Pet razloga da pogledate ruski film "Sputnik"

1. Ruski filmovi o svemiru su rijetkost

Producenti su odlučili novi Abramenkov projekt uobličiti kao kompaktan svemirski horor film. Kao očigledni izvori nadahnuća iskorišteni su filmovi "Osmi putnik" ("Alien") Ridleyja Scotta i "Stvor" ("The Thing") Johna Carpentera. Takva taktika je urodila plodom. Iako je u film "Sputnik" uloženo relativno malo novca (oko 3 milijuna dolara), on je besprijekorno realiziran kao moćan film strave i užasa čija se radnja praktički sve vrijeme odigrava u sumrak. Vizualni efekti su zanimljivi, no još su zanimljiviji junaci, njihove tajne i uzajamni odnosi.

2. Žanr horor filma je transformiran

Radnja se odigrava 1983. godine u sovjetskom znanstveno-istraživačkom institutu zatvorenog tipa, negdje u stepama Kazahstana. Sam institut je nešto između kasarne i Gulaga. Službenici instituta žive u zajedničkim radničkim domovima, a u susjednim barakama su robijaši kojima je po scenariju pripremljena nezavidna sudbina. I jedne i druge čuvaju naoružani vojnici. Svi ti detalji dodatno pojačavaju horor efekt jer se neizvijesnosti kao tradicionalnom elementu žanra pridružuje i strah od svega što je svojstveno totalitarnoj državi.

Grupa znanstvenika i vojnika na čelu sa zlim pukovnikom Semiradovom (Fjodor Bondarčuk) vrši istraživanja na kozmonautu Vešnjakovu (Petar Fjodorov) koji se vratio iz svemira. Njegov kolega je poginuo, a u Vešnjakovu živi monstrum s drugog planeta, ali kozmonaut nije toga svjestan. Vojna lica, razumljivo, dolaze u iskušenje da iskoriste svemirskog stvora kao oružje, ali za početak bi valjalo pronaći zajednički jezik s njim. U tu svrhu iz Moskve pozivaju liječnicu, Tatjanu Klimovu (Oksana Akinjšina), kojoj su prethodno uskratili sudjelovanje u istraživanjima zbog svojeglavosti. Međutim, dolaskom Klimove u Kazahstan događaji se počinju razvijati u potpuno neočekivanom pravcu.

"Sputnik" se pridržava svih suvremenih trendova svoga žanra. U centru pažnje je snažan ženski lik u kontrastu s kojim korak gube čak i prekaljeni alfa mužjaci poput pukovnika Semiradova. S druge strane, žanr horora nije realiziran banalno, tj. nema panične vriske i naglih iznenađenja. Tenzija se stvara na inteligentniji način i vrlo sofisticirano. I sam monstrum koji se pomalja iz Vešnjakovljevog prsnog koša više služi kao metafora za unutrašnje demone. Oni su, naravno, pogubni, ali u odlučujućem trenutku od njih može biti i neke koristi.

3. Umjetnički prikaz totalitarnog noira

Budući da se radnja događa daleke 1983. godine, za film su napravljene odgovarajuće dekoracije, a junacima su sašiveni specijalni kostimi. Glavni cilj filma, međutim, nije vjerodostojno prikazati modu i stil onoga doba, nego stvoriti neku vrstu retro fantazije. Atmosferu "Sputnika" čini mračan prostor totalitarnog noira, gdje su hodnici ispunjeni uznemiravajućom crvenom svjetlošću, junaci obitavaju u malim sobičcima snimljenim tako da izazivaju napad klaustrofobije, a kada se "radnja" probija na otvoreni prostor, ispostavlja se da je svuda unaokolo skoro beživotna pustinja koja se prostire do samog horizonta. Toliko obilje detalja efektno je samo po sebi, a u spoju s drugim elementima djeluje kao ostvarenje koje neće biti još jedan u nizu drugorazrednih filmova na izlizanu temu, nego se primjetno izdvaja iz gomile ostalih filmova u ovom žanru.

4. Neočekivani preokreti

"Sputnik" će u više navrata začuditi gledatelja zaokretom u radnji koji nije nimalo trivijalan. Glavni zaokret je melodramski, što nije nimalo tipično za znanstveno-fantastične horor filmove. U drugoj polovini film više naginje ka drami nego ka hororu, i za tako nešto se vjerojatno moraju pripremiti gledatelji koji očekuju finalnu krvavu bitku. S druge strane, prisutna je priča o upornosti i snazi volje koja će obavezno biti nagrađena, što je svakome blisko i razumljivo.

5. Veliki napredak u doba nestašice kvalitetnih žanrovskih ostvarenja

Premijere velikih holivudskih filmova odgođene su za drugu polovicu godine zbog pandemije koronavirusa pa su mnogobrojna online kina pokušala nadomjestiti tu prazninu. Međutim, i pored obilja različitih sadržaja, ipak nije bilo mnogo zaista zanimljivih ostvarenja, posebno kada je riječ o dugometražnim filmovima s izrazito dramatičnom radnjom. U takvoj situaciji zapadni kritičari sagledavaju "Sputnikov" uspjeh kao rezultat spomenute praznine, tj. nedostatka kvalitetnih filmova u ovom žanru.