Baba Jaga jedan je od najpoznatijih likova ruskih bajki. Najpopularnija Baba Jaga živi u kolibi na kokošjim nogama i stražari na ulazu u gustu i neprohodnu šumu kuda ne pušta svakoga. Baba Jaga često provjerava hrabrost i sposobnosti glavnog junaka, kojem, ako uspješno svlada sve njezine zadatke, kasnije pomaže i poklanja mu nešto što mu u daljnjem razvoju događaja može koristiti.
No, onoj drugoj vrsti Baba Jage uopće ne treba vjerovati jer voli jesti djecu. U susretu s njom glavne junake opet spašava njihova pamet i snalažljivost, kao i činjenica da ova zla baba zbog svoje starosti ili lijenosti prebacuje „kuhinjske“ poslove na nekog drugog tko pak zbog svoje gluposti ili dobrote omogućava onome tko treba postati njena „večera“ - da pobjegne. Baba Jaga inače zna biti vrlo agresivna i uporna: ona se upušta u duge potjere za glavnim junakom tako što leti u avanu i vesla metlom (kao na poznatoj slici Ivana Bilibina). Neke od bajki u kojima se ovaj lik pojavljuje su: „Baba Jaga“ („Баба-Яга“), „Vasilisa Prekrasna“ („Василиса Прекрасная“), „Baba Jaga i slabić“ („Баба-Яга и заморышек“), „Guske-Labudovi“ („Гуси-Лебеди“).
Kikimora je predstavnica zlih duhova. Ovisno o tome s kim je u braku razlikuju se dvije vrste: močvarna kikimora (žena šumskog duha) i „domaća“ kikimora (žena kućnog duha). Močvarna kikimora u pričama se pojavljuje kao ružna starica u odori od algi. Njen zadatak je navoditi putnike u močvaru i plašiti sve koji tamo zalutaju, ali i krasti malu djecu. „Domaća“ kikimora živi tiho u kući i prikazuje se ljudima mnogo rjeđe nego njen muž. Prema drevnim vjerovanjima, kikimora bi nastajala od utopljenica ili nekrštene umrle djece. Poznata je istoimena bajka „Kikimora“ Alekseja Tolstoja.
Ivan Budalica (rus. „Иван-дурак“) obično je seljački sin, najmlađi u obitelji. On ne slijedi razum u svojim postupcima, nego gotovo uvijek reagira brzopleto i nasumično. Nitko iz njegove okoline ga ne shvaća ozbiljno, nego se prema njemu odnose u najboljem slučaju ulagivački, a ponekad ga i tuku. Ivan ne voli raditi i pokazuje se da nije u stanju ispuniti čak ni najlakše zadatke, a obitelji i poslodavcu samo čini štetu. Ipak, često ima sreće i uz neočekivanu pomoć čudom uspijeva riješiti mnoge zadatke koje nitko drugi ne uspijeva. I uz svu svoju uzaludnost Ivan Budalica ima važnu ulogu: svojim nespretnim postupcima on uveseljava i zabavlja ostale likove u bajci, a ujedno i čitaoce, pokazujući da i posljednji može postati prvi. Bajke: „Ivanuška Budalica“ („Иванушка-дурачок“), „Konjić Grbonjić“ („Конек-Горбунок“), „Sivac Burka" („Сивка-Бурка“).
Princeza Žaba idealna je žena - pametna i lijepa, razborita i snalažljiva, štedljiva i vjerna. Osim toga, bavi se još i čaranjem i ima na raspolaganju čitavu vojsku dadilja, tako da za nju ne postoje nemoguće stvari i prepreke. Osim jedne - po naredbi svog moćnog oca prisiljena je tri godine provesti u obliku žabe, kako se i prikazuje svom dragom, Ivanu Careviću. Kroz istoimenu bajku provlači se čitav niz klasičnih bajkovitih elemenata zapleta: tu je i ritual - carević nalazi žabu pomoću odapete strijele, kao i motiv kršenja zabrane - Ivan spaljuje žablju kožu i tako gubi svoju voljenu, zbog čega mora proći velika iskušenja, i tek nakon njih uspijeva vratiti svoju dragu. Bajka: „Princeza Žaba“ („Царевна-лягушка“).
Slavuj Razbojnik legendarni je lik iz ruske narodne epske pjesme „Ilja Muromec i Slavuj Razbojnik“ („Илья Муромец и Соловей-разбойник“). Slavuj Razbojnik živi u gnijezdu ispletenom na devet ili dvanaest hrastova. On je glava obitelji, njegove tri odrasle kćeri i zetovi žive zajedno s njim. Lovi na putu koji vodi od Černigova u Kijev, i bez obzira prolazi li putnik tim putem na konju ili pješke Slavuj Razbojnik sve redom zaglušuje svojim razbojničkim zviždukom do smrti. Sve do pojave Ilje Muromca, koji ga na kraju pobjeđuje i odvodi knezu u Kijev. Slavuj Razbojnik se prikazuje na različite načine, i kao čovjek i kao čovjek-ptica, no u svakom slučaju on je izvor straha i oličenje opasnosti koje mogu zadesiti svakog putnika na putovanju.
Koščej Besmrtni, car tame, obično je prikazan kao strašno mršav i škrt starac, ponekad i na konju. On je uvjetno rečeno besmrtan, jer da bi ga se usmrtilo, valja slomiti čarobnu iglu gdje se nalazi njegova smrt. Igla je pak skrivena u jajetu, jaje u patki, patka u zecu, a zec u kovčegu na hrastu. U nekim bajkama za smrt Koščeja zaslužan je konj. Njegova životna priča prilično je tužna - jedna od legendi o njemu - „O Koščeju Junaku" - kaže da je Koščej nekada bio junak, ali su ga drugovi izdali pa ga je neprijatelj zarobio. Od tada je mnogo godina prošlo, lanci su zahrđali, a on se oslobodio i krenuo u osvetu. Koščej često drži u zarobljeništvu žene glavnih junaka. To je slučaj u bajkama „Koščej Besmrtni“ („Кощей Бессмертный“), „Marija Morevna“ („Марья Моревна“) i „Princeza Žaba“ („Царевна-лягушка“).
Viktor Vaznjecov: Koščej Besmrtni (1927)
Žar-ptica ruska je verzija Feniksa, ali prije svega izazov za velike junake koji traže slavu i bogatstvo. To je velika ptica izvanredne ljepote s ognjenim perjem: „na njoj su pera zlatna, a oči kao mjedeni štitovi“. No, unatoč plemenitom izgledu, često je uhvate kako jede zabranjene jabuke iz carskog vrta ili pšenicu rasutu po polju. Glavni junak u bajkama ponekad dobije zadatak da pronađe pero Žar-ptice koje on zatim naivno odnosi Caru na dar, ne sluteći da će mu to donijeti još veću glavobolju i probleme. Kada dobije pero koje sjaji poput bezbroja svijeća, Car obično želi cijelu pticu i šalje junaka u nove avanture. Bajke: „Bajka o Ivanu Careviću, Žar-ptici i sivom vuku“ („Сказка об Иване-царевиче, жар-птице и сером волке“), „Žar-ptica i Princeza Vasilisa“ („Жар-птица и Василиса-царевна“).
Car Vodenjak (Водяной) u nekim se bajkama naziva još i Morski Car. Duh vode u slavenskoj se mitologiji najčešće opisuje kao ružni starac, prekriven žabokrečinom, ponekad ima riblji rep, ali i sposobnost da nakratko promijeni svoj oblik. On živi u svim vodenim površinama i bunarima, a posebno se često susreće u virovima pokraj vodenica. U mitologiji se smatra opasnim, dok u bajkama nije uvijek zao, iako pokušava spriječiti glavnog junaka da oženi svoju dragu, pogotovo ako je to njegova kći. Bajke: „Ivan Carević i Marta Princeza“ („Иван-царевич и Марфа-царевна“), „Tko će koga" („Кто кого“).
V. Vladimirov:, Car Vodenjak (1917)
Štuka je jedno od bića kojem stari Slaveni pripisuju užasavajuće osobine. Smatralo se da ova monstruozna riba može progutati čovjeka i da na njoj po svom carstvu jaše Car Vodenjak. U ruskoj narodnoj bajci štuka postaje manja i bezopasna. Susret s njom više ne predstavlja opasnost nego veliku sreću jer ona ispunjava želje. Samo je najprije valja uhvatiti kao što je to učinio Emelja Budalica u istoimenoj bajci, a zatim je pustiti nazad u vodu. Broj želja nije ograničen: Emelja ih je na primjer poželio čak osam. Bajka: „Emelja Budalica“ („Емеля-дурак“).
Vasilisa Prekrasna je prilično popularno ime ljepotice u ruskim bajkama, koje ponekad može zbuniti i asocirati na svoju imenjakinju Vasilisu Premudru. Ali ova posljednja je čarobnica i kći Morskog Cara, dok je Vasilisa Prekrasna djevojka iz trgovačke obitelji koja je rano ostala bez majke pa se mora priviknuti na opaku maćehu. Budući da je sama ljupka i dobrodušna, suočava se s mnogim teškoćama, dospijeva i kod Baba Jage, ali sve dobro završava jer joj pomaže Lutka koju joj je ostavila majka. Sudbina Vasilise Prekrasne odražava narodno vjerovanje da roditelji puni ljubavi i nakon smrti štite svoju djecu i pomažu im. Bajka: „Vasilisa Prekrasna“ („Василиса Прекрасная“).
Zmaj Gorinič čudovište je s mnogo glava u obliku zmaj, kako mu i samo ime kaže. Objedinjuje nekoliko prirodnih sila - izlazi iz vode, bljuje vatru, ponekad leti na ognjenim krilima i najčešće živi u planinama. Ovaj opaki zmaj otima djevojke, zaposijeda gradove, čuva granice, ali za razliku od Baba Jage, ne cjenka se, nego djeluje uvijek odlučno, trudi se pojesti za ručak svakog tko mu kvari planove ili ga uznemirava dok se odmara. Zmaja u pravilu može pobijediti samo jedan jedini junak na svijetu koji prije ili kasnije dolazi i izaziva Goriniča na dvoboj. Ruske bajke i narodne epske pjesme u kojima se pojavljuje Zmaj Gorinič su: „Frolka Sidenj“ („Фролка-Сидень “), „O Dobrinji Nikitiču i Zmaju Goriniču“ („Про Добрыню Никитича и Змея-Горыныча “).
Car je najvažniji sporedni lik u ruskom folkloru. Često se glavni junak susreće s njim još na početku bajke. Caru je obično potrebna prelijepa i premudra nevjesta, Žar-ptica ili zlatogrivi konj, što postaje zadatak za glavnog junaka - to može biti i njegov sin, ili hrabri junak koji ga služi, ili nekakav došljak koji ga za nešto moli a kojeg on šalje u daleke zemlje u potragu za nečim vrlo važnim i potrebnim. Događa se i da junak stiže kod cara tek u sredini priče kada njegov zahtjev pokreće neočekivan razvoj događaja i istovremeno otežava ostvarenje junakovog cilja. Bajke: „Žar-ptica i Princeza Vasilisa“ („Жар-птица и Василиса-царевна“), „Princeza Žaba“ („Царевна-лягушка“).
Ivan Bilibin: ilustracija iz knjige „Princeza Žaba“ (1900)
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
