5 svetih mjesta u ruskoj mitologiji s objašnjenjima

1. Grad Kitež

Kitež

Konstantin Gorbatov, 1913./Javna domena

Legenda:

Ovaj sveti grad nevidljiv je za ljude. Samo po mirnom vremenu čovjek čiste duše i čistog uma može čuti zvonjavu zvona i pjesmu ljudi koje dopiru iz dubine jezera Svetlojara kod Nižnjeg Novgoroda.

Legenda kaže da je Kitež podigao sveti knez grada Vladimira Jurij (Georgij) II. u 12. stoljeću. "S bjelokamenim zidinama, zlatoglavim crkvama, čestitim samostanima, s kneževskim iskićenim dvorima, boljarskim kamenim zdanjima i kućama od iskonskog nepropadnog drveta" – tako je legendarni grad Kitež opisao Pavel Meljnikov-Pečerski, ruski pisac iz 19. stoljeća.

Kada je Batu-kan napao rusku zemlju, govori dalje legenda, krenuo je zauzeti Kitež, "spaliti grad, ubiti i zarobiti njegove muškarce, a njihove žene i kćeri uzeti za ljubavnice". Kada je vojska Batu-kana stigla u Kitež, grad nije imao nikakvu obranu, čak ni utvrđenje. Ali građani su se predano molili i voda jezera se podigla, skrivajući Kitež od neprijatelja i cijelog svijeta. Otada samo iskreni kršćani mogu vidjeti obrise grada u vodi jezera Svetlojara, koje se naziva također "ruskom Atlantidom".

Jezero Svetlojar u Nižegorodskoj oblasti, 1999.

Nikolaj Moškov/TASS

Objašnjenje:

Ova legenda nije jako stara. Nastala je vjerojatno negdje oko 17. stoljeća među starovjercima. Oni su došli na jezero Svetlojar iz različitih regija, bježeći od progona novih vlasti u ruskoj pravoslavnoj crkvi. Žitelji sela kod jezera Svetlojar slavili su poganske praznike koji su za starovjerce bili grešni i nečisti. Zato su oni stvorili veličanstvenu legendu o svetom gradu Kitežu koji počiva na dnu jezera, kako bi odvratili ljude da na tom mjestu vrše poganske obrede.

2. Lukomorje

Ilustracija Puškinovih bajki

Ivan Bilibin/Javna domena

Legenda:

U slavenskoj mitologiji to je kraj svijeta, dok se sama riječ može prevesti kao "krivina, luk obale". Ruski lingvist i etnograf Fjodor Buslajev zapisao je da je Lukomorje sveto mjesto na kraju svijeta, gdje se nalazi drvo svijeta, os svijeta. Korijenje drveta prodire do podzemnog svijeta, a bogovi se po njemu penju i silaze na zemlju.

Objašnjenje:

Lukomorje je postalo poznato zahvaljujući čudesnim početnim Puškinovim stihovima "Ruslana i Ljudmile": "Kod Lukomorja hrast je zelen, na hrastu tom od zlata lanac dugi, i dan i noć po lancu tom ukrug se šeta mačak mudri."

Na starim europskim geografskim kartama naziv "Lucomoria" označavao je ušće rijeke Ob, veliki zajeiv u Arktičkom oceanu. Dok se u ruskim ljetopisima i staroj ruskoj književnosti ovaj naziv odnosi na južne teritorije kod Azovskog i Crnog mora, što je za Ruse u Srednjem vijeku zaista bio kraj svijeta.

3. Trideveto carstvo

Ilustracija Puškinovih bajki

Ivan Bilibin/Javna domena

Legenda:

Mnoge ruske narodne bajke počinju riječima: "Nekada davno, u tridevetom carstvu, u tridesetoj zemlji..." Ovaj tradicionalni početak obično znači: "vrlo daleko". Također, kada junak bajke odlazi vrlo daleko na svom putovanju, u priči se kaže da on prelazi "tridevetu zemlju". Međutim, istraživač folklora Vladimir Prop smatra da se "trideveto carstvo" odnosi na zagrobni život kod Slavena, istovremeno zemlju obilja.

Tu rastu jabuke koje pomlađuju, izbijaju izvori žive i mrtve vode, borave mitski zmajevi i ptice. Ponekad se ovo carstvo nalazi pod zemljom, ali se može nalaziti i na planini ili pod vodom. U tridevetom carstvu junak može obnoviti svoje životne snage ili steći natprirodne moći. Ovo carstvo je od ostatka svijeta odvojeno fizičkom preprekom, kao što su provalija, neprohodna mračna šuma ili beskrajno more.

Objašnjenje:

Lingvisti i filolozi smatraju da ideja o tridevetom carstvu potječe od slavenskih vjerovanja o zagrobnom životu koja su vrlo slična nordijskom mitu o Valhali, zemlji u kojoj junaci vječno žive poslije slavne smrti u bitci. Odlazak u trideveto carstvo i povratak u život s natprirodnim moćima također podsjećaju na mit o Orfeju koji posjećuje zemlju mrtvih u potrazi za svojom voljenom.

Usput, "tridevet" nije neki poseban slavenski broj. Naime, stara ruska matematika koristila je drugačije brojeve. "Trideveto carstvo" samo je olklorni izraz iz bajki, kao i "trideseto carstvo", a znači "vrlo daleko".

4. Rijeka Smorodina

Ilja Muromec

Nikolaj Rerih, 1910./Javna domena

Legenda:

Slaveni su imali svoj Stiks, rijeku koja odvaja svijet živih od svijeta mrtvih. U Rusiji ona se zvala Smorodina, što ima izvorno značenje "smrdljiva".

Rijeka ima neugodan miris, jer njome teče neugasivi oganj. Smorodina je granica između našeg svijeta i zagrobnog života koju ljudska duša treba prijeći kako bi stigla u zemlju obilja (vjerojatno Trideveto carstvo).

"To je rijeka svirepa, rijeka svirepa, najsrditija. Iza prve struje siječe kao vatra, iza druge struje iskre lete, iza treće struje dim se vije", kaže stara ruska biljina (epska pjesma) "Dobrinja i zmaj".

Rijeka Smorodina ima svoju ličnost. Ona govori ljudskim glasom i posjeduje dušu prelijepe djevojke. Dobre ljude pušta da prijeđu ako joj upute ljubaznu riječ i nisko joj se poklone, a davi one koji je uvrede. Most preko Smorodine zove se Kalinov most, a s ruskog se prevodi kao "crveni usijani most", koji čuva zmaj Gorinič, rusko epsko čudovište.

Objašnjenje:

Povjesničari i lingvisti nisu uspjeli locirati Smorodinu u realnom svijetu. Na sjeveru Rusije ima nekoliko desetaka rijeka i potoka koji nose to ime, kao i u krajevima nekadašnje Kijevske Rusije. Ugledni poznavatelj srednjovjekovne Rusije Boris Ribakov, na primjer, vidi Smorodinu u rijeci Samari u Ukrajini, lijevoj pritoci Dnjepra. Očigledno je da je legenda o graničnoj rijeci tako drevna da je besmisleno u realnom svijetu tražiti jedini i nesumnjivi "ruski Stiks".

5. Otok Bujan

Otok Bujan

Ilustracija Bajke o caru Saltanu, Ivan Bilibin/Javna domena

Legenda:

Otok Bujan još je jedno "blagoslovljeno" mjesto u ruskoj mitologiji, začarani otok koji leži usred pjenušavog mora. Na njemu raste čarobni hrast u čijim je granama skrivena smrt Koščeja Besmrtnog, ruskog gospodara podzemlja.

Na otoku Bujan nalazi se čarobni kamen Alatir, "centar svijeta". Onome tko dodirne ovaj kamen ispunit će se sve želje (sve želje, a ne samo tri! Slavenski bogovi bili su velikodušni). Ljudi koji žive na otoku ne stare, tamo nema zime, a hrane, pića i radosti ima u izobilju.

I otok Bujan proslavio je Aleksandar Puškin svojom "Bajkom o caru Saltanu": "Sada nam je vrijeme došlo; predstoji nam dalek put, pored otoka Bujana, k carstvu slavnoga Saltana." No je li moguće pronaći otok?

Objašnjenje:

Utjecajni stručnjaci kao Boris Uspenski i Vladimir Prop uspoređuju otok Bujan s Otocima blagoslovljenih, mjestom na kraju svijeta gdje žive junaci i bogovi. Ideja o takvom mjestu postojala je neovisno u različitim mitologijama: kod Grka (Jelisejska polja), Kelta (Avalon), a rusko Lukomorje također je povezano s otokom Bujan, jer on leži u moru koje zapljuskuje kraj svijeta, uključujući Lukomorje.

U Rusiji postoje najmanje dva realna otoka Bujan. Jedan od njih je mali riječni otok na rijeci Don. Drugi otok Bujan, koji se nalazi u Karskom moru Arktičkog oceana, namjerno je dobilo ime po ovom mitskom mjestu. 

Otok Bujan u Karskom moru

Yandex.Karte