"Bilo je to u Jamskim banjama (u Sankt-Peterburgu) ljetos. U parnoj kupelji jedna je žena pričala kako je krpelj ugrizao njezinog muža za skrotum. Veseo, zabavan razgovor u koji su se uključile sve posjetiteljice. Sve je prštalo od ironije i cike žena, nemoguće je bilo ne valjati se od smijeha, poplava čiste radosti", kaže Anna Artemjeva.
Anna je vjerojatno najpopularnija blogerica specijalizirana za "banjsku" tematiku u Rusiji. Iz rodnog Sankt-Peterburga putuje u parne kupelji širom zemlje, prenosi svoje dojmove i daje savjete. U ovom trenuktu samo na Instagramu ima više od deset tisuća pratitelja.
U rusku parnu kupelj uglavnom odlaze žene i muškarci od 30 do 40 godina i stariji, premda su ih u posljednje vrijeme počeli posjećivati i mladi. Ono na što prije svega treba biti spreman u ruskoj banji u pogledu tih ljudi su razgovori, kako oni veseli i smiješni, tako i neugodni, objašnjava Anna.
U javno kupalište u Pskovu ona je otišla zajedno s mlađom sestrom koja ima deset godina i koja nije bila spremna skinuti se. Kako ona kaže, djevojčicu su odmah napale lokalne dame povicima "zašto si došla u kupaćem kostimu, kao da si pošla na bazen". Anna je bila na meti zbog tetovaža. "Hvala Bogu da si došla na kupanje, možda ipak možeš oprati kožu."
"Ne volim svađe, naročito ne na takvim mjestima, ali to je bilo izuzetno traumatizirajuće iskustvo. Odeš se opustiti, a čeka te konflikt. Svakako da takvo odsustvo poštovanja i slobode izbora predstavlja problem, ali ne tiče se samo kupališta, nego djelomično i starije generacije u ruskoj kulturi", smatra Anna.
Od žena se u kupalištu mogu čuti i komplimenti, istina, vrlo familijarni. "Pa djevojke, kakve guze, nadam se da ih ima tko dodirivati." "Kakva figura! Da je meni takva ne bih se dva puta udavala." U Krasnopresnjenskim kupalištima Anna je od posjetiteljica čula i želju: "Djevojke, nazdravlje kupanje, svima želim strasnog ljubavnika."
Anni se takav odnos ipak više sviđa. "Ja sam visoka, sportske građe, širokih ramena. Kao tinejdžerka bila sam iskompleksirana, ali u kupalištu svi su govorili kako sam zgodna, uspoređivali su me s Amazonkom i boginjom. Nije baš da sam se zbog toga izliječila od kompleksa, ali i to je veliki poticaj. Čak ni roditelji ne govore uvijek sve što želiš čuti, a ovdje sve suprotno", kaže blogerica.
Ruska kupališta pomažu da se prevlada strah ili nelagodnost komunikacije s nepoznatim ljudima. Svejedno, prije ili kasnije zamolt ićete nekog da vam doda metlicu, ili čak pristati da nekom pomognete oko parenja, istrljate ga spužvom.
Oni koji se zaista žele upoznati s kulturom ruskih parnih kupelji trebaju probati odvojeno parenje sa zaposlenim profesionalcem, smatra Artemjeva. To može biti i u nekom skupom kupalištu, a Anna ima brojna pozitivna iskustva iz manjih privatnih ruskih sauna.
"Bila sam u Kandalakši (grad u Murmanskoj oblasti). Vani su bila 32 stupnja ispod nule. Išli smo vidjeti polarnu svjetlost. Da se smrzneš, unaokolo se sve bijeli, prelijepo drveno kupalište i mali otvor u ledu. Jedan je muškarac skakao (po ledu), propao i tako ga i napravio. Otvor po mjeri njegovog stomaka, ali za sve ostale dovoljan, jer je bio debeljko. Imaš samo odjeljak za parenje u kupalištu, čaj, i taj improvizirani otvor u toploj rijeci. I taj jednostavni ciklus bez naročite usluge ispao je bolji od svih skupih parnih kupelji", zaključila je Anna.
Kultura privatnih i javnih kupališta najbolje je sačuvana u Sibiru i na sjeveru Rusije, napominje Anna. Zaposleni profesionalci pare svuda otprilike isto, drugačije su samo metlice, najčešće brezove, hrastove ili od crnogorice. Međutim, u mnogim se kupalištima čuvaju rituali i karakteristični lokalni običaji, od kojih su neki stari i više od sto godina.
Tako je, recimo, na sjeveru ostalo mnogo "čađavih banja" u kojima su spojeni odsjek za parenje i kupanje, a kupatilo zagrijava vatra u ognjištu smještenom u centru prostorije ispod gomile kamenja. U Volgogradu se u parnoj kupelji leži, tamo nema klupa (odnosno specijalnih dasaka) za sjedenje kako bi se para ravnomejrno rasporedila po cijelom tijelu.
400 kilometara od Peterburga nalazi se selo u kojem žive Vepsi (malobrojan autohtoni narod). Oni svaki put kada idu u kupelj traže dozvolu od banjskog duha i izgovaraju razne dosjetke kako bi se zaštitili od nesreća u kupelji. Izgleda da su dobro razumijeli da čovjek nije centar sveta, pa se zato prema prirodi i odnose s poštovanjem, objašnjava Anna.
Vepsi se, recimo, trude ne kupati noću, iz običajnih, ali i praktičnih razloga, budući da je gašenje eventualne vatre noću teže. Pored toga, pri ulasku u kupatilo oni se klanjaju. A dovratak na ulazu u prostoriju uvijek je bio nizak, iz praktičnih razloga, da se toplina ne rasipa.
Stanovnici Arhangelske oblasti pričali su Anni kako su sretali banjskog duha Obderihu. Opisivali su je kao obnaženu ženu s dugom raspletenom kosom i velikim zubima. Kažu da "Obderiha živi u kupelji i izaziva ljude". Mještani istovremeno vjeruju i da može spasiti od nevolja.
"Sreli smo muškaraca koji je prevozio ljude na skeli preko reke Pinege. I on je pričao da ga je Obderiha spasila. Navodno se otrovao ugljikovim dioksidom u kupelji, a ona ga je na vrijeme izvukla vani. Kako je rekao, Obderiha je dugo pomagala njegovoj sestri udovici. Ona ima petero djece, a duh je navodno na rukama ljuljao njezine dijve bebe dok se ona oporavljala poslije muževljeve smrti", kaže Artemjeva.
U Pinješkoj regiji u Arhangelskoj oblasti komunikacija s banjskim duhom bila je dio svadbenog obreda.
Prije svadbe mlada i njezine prijateljice okupljale su se u kupelji, a s njima je bila i jedna žena – kuma. Ona je vodila cijelu proceduru i bila odgovorna za ispravnost obreda u kojem djevojka postaje žena. U nekim dijelovima Pinježja takva žena darivala je nevinost djevojke banjskom duhu, kako bi bračna noć nesmetano prošla, bez nelagode, kaže blogerica, precizirajući da se ovaj obred danas ne prakticira.
Kako bi osjetili što je to pariti se na ruski način, u kupelji Anna preporučuje tri akcije.
1. Isprobati kupanje zimi u otvorima u ledu;
2. Otići u parnu kupelj po vrućini, a zatim se okupati u rijeci;
3. Posjetiti veliku javnu banju u kojoj ima mnogo ljudi.
"U javnoj banji nitko ne zna tko si. Možeš biti što god želiš, od knjigovođe do fotomodela, opustiš se i baviš sobom. Osim toga, u našim parnim kupeljima osjeća se crkvena atmosfera. Javne kupelji veće su po površini stropa, prednost imaju i zbog topline, mirisa, vlage i svjetlosti, kao da se misli raspršuju i oslobađaš se svih briga", objašnjava blogerica.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu