Zašto kozaci i narodi Kavkaza nose ove prišivene detalje na grudima? (FOTOGRAFIJE)

Kultura
ALEKSANDRA GUZEVA
Specijalni džepići na grudima bili su karakteristični za narodnu nošnju mnogih kavkaskih naroda, kao i za kozačku uniformu. Čemu su oni služili?

U masovnoj kulturi sovjetskog razdoblja ovi džepići su se dovodili u vezu s narodnom nošnjom na Kavkazu, iako se ta nošnja rijetko koristila, a također i s Balbesom, likom iz kultne komedije "Kavkaska zarobljenica". U jednoj epizodi tog filma junaci se preoblače u pseudokavkasku nošnju, a Balbes, kojeg glumi Jurij Nikulin, drži u tim džepićima cigare i upaljač.

Ti elementi nošnje zovu se "gaziri". Gazire su nosili na grudima mnogi kavkaski narodi, od Gruzina, Čečena i Osetina do Kabardinaca i Adigejaca. Rusi su takvu nošnju prvi put vidjeli kod Čerkeza, i zato se kaftan s našivenim detaljima na ruskom jeziku zove "čerkeska".

Gaziri su se na čerkeske prišivali od 18. stoljeća, kada se pojavilo vatreno oružje. U otvore od tkanine ili kože smještale su se patrone s potrebnom količinom baruta. To je u biti bio svojevrstan redenik. Tu barut nije mogao postati vlažan.

U dijelovima koji su bliži pazuhu držala se luč za raspaljivanje punjenja, a kasnije specijalna naprava koja se zvala kapsula. Sa svake strane je moglo biti od 4 do 18 gazira. U početku se, doduše, nisu prišivali na grudi, nego su se nosili u specijalnim torbama "gazirnicama", koje su se prebacivale preko ramena ili pričvršćivale za pojas.

Mnogi Kavkasci su ratovali na konjima i zato se glavna funkcionalna karakteristika gazira sastojala u tome da se puška mogla puniti u galopu.

Rusko Carstvo je u 19. stoljeću počelo osvajati teritorije Kavkaza i tada je kozačka vojska preuzela mnoge elemente odjeće kavkaskih naroda – papahe (krznene šubare s ravnim vrhom), burke (duge ogrtače od čoje) i šaške (povijene kozačke sablje s jednom oštricom), kao i čerkeske s gazirima.

Posebno su "gizdavi" bili gaziri sa srebrnim drškama. Uzgred, i car Nikolaj II. je volio nositi čerkesku s gazirima, ali su oni u njegovom slučaju služili samo za ukras.

Najpoznatiji kozak s gazirima bio je barun Vrangelj, general carske vojske, a zatim jedan od vođa antiboljševičkog Bijelog pokreta, u kojem su kozaci imali važnu ulogu. Vrangeljeva svakodnevna vojna unforma bila je crni kaftan s našivenim gazirima. On je zbog takvog specifičnog izgleda dobio čak i nadimak "crni barun". Imao je i bijelu svečanu uniformu s gazirima.

Kozaci su služili i sovjetskoj vlasti, a ona je poštovala njihovu tradicionalnu uniformu. Na Paradi Pobjede 1945. godine kozaci su na grudima nosili i gazire i ordenje.

Čerkeska s gazirima se danas često koristi kao izvođački kostim u kulturno-umjetničkim društvima.