Nevolje zbog pameti: Iz života autora najpoznatije ruske komedije

Aleksandar Griboedov bio je diplomat, skladatelj i vrlo talentirani pijanist. U Rusiji je, međutim, poznat prije svega kao dramaturg i pjesnik. I on je, kao i mnogi pjesnici, poginuo mlad. Imao je 34 godine kada su ga za vrijeme diplomatske misije u Teheranu 1829. ubili religijski fanatici, protivnici mira s Rusijom.

Više iz ove rubrike:

Ruska sudbina Immanuela Kanta Veliki njemački filozof Immanuel Kant, utemeljitelj klasičnog idealizma, živio je u Königsbergu, u Istočnoj Pruskoj. Taj grad se danas naziva Kalinjingrad, to je ruski teritorij. Dakle, može se reći da je Kant malčice i ruski filozof, a njegova sudbina je u potpunosti ruska.

Maksim Gorki – pisac socijalističkih romana i pehist u ljubavnom životu Veliki proleterski pisac Maksim Gorki (drama Na dnu, roman Mati) čitav život nije imao sreće sa ženama. Volio ih je, no one nisu njega.

Étienne Maurice Falconet - tvorac Bakrenog konjanika Stjecajem okolnosti stranac je stvorio glavni simbol ruske imperije, prijetećeg Bakrenog konjanika, koji je obuzdao stihiju. Zvao se Étienne Falconet (1716.-1791.).

Mihail Barišnikov, baletni plesač čija slava prelazi granice jedne države Mihail Barišnikov je do danas najpoznatiji ruski baletni plesač na Zapadu. Sam sebe već odavno smatra Amerikancem, iako se rodio u sovjetskoj Rigi, a živio je i plesao u Lenjingradu.

Kuzma Petrov-Vodkin - crveni konj Revolucije Čuvena slika Kuzme Petrova-Vodkina (1878.-1939.) - Kupanje crvenog konja – vjerojatno je glavna slika ruske revolucije. Pa i on sam je bio markantan čovjek. Avanturist, eksperimentator, mogao je naslikati remek-djelo samo trima bojama.

Griboedov je napisao nekoliko komedija, a nije bio loš ni kao pjesnik i pisac u žanru putopisa. Pisao je i bilješke o svojim putovanjima po Perziji i Kavkazu. U nekim svojim dramskim scenama iskoristio je svoje uspomene s Kavkaza i iz rata 1812. On, doduše, nije sudjelovao u ratnim djelovanjima, iako je bio primljen u dobrovoljački Moskovski husarski puk.

Aleksandar Griboedov je od 1818. služio u Teheranu kao diplomat, ali mu život u Perziji nije godio, pa se preselio u gruzijski Tiflis (današnji Tbilisi). Uhićen je 1826. zbog sumnje da ima veze s tajnim revolucionarnim društvom i pobunom dekabrista, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza.

Nekoliko mjeseci prije svoje smrti oženio se gruzijskom kneginjom Ninom Čavčavadze. Bilo je to 1828. Nina je ostala vjerna mužu do svoje smrti. Ona je naložila da se Griboedovljevom spomeniku u Tibilisiju urežu riječi: "Um i djela tvoja besmrtni su u sjećanju ruskom, ali zašto te nadživi ljubav moja?".

Nevolje zbog pameti

Poznati pjesnik 20. stoljeća Vladislav Hodasevič istaknuo je da je Gribojedov "čovjek jedne knjige". Zaista, samo jedno djelo Aleksandra Griboedova postalo je općepoznato. Riječ je o komediji Nevolje zbog pameti, remek-djelu ruske dramaturgije koje je uvršteno u sve popise obvezne literature svih ruskih škola i sveučilišta.

Radnja komedije neobično je jednostavna. Nakon dugih lutanja mladić naprednih shvaćanja Aleksandar Čacki stiže u Moskvu, u kuću voljene Sofije, ali ona je već izabrala drugog. Osim nesretne ljubavi Čacki dolazi u konflikt i s djevojčinim ocem i njegovim okruženjem. To je konflikt između naprednih ideja i inertnih shvaćanja "minulog stoljeća", čiji su predstavnici u to doba uglavnom živjeli u konzervativnoj Moskvi. Zahvaljujući Griboedovu vječna suprotnost između novog i starog postala je jedan od najvažnijih konflikata u cjelokupnoj ruskoj književnosti. Čacki je prikazan kao istinoljubivi intelektualac koji raskrinkava zaostalost društva i u tom duhu sa zanosom izgovara nekoliko monologa.

Njegove ironične i zajedljive primjedbe izazivaju buru negodovanja kod njegovih oponenata, čak se šire i glasine da on nije pri zdravoj pameti. Puškin je, doduše, i pored poštovanja prema intelektu Čackog, smatrao da on nije imao praktičan um, jer pametan čovjek ne treba "bacati bisere" pred one koji nisu sposobni saslušati i shvatiti njegovo mišljenje. Na kraju Čacki nema snage da izdrži tvrdoglavost i tupost društva i bježi iz Moskve, uz konstataciju da on tu "više nema što tražiti".

Aleksandar Griboedov bio je jedan od onih pisaca koji su utemeljili proces prenošenja na papir živog, razgovornog ruskog jezika, do kojega je došlo tek u 19. stoljeću. Aleksandar Sergeevič Puškin također je dao ogroman doprinos stvaranju suvremenog ruskog književnog jezika. Prije toga su pjesnici 18. stoljeća pisali tragedije i ode carevima pridržavajući se visokog stila, koji nije korišten u usmenom govoru.

Osim toga, komedija Nevolje zbog pameti poklonila je ruskom jeziku veliki broj aforizama: "Sretni ljudi ne gledaju u sat", "Gdje je bolje? Tamo gdje nas nema","Išao u jednu sobu, a stigao u drugu", "A tko su suci?", "Kuće su nove, a predrasude stare" itd. Većina ljudi kojima je ruski jezik materinji zna ove aforizme, ali ne može se svatko sjetiti odakle dolaze.

Griboedov je živ

Ime ovog pisca nosi Kanal Griboedova u centru Sankt-Peterburga (gdje se nalazi znameniti hram Spasa na krvi). Griboedov je živio u kući na keju ovog kanala, koji je ranije nosio ime carice Katarine.

Piščevo prezime steklo je široku popularnost i u drugom smislu, po romanu Mihaila Bulgakova Majstor i Margarita, gdje se spominje Dom Griboedova, ili jednostavno Griboedov, kao zgrada u kojoj je bilo smješteno udruženje pisaca MASSOLIT.

Također je općeprihvaćena i riječ "griboedovština". Ona označava nazadno društvo koje nije sposobno za duhovni razvoj i prihvaćanje novih ideja.

Spomenik Tisućugodišnjice Rusije u Velikom Novgorodu. Izvor: Riquardo Marquina Montañana

I unatoč činjenici da nije bio produktivan pisac (osobito u usporedbi s Puškinom ili Tolstojem), Griboedov je ponos ruske književnosti i dio njezinog zlatnog fonda. Značaj ovog pisca priznat je još u 19. stoljeću, a njegov lik je izliven pored Ljermontova, Puškina i Gogolja na Spomeniku Tisućugodišnjice Rusije, podignutom 1862. u Velikom Novgorodu povodom tisuću godina "pozivanja Varjaga" (862).