Zakulisne priče: Zavirite iza pozornice Marijinskog teatra

Mark Olič
Mark Olič već dugi niz godina fotografira probe i zakulisni život ovog poznatog kazališta. Našoj je reporterki Eleni Bobrovoj ispričao sve o onome što publika glavnog peterburškog kazališta ne može vidjeti.

"Iza zastora se događaju izvanredne stvari. Jedna obična balerina (nazovimo je Maša Ivanovna) možda razgovara s prijateljicom i razmišlja o svojim problemima, no u trenutku kada zakorači na pozornicu prestaje biti Ivanovna i postaje Ljubičasta vila ili neki drugi nezemaljski lik. Ova se transformacija može jasno vidjeti na fotografijama. Mislim da upravo to inspirira ljude da postanu plesači i umjetnici, to je prava čarolija."

"Na probama mi je važno povjerenje. Probe su zanimljivije za fotografiranje. To je jedan izuzetno intiman proces i obično mu nitko ne smije nazočiti. Plesači se još traže i ne žele da ih drugi vide u tom nesavršenstvu. Mogu se slomiti i rasplakati. Kada me zovu da fotografiram u dvorani, zaista sam im zahvalan."

"Zanimljivo je fotografirati vlastitu trupu, u kojoj poznajete sve članove i gdje nikome ne smeta vaše prisustvo. Često se događa da se djevojke prije izlaska na pozornicu ili nakon njega zafrkavaju, govore jedne drugima što im smeta. Ponekad balerine iz ansambla na pozornici moraju komunicirati, a dok ih fotografiram stojeći iza zastora, čujem junakinje Labuđeg jezera kako u povijesnim kostimima razgovaraju o kreditima za automobile."

"Tu su i vrlo tužne priče, i vidite kako je balet pun napornog rada. Na pozornici balerina leti poput leptira, no iza zastora se ona može srušiti od boli i grčeva. Tada odmah odlazi maseru, dobiva vodu i lijekove protiv bolova. Mora ostati profesionalka; ne smije praviti pogreške i biti prijetvorna u svojim pokretima. Publika to uvijek vidi, a to vidim i ja kao fotograf. Život balerine je vrlo kratak, a odlazak u mirovinu u dobi od 35 godina nije 'rekla-kazala' - to je vrlo objektivna i okrutna stvarnost. Ako je pretrpjela ozljede, u mirovinu može otići i ranije."

"Svijet baleta je bez sumnje okrutan. Ne toliko u smislu odnosa između sudionika procesa, već sam po sebi. Petogodišnja djevojčica kaže: 'Želim postati balerina.' Odvode je u baletni studio gdje je sve odlično - svilene vrpce i baletne suknjice. Nakon nekog vremena ona shvaća da mora ustrajno raditi i da je špaga jako bolna. Dijete u određenom smislu gubi svoje djetinjstvo. Rad se nastavlja nakon upisa na akademiju, a ne prestaje niti kada mlada dama dobije posao u kazalištu. Slijedi vrlo ozbiljan proces procjene. Ima godina kada Marijinski teatar ne primi niti jednu balerinu s Akademije Vaganove - koju godišnje završi samo deset plesača i plesačica."

"Godinama surađujem s Dianom Višnjovom. Fotografirao sam njezine nastupe i probe. Ona sada radi i druge stvari paralelno s Marijinskim. Ima svoj vlastiti festival, otvorila je plesni studio. Prijatelji smo, ona je nevjerojatna osoba, uvijek puna podršle. Iza zastora je uvijek usredotočena i pribrana."

"Dosta sam radio i s Uljanom Lopatkinom. Ona je vrlo duboka osoba. Ima drugačije ustrojstvo, nije tako otvorena kao Diana. Naše je poznanstvo počelo svađom na jednom festivalu. Ja sam radio iza zastora i moj fotoaparat nije bio prekriven posebnim pokrivačem. Uljana je prije nastupa vježbala Saint-Saënsovog Labuda. Taj balet ima prilično tihu glazbu, a uloga od plesača zahtijeva veliku koncentraciju. Odjednom joj je zasmetao zvuk fotoaparata (zapravo se nije radilo o mom fotoaparatu). Prekinula je komad i, s obzirom na to da sam ja stajao pokraj fotografa koji je bio kriv, usmjerila svu ljutnju na mene. Imali smo zabavnu prepirku, a zatim smo se zabavljali međusobno se pozdravljajući. Kasnije me pozvala na nekoliko ozbiljnih projekata, od kojih je jedan bila Ana Karenjina. Imajući u vidu činjenicu da je njezina karijera završila, shvaćate da su takve stvari jedinstvene i da se neće nikada ponoviti."

"U fotografiji, ako sve prođe dobro, rezultati ostaju zauvijek. Isto vrijedi i za slikarstvo, skulpturu, poeziju. No u plesu se stalno morate naprezati, bez obzira na to koliko ste dobro plesali jučer, mjesec dana ranije ili prije godinu dana. Uvijek morate počinjati ispočetka. Zato nema identičnih izvedbi. Ako cijele godine fotografirate Labuđe jezero, svaki put dobijete potpuno nove rezultate. Naravno, ako znate fotografirati i ako ste sposobni vidjeti unutarnje procese. To je vrlo zanimljivo."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće