Majstor i Margarita: Od skandinavske mitologije do mistike i masonerije

Scena iz mjuzikla Majstor i Margarita u kazalištu Ruska pjesma u Moskvi, u režiji Nadežde Babkine. Fotografija: Evgenija Novoženina / RIA Novosti.

Scena iz mjuzikla Majstor i Margarita u kazalištu Ruska pjesma u Moskvi, u režiji Nadežde Babkine. Fotografija: Evgenija Novoženina / RIA Novosti.

Majstor i Margarita, remek-djelo Mihaila Bulgakova i jedno od najvećih dijela ruske književnosti, ne prestaje okupirati umove čitatelja, stručnjaka za književnost i redatelja. Roman je izuzetno kompliciran i krcat raznim simbolima. RBTH vas upoznaje s tajnama kneza tame Volanda, bala kod Satane, krvave Margaritine svadbe i crnog plašta s vatrenocrvenom postavom.

Premijera novog mjuzikla Majstor i Margarita, prema motivima istoimenog romana Mihaila Bulgakova, održana je 2. ožujka 2015. u moskovskom kazalištu Ruska pjesma. RBTH je za svoje čitaoce odabrao 6 zanimljivih i mističnih činjenica o ovom poznatom romanu. 


„Faust“ i skandinavska mitologija

Bulgakovljev knez tame Voland ima nekoliko prototipova. Prvi je Goetheov Mefisto. On u sceni koja opisuje Valpurgijsku noć za sebe kaže: „Dolazi plemić Voland!“. Volandovo ime Bulgakov je vjerojatno izveo od staronjemačke riječi „Faland“, što znači „lažov“ ili „lukavac“. Na vezu s Mefistom ukazuje i štap s glavom pudlice (Faustov zloduh se pojavljivao u obliku pudlice). Osim toga, na pitanje o nacionalnosti Voland odgovara „Recimo da sam Nijemac“. Povjesničari književnosti ipak smatraju da visoki, tamnoputi Voland po svojem izgledu podsjeća i na znamenitog mistika i avanturista grofa Kaliostra. Drugi Volandov prototip je vrhovni bog skandinavske mitologije Odin (ili Votan). Voland ima Odinove atribute: na njegovom ramenu je gavran, a ima i četiri crna (olujna) konja. 


„Spaso-Haus“ i bal kod Satane
 

Jedan od Volandovih prototipa je vrhovni bog skandinavske mitologije Odin (ili Votan). Voland ima Odinove atribute: na njegovom ramenu je gavran, a ima i četiri crna (olujna) konja.

Kao realna osnova za bal kod Satane Bulgakovu je mogao poslužiti proljetni festival održan 24. travnja 1935. u zgradi američkog veleposlanstva, poznatijoj kao „Spaso-Haus“. Ovu hipotezu je prva iznijela Marijeta Čudakova, spisateljica i povjesničarka književnosti: poznato je da je Bulgakov bio na tom balu. Veleposlanik Wiliiam Bullit je od svojih suradnika zahtijevao da organizira ekstravagantnu proslavu. Dekoracija je bila neobična: brezova šuma, livada puna cikorija, mreže s fazanima, papagajima i zebama, pa čak i mali zoološki vrt s kozama, pijetlovima i medvjedom. „Najupečatljivija je bila ogromna dvorana u kojoj se nalazio bazen i mnogo egzotičnog cvijeća“,sjećala se Elena Bulgakova. Večer nije mogla proći bez ekscentričnih događaja: medvjeda su napili šampanjcem, a zebe su se razlejtele po odajama rezidencije. 


Margarita i krvava svadba

Glavna junakinja Majstora i Margarite, ''pomalo razroka vještica'', vrlo podsjeća posljednju piščevu suprugu Elenu. Bulgakov u romanu ipak navodi da je njegova junakinja francuskog porijekla i da je čak u srodstvu s jednom od francuskih kraljica. Rješenje ove književne i povijesne zagonetke krije se u odlomku romana u kojem pijanac u Margariti, koja je krenula na bal, prepoznaje reinkarnaciju osobe plave krvi i naziva je „svijetla kraljica Margo“, a zatim priča „koješta o krvavoj svadbi svog prijatelja Guessard u Parizu“. François Guessard je bio filolog koji je izdao pisma Marguerite de Valois, mlade francuske kraljice čija se svadba pretvorila u krvavu Bartolomejsku noć, što je vrlo slikovito opisao Dima Mlađi. Bulgakov je sebi dopustio izvjesnu povijesnu slobodu, pa se Guessard, rođen u 19. stoljeću, našao u Bartolomejskoj noći. Bulgakovljeva aluzija je ipak jasna.

 

„Ukleti roman“

Čuveni portret Mihaila Bulgakova sa monoklom. Fotografija iz slobodnih izvora.

U umjetničkim krugovima roman Majstor i Margarita se smatra „ukletim“. Kazališne predstave i ekranizacije po motivima ovog romana pratio je niz nesretnih slučajeva: bolest ili smrt mnogih poznatih glumaca. Najuspješnija ekranizacija Majstora i Margarite bila je serija koju je 2005. režirao Vladimir Bortko. Ljubitelji mistike veruju da su njene „žrtve“ Aleksandar Abdulov (preminuo 2008.), Vladislav Galkin (pronađen mrtav 2010.) i Kiril Lavrov (preminuo 2007.). Usprkos tome, redatelj Bortko ipak ne vjeruje da je Bulgakovljev roman uklet. Druge ekranizacije romana također su pratile različite nesretne okolnosti: recimo, redatelj Jurij Kara 17 godina nije mogao prikazati svoj film zbog problema s Bulgakovljevim nasljednicima. 


Masonski znaci

Roman „Majstor i Margarita“ je pun aluzija na to da Voland i neki drugi likovi pripadaju masonskom redu slobodnih zidara: Volandova zlatna tabakera ukrašena trouglom od dijamanata koji simbolira „trojstvo kozmosa“, „crni plašt s vatrenocrvenom postavom“ i sablja sa zlatnom ručkom su atributi masonske razine „vitez Kadoš“. Priča o odsječenoj Berliozovoj glavi asocira na legendu o lubanji posljednjeg velikog majstora viteškog reda templara Jacques de Molay, spaljenog na lomači 1314. Legenda kaže da njegova lubanja nije izgorjela i da je u 19. stoljeću odnesena u Ameriku gdje je korištena u masonskim obredima, a često je prikazivana na zlatnom postolju i ukrašena dragim kamenjem, kao i glava nesretnog Berlioza, koja se pretvorila u pehar.