Ovaj uznemirujući film, snimljen u crno-bijeloj tehnici, u mnogom pogledu predstavlja sumiranje čitave sovjetske epohe. U centru pažnje našli su se najranjiviji ljudi, oni koji se osjećaju suvišnima. Nitko ne brine o njima. Oni su sami, bez pomoći i napušteni od svih, kao stari sluga Firs u "Višnjiku" Antona Čehova. U jednoj sceni filma čovjek zaspi u podzemnoj željeznici, a nema nikog da provjeri je li živ ili mrtav. Očigledno da je sovjetsko društvo svojih posljednjih godina zašlo u emotivnu slijepu ulicu. Suština je u tome da nikoga ni za koga nije briga, a ova je potpuna ravnodušnost opasna tendencija. Ovaj dobro napisan i izvanredno odigran film, u kojem su se psovke čule prvi put sa sovjetskih ekrana, predstavljao je još jedan dokaz da je ljudima očajnički bila potrebna dugo očekivana sloboda. Razumljivo je da naziv filma upućuje na stanje totalne psihičke iscrpljenosti.
Ovaj je film nekoliko godina proveo na čekanju prije nego što se krajem 80-ih pojavio u kinima. Jedinstveno dramsko ostvarenje odmah je po prikazivanju privuklo pažnju i pobralo niz međunarodnih priznanja, uključujući Grand Prix na festivalu u Cannesu 1987. Abuladzeovo remek-djelo bilo je ispred svog vremena. Neki filmski kritičari vjeruju da je ovaj film zapravo pokrenuo eru perestrojke u sovjetskoj kinematografiji. On je označio prekretnicu u stanju društva. Abuladze je intenzivno koristio kršćanske simbole u svom djelu, pričajući priču o lokalnom diktatoru, izvjesnom Varlamu Aravidzeu, čiji izgled i ponašanje asociraju na Josifa Staljina, Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija i čije se žrtve povezuju s Kristom u svojim predsmrtnim patnjama.
Premda je filozofska drama smještena u neodređeno doba, siže vrlo jasno upućuje na osamdesete, naivnu i sebičnu eru, kada su mnogi vjerovali da bi bilo dovoljno da se svako anonimno oprosti od loše prošlosti, pa da odmah počne novi sretniji život. Koliko samo nisu bili u pravu! Završetak filma, koji traje gotovo dva i pol sata, otvoren je, upućujući svakog da nauči lekciju iz prošlih grešaka.
Ovaj film odražava raspoloženje onih koji su se u vrijeme Gorbačovljeve perestrojke našli izgubljeni u oceanu neizvesnosti i očaja. Krah osnovnih moralnih principa, sumnja u budućnost zemlje i opći osjećaj uzaludnosti preplavljuju dramu Rašida Nugmanova. "Igla" je vrlo uvjerljiv i turoban prikaz vremena u kojem su školska djeca bivala uvučena u mračni svijet droge i kriminala, kada su mladi prebijani i ubijani po mračnim slijepim ulicama gradova, kada je nevinost bila izgubljena. Film ima mračan zaplet i tešku atmosferu, ispunjen je gorčinom i pesimizmom. Energični frontmen rock benda "Kino" iz 80-ih Viktor Coj s izuzetnom karizmom tumači glavnu ulogu. On igra mladića po imenu Moro koji otkriva da je njegova bivša dkevojka postala narkomanka. Odlučuje je spasiti od droge i uništiti njezine dilere. Ispostavlja se da je to borba na život i smrt. Trenutak koji je zabilježen u filmu je autentičan. Razaranje i kolaps su lebdjeli u zraku kasnih 80-ih. "Igla" promatra sovjetsku i postsovjetsku realnost, najavljujući kraj jedne ere. Možda se zbog toga film doživljava kao žlica šećera nakon gorke pilule realnosti.
"Mala Vera” je drama laganog tempa o životu u unutrašnjosti SSSR-a. Vera je buntovnica u srcu i ne želi se podrediti zakonima postojećeg društva. Živi punim plućima, provodeći se s društvom uz alkohol i seks. Sve se mijenja kada upozna Sergeja, pametnog, zgodnog studenta britkog jezika. On je rijetka osoba koja za sebe želi drugačiji život.
Premda je snimljen posljednjih dana sovjetske epohe, film se izdvaja po svojoj nevjerojatnoj iskrenosti i poštenju. Scena u kojoj Vera (Natalija Negoda) vodi ljubav sa Sergejem postala je glavna tema svakodnevnih razgovora. Pičulov film u znatnoj je mjeri imao otrežnjujući utjecaj na ljude, s obzirom na to da je potpuno uništio laži komunističke ideologije o blagostanju idealne sovjetske obitelji, nemilosrdno izlažući pogledima sve njezine grijehe, uključujući alkoholizam, primitivizam i netoleranciju, neznanje i aroganciju, potpuni nedostatak duhovnosti i fanatično zaranjanje u svakodnevicu. "Mala Vera", između ostalog, govori o seksualnoj revoluciju u poznom SSSR-u, no to je još više priča o konfliktu među generacijama, o sukobu između nihilističke mladeži i njihovih roditelja zaglibljenih u blatu moralnih kompromisa. "Mala Vera" je film o dugoočekivanom osobnom, pa čak i intimnom buđenju. Mlade nije zanimala sudbina zemlje koliko njihov osobni ljubavni život.
Remek-djelo Sergeja Solovjova simbol je prošlih vremena. Ukratko, bilo je to vrijeme promjena. Krajem 80-ih čitava zemlja (bio je to još uvijek Sovjetski Savez) bila je kao ogroman ledenjak koji je plovio prema jugu i neminovno se topio. Sve ono što je oduvijek izgledalo stabilno i neizbježno odjednom je počelo propadati, otvarajući prostor za novo, strašno i nepoznato. "Assa" je postala kultni film generacije sovjetske mladeži koja je na kraju filma pjevala zajedno s rock legendom Viktorom Cojem: "Promjene, mi čekamo promjene!"
Radnja "Asse" događa se u ljetovalištu Jalti na Crnom moru, a film ima više obrata od romana Agathe Christie. Mladi se glazbenik zaljubljuje u lijepu medicinsku sestru. Problem je u tome što je Alika (igra je nevjerojatna Tatjana Drubič) ljubavnica mafijaša. Sanjalačka djevojka krupnih, djetinjih očiju nalazi se u rascjepu između dvojice muškaraca od kojih je jedan kriminalac, a drugi idealist. Nažalost, dva su svijeta nespojiva.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
