Kako ruska parna kupelj čisti tijelo i duh

"Crna kupelj"

Parna kupelj smatrala se sakralnim mjestom, jer se doživljavalo kao spoj svih prirodnih elemenata - vode, zraka, vatre i zemlje. Rusi su u stara vremena vjerovali da se te prirodne sile tijekom kupanja prenose na čovjeka i čine ga snažnim i zdravim. Danas mnogi više nisu praznovjerni, ali tradicija odlaska u parnu kupelj ne samo da ne jenjava, nego postaje i sve popularnija.

"Stranci se oduševe kada svrate u naše parne kupelji, a nakon tretmana su u šoku", kaže za TV kanal Rusija Grigorij Solovjov, zamjenik predsjednika savjeta direktora "Sandunovskih sauni", najstarijih u Moskvi.

Tajne kremaljskog kulinarstva: jelovnik ruskih careva i diktatora Za one koji su posjećivali svečane krunidbene objede ili noćne domjenke iz komunističkih vremena često su govorili da su probali „obrve komarca u vrhnju“.

U Staroj Rusiji seljaci su uvijek počinjali gradnju kuće gradnjom saune. To su najčešće bile male brvnare s vratima i jednim prozorom koji je napravljen vrlo visoko, gotovo ispod stropa.

"Crna kupelj" je tradicionalna vrsta ruske saune. Ona nije imala dimnjak, pa je sav dim iz ložišta odlazio kroz otvore u krovu i zidovima. Zbog toga su stropovi i zidovi u sauni uvijek bili prekriveni čađom i morali su se prati prije svakog novog kupanja. Prije puštanja pare sva se vrata i prozori širom otvaraju, kako bi ušao svjež zrak. Puštanje pare nije se nikada započinjalo sve dok sav dim ne bi ishlapio, jer je u protivnom moglo doći do trovanja ugljičnim monoksidom. I unatoč svim poteškoćama u pripremanju ovakve parne kupelji, "crna banja" jedinstvena je po svojoj sterilnosti, usporedivoj s uvjetima u operacijskoj dvorani, pa ova vrsta kupelji i dalje ima najblagotvorniji učinak na zdravlje.

"Ljudi koji pripremaju parne kupelji često smatraju da je samo 'crna banja' prava ruska sauna. Ipak, takvih sauni danas najviše ima samo u provinciji, po selima na sjeveru europskog dijela Rusije i u Sibiru", kaže Anton Romančenko, upravitelj kompleksa sauni "Ohta".

"Bijela banja"

S vremenom je "crna banja" dobila dimnjak i postala "bijela banja". Trećinu prostora u takvoj sauni zauzima kamena peć. Ona odozgo zagrijava kamenje, a kamenje zagrijava unutrašnjost saune. Kada se kamenje dobro zagrije, vatra se gasi i odvod u dimnjak se zatvara vratašcima. Tada se počinje pariti iz peći. Svi se penju na gornje police, gdje je para vrelija. Danas je to u Rusiji najrasprostranjenija vrsta saune.

Sada se u Rusiji čovjek može pariti i "usput", tj. u posebno opremljenom kamionu ili minibusu. Na karoseriji takve "auto-banje" nalazi se montirana peć s kotlom za vodu. Unutra se nalazi opremljena sauna, a postoje čak i tuš-kabine. Ložište za drva se iz sigurnosnih razloga iznosi van. Karoserija se iznutra oblaže folijom i daskama kako bi bolje zadržala toplinu.

"Bio sam jednom u pravoj ruskoj sauni. Takve 'banje' mogu se sresti samo daleko u provinciji. To je kada te negdje u tajgi zatvore u pravu saunu, propisno je zagriju, pa umotaju vašu glavu u ručnik, umoče u vodu brezove metlice i tako snažno te šibaju, da 'kao oparen' izjuriš, van na snijeg, zaroniš u ledenu vodu i shvatiš koliko si sretan. Tako nešto može se doživjeti samo u Rusiji", kaže Egor Černjegov-Nomerov, openi pjevač (bas) i veliki ljubitelj parnih kupelji. On je posjetio sve poznate saune u svijetu. Svake zime odlazi u Austriju posjetiti tamošnju saunu, ali čak ni tamo nikako ne može zaboraviti osjećaj iz ruske saune.

"Čovjek koji priprema parnu kupelj u određenom smislu je liječnik koji polaže prisegu 'nemoj naškoditi ni gostu, ni sebi'. Njegov posao je prilično težak. Tu je potrebno mnogo fizičkog napora", priča za TV kanal Rusija Marat Hairov, predsjednik međunarodne udruge za promicanje kulture korištenja parnih kupelji. "On mora imati posebno medicinsko znanje da bi pravilno koristio brezovu metlicu i treba stalno voditi računa o stanju u kojem se gost nalazi, i ovisno o tome odlučiti kada će pustiti više, a kada manje vrele pare."