Sedam činjenica o čuvenom Marijinskom teatru u Sankt-Peterburgu

mariinsky.ru; Legion Media
Mnogo prije nego što će u Moskvi s radom početi nadaleko čuveni Boljšoj teatar, najveće kazalište u Rusiji bilo je omiljena pozornica careva, a potom u istoj mjeri i sovjetskih lidera.

1. Glavni carski teatar ruske opere i baleta

Najpoznatije rusko kazalište danas je svakako Boljšoj teatar. Međutim, mnogo prije njegovog otvaranja, 1783. godine je po ukazu Katarine Druge u Sankt-Peterburgu osnovan carski teatar ruske opere i baleta. Kazališta su postojala i prije Katarine, ali je upravo ona osnovala Direkciju carskih teatara. Kazalište je bilo dvorsko, u ingerenciji spomenutog resora i financirano njegovim novcem. Na repertoaru su bile talijanska opera i francuske i ruske dramske predstave.

Francuski baletski majstor Charles Didelot stigao je u Peterburg 1802. godine i stao na čelo baletne trupe carskih teatara. 1847. godine je pozvan još jedan francuski koreograf Marius Petipa, koji je odgojio nekoliko generacija profesionalnih plesača i postavio više od četrdeset baleta, učinivši ruski teatar jednim od vodećih u svijetu.

2. Marijinski teatar je u početku bio... Boljšoj

Povijest Marijinskog teatra počela je izgradnjom Velikog kamenog teatra u Sankt-Peterburgu 1784. godine. Bilo je to prvo stalno kazalište u Ruskom Carstvu, koje je izraslo u jedno od najvećih u Europi. Povijesno je zdanje, inače, podsjećalo na zgradu moskovskog Boljšog teatra koji je izgrađen tek dvadesetih godina devetnaestog stoljeća. U Velikom kamenom teatru Marijinski teatar je radio do 1886. godine, kada je podignuta nova zgrada. Veliki kameni teatar je rekonstruiran i dan na korištenje Sanktpeterburškom konzervatoriju koji se tamo nalazi i dan-danas.

Upravo je na sceni Velikog kamenog teatra došlo do renesanse ruske kazališne umjetnosti. Osim francuskih i talijanskih opera, izvođene su i ruske, recimo, održana je premijera opere Mihaila Glinke "Život za cara" i "Ruslan i Ljudmila". Nisu izostale ni moderne postavke Petipe, "Gusar", "Don Quijote", "Bajadera" ili "Giselle". Petipa, koji je postao prijatelj s Petrom Čajkovskim, postavio je čuvenu "Trnoružicu", "Orašara" i "Labuđe jezero".

3. Ime mijenjao više puta

Teatar je dobio ime Marijinski nakon prelaska iz Velikog kamenog teatra na novu scenu, gdje se i danas nalazi. Ime je dobio u čast carice Marije Aleksandrovne, supruge Aleksandra Drugog, velike ljubiteljice kazališne umjetnosti.

Nakon revolucije, povijesni naziv teatra više se nije koristio, s obzirom na to da nikakvo podsjećanje na carsko naslijeđe nije bilo uputno. Od 1935. godine je dobio ime revolucionara Sergeja Kirova. Općeprihvaćen je bio kratki naziv Kirovski teatar.

Povijesno ime Marijinski teatar vraćeno je 1992. godine, nakon raspada SSSR-a, na inicijativu novog ravnatelja Valerija Gergijeva.

4. Valerij Gergijev na čelu teatra od 1988.

Ravnatelj i umjetnički rukovoditelj teatra je čuveni dirigent Valerij Gergijev, koji je na tu funkciju došao 1988. godine. Zanimljivo je da je on završio Lenjingradski konzervatorij koji se nalazi u rekonstruiranom zdanju Velikog kamenog teatra.

Gergijev je od 1977. godine bio pomoćnik dirigenta u Kirovskom tetaru, a potom ke postao glavni dirigent. Danas je jedan od najuglednijih i najutjecajnijih glazbenika na svijetu.

5. Teatar ima tri pozornice u Sankt-Peterburgu

Na inicijativu Gergijeva otvorena je sala Simfonijskog orkestra. Projektirao ju je francuski arhitekt Xavier Fabre, a za akustiku je bio zadužen japanski inženjer Yasuhisa Toyota, poznat, između ostalog, i po sali "Walt Disney" u Los Angelesu i "Zarjadju" u Moskvi. Osim originalne akustike, autentični dekor su i orgulje, jedan od najvećih instrumenata na svijetu.

Zalaganjem Gergijeva je 2008. godine počela i izgradnja nove pozornice. Projekt je uradio kanadski arhitektonski biro Diamond Schmitt Architects. Zgrada je otvorena za publiku 2013. godine, izazvavši oštre kritike zbog nesklada s povijesnim izgledom grada. Međutim, zapadni mediji hvalili su dizajn, tehničku opremu i akustičke specifičnosti.

6. Legendarne predstave se još uvijek izvode

Marijinski teatar poštuje baštinu i čuva povijesne opere i balete, inzistirajući na spoju epoha. Na ovoj sceni još uvijek se igraju čuveni baleti Mariusa Petipe "Gusar""Don Quijote""Bajadera" i "Giselle", kao i stare opere Glinke i Čajkovskog ili "Boris Godunov" Modesta Musorgskog.

Na repertoaru su i ključne premijere dvadesetog stoljeća, "Posvećenje proljeća" i "Petruška" Igora Stravinskog, "Zaljubljen u tri naranče" i "Romeo i Julija" Sergeja Prokofjeva.

Znak prepoznavanja Marijinskog teatra su i novogodišnje predstave, balet Petra Čajkovskog "Orašar" i opera Rodiona Ščedrina "Božićna bajka".

7. Bio i ostao "kuća" najboljih solista

Bazu teatra čine operna i baletna trupa i orkestar. Ovdje su uvijek bili angažirani najbolji među najboljima, čuvene primabalerine Ana Pavlova i Matilda Kšešinska, a na prestižnoj sceni su igrali i Vaclav Nižinski, Rudolf Nurejev i Mihail Barišnjikov. Među opernim pjevačima sijao je Fjodor Šaljapin.

U Marijinskom teatru i danas nastupaju samo najveća imena. Članica opernog ansambla je velika zvijezda Ana Netrebko, a baletnog Dijana Višnjova.

Osim klasike, postavljaju se i suvremene opere kao što su "Zapisi ludaka", "Lolita", eksperimentalni baleti kao što su "Varijacija za dva para","Camera obscura", "Tvornica Bolero". Sve predstave imaju fenomenalnu scenografiju i virtuoznu simfonijsku pratnju.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće