Papaha: Priča o kapi koja se ne smije skidati

Izvor: Tass/Vladimir Velengurin

Izvor: Tass/Vladimir Velengurin

Kozaci i stanovnici Kavkaza s ponosom nose papahu. Ta kapa se ne smije ispustiti ili izgubiti. Mogla se izgubiti samo zajedno sa glavom.

Na Kavkazu, odakle potječe papaha, često se može čuti: "Ako je glava na ramenima, na njoj mora biti i papaha", "Papaha se ne nosi zbog hladnoće, nego radi časti", "Ako se nemaš s kime posavjetovati, posavjetuj se s kapom". Kozaci čak kažu da su dvije najvažnije stvari za njih sablja i papaha.

Izvor: Vladimir Vjatkin/Ria Novosti



Krvna osveta

Običaj dozvoljava da se papaha skine samo u posebnim situacijama. Na primjer, kada netko moli  prekid krvne osvete između dva plemena. Ako bi ranije muškarac usred neke svađe skinuo papahu i bacio je na zemlju, to je značilo da neće popustiti čak ni po cijenu života. U Dagestanu je postojao običaj i da se prosi djevojku pomoću papahe. Kada bi mladić htio zaprositi djevojku, ali se bojao otvoreno joj to reći, ubacivao joj je kroz prozor svoju papahu. Ako ona dugo zadrži kapu, mladić je mogao računati na dobar ishod. Zbacivanje kape s glave doživljavalo se kao velika uvreda.
Papaha ne dozvoljava svome vlasniku da hoda pognute glave, jer tako kapa može pasti. Kao da kapa sama "odgaja" čovjeka i prisiljava ga da ni pred kim "ne savija kralježnicu".

Papaha je najdragocjeniji dio kavkaske nošnje. Kada je poznati lezginski skladatelj Uzeir Hadžibekov odlazio u kazalište, kupovao je dvije karte: jednu za sebe, a drugu za svoju papahu. Slavni čečenski plesač Mahmud Esambaev bio je jedini poslanik Vrhovnog Sovjeta SSSR-a kojem je bilo dozvoljeno da ne skida kapu na sjednicama. Priča se da je tadašnji sovjetski vođa Leonid Brežnjev prije svog izlaganja pogledom prelazio preko dvorane i vidjevši Esambaevljevu papahu govorio: "Mahmud je tu, možemo početi".


Kozačke papahe

Kozačke papahe razlikuju se po vrsti krzna i dužini dlake. Prije Prvog svjetskog rata papahe su najčešće izrađivane od medvjeđeg, ovčjeg ili vučjeg krzna, jer je ono najbolje amortiziralo udar sablje. Postojale su i svečane, časničke papahe, obrubljene srebrnom vrpcom. Pripadnici Donske, Astrahanske, Orenburške, Semirečenske i Sibirske kozačke vojske nosili su papahe u obliku konusa od krzna kratke dlake. Papahe su najčešće bile sive, iako su mogle biti svih boja osim bijele, s tim što je bilo zabranjeno nositi papahe jarkih boja. Za vrijeme ratnih djelovanja nošene su crne papahe.

Moda ruskih kozaka: šalvare, papaha i kaftan
Vodeći svjetski dizajneri Ralph Lauren, Simon Knin, Manolo Blahnik i Anastasia Romancova preporučuju ove sezone šubare kubanskih kozaka i duge ogrtače od ovčje kože bez kopči. Ti elementi garderobe ranije bili karakteristični samo za jedan stalež ruskog društva – za kozake.



Papaha s "tumaka"

Riječ "papaha" je turanskog porijekla, u prijevodu "kapa". U ruski jezik je ušla za vrijeme Kavkaskih ratova u 19. stoljeću. Danas u ruskom jeziku postoji izraz "Dat tumaka" ("nadavati tumakov"), tj. udarati (izudarati) koga šakom. Međutim, riječ "tumaka" je nekada označavala kupasti dodatak na stražnjem dijelu kape koji je padao niz leđa. Takvu kapu su nosili donski i zaporoški kozaci još u 16. i 17. stoljeću. Prije bitke u taj su dio kape stavljane metalne ploče koje su štitile vrat i glavu od udaraca sablje s leđa. U jeku bitke, kada se prelazilo na borbu prsa u prsa, ratnik je mogao obraniti se tumakom, tj. mogao je "istumakati" neprijatelja, ili na ruskom "nadavati tumakov".

Najskupocjenije i najcjenjenije su papahe od "karakulja", tj. od krzna astrahanskog janjeta. Riječ "karakulj" potječe od naziva jedne oaze na rijeci Zeravšan u Uzbekistanu. Tako se obično zvala koža skinuta s astrahanske janjadi stare svega nekoliko dana. Generalske papahe izrađivane su isključivo od takvog krzna.


Povratak papahe

Nakon revolucije kozacima je ograničena uporaba nacionalne nošnje, tako da su umjesto papaha morali nositi kape "buđonovke". Međutim, papahe su vraćene već 1936. Tada je kozacima dozvoljeno nošenje kraćih papaha crne boje. Na suknenom dijelu kape bile su našivene dvije vrpce u obliku križa - boje zlata za časnike i crne za obične kozake. Naravno, na prednjem dijelu papahe bila je našivena crvena petokraka. Papaha je od 1940. postala atribut časničke odore Crvene armije, a nakon Staljinove smrti papahe su rado nosili članovi Politbiroa (najviši komunistički rukovoditelji).

Original teksta na Ruskaja Semjorka