5 najboljih filmova rusko-američkog redatelja Andreja Končalovskog

A. Konchalovsky/ DRIFE Productions, Andrei Konchalovsky Production Center, 2016.
Filmovi o sovjetskoj Rusiji i povijesne kostimirane drame u režiji majstora ruskog art-filma.

Andrej Končalovski, suradnik Andreja Tarkovskog i prvi sovjetski redatelj koji je uspio u Hollywoodu, ove će jeseni na Filmskom festivalu u Veneciji prikazati svoje najnovije ostvarenje "Dragi drugovi". Zaplet filma se temelji na stvarnoj priči o tome kako su snage sigurnosti otvorile vatru na radnike koji su sudjelovali u mirnoj demonstraciji u sovjetskom Novočerkassku 1962. godine. Ovdje vam donosimo još neke filmove ovog velikog ruskog redatelja koje itekako vrijedi pogledati!

1. Slučaj Asje Kljačine (1967.)

Ovaj je film na polici proveo 20 godina. Ljubavna priča o skromnoj kolhoznici Asji i vozaču Stepanu, pravoj ništariji, smatrala se antisovjetskom. Prema cenzorima, ljudi u sovjetskoj Rusiji nisu mogli biti nesretni. No Asja je prikazana upravo tako - ona čeka dijete s muškarcem koji je ne voli, dok odbija druge prosce "jer je iskrena".

Film je na kraju ipak pronašao svoju publiku i dobio priznanje: Končalovski je 1989. za njega dobio rusku nagradu Nika za najboljeg redatelja.

Na prvi pogled banalna, ova je ljubavna priča između kolhozice i vozača u duhu socijalističkog romantizma na kraju sve samo ne to. Pod utjecajem francuskog novog vala redatelj je nastojao izići iz okvira filmskog seta i snimiti izmišljenu priču tako da izgleda što realističnije, usko je ispreplećući s dokumentarnim materijalom. Da bi to činio, uključio je lokalne seljane, glavnu junakinju smjestio u pravu izbu [seljačku kuću] i kao "rekvizite" joj dao obiteljske priče svih Kljačina koji su živjeli u kući tijekom prethodnog stoljeća (redatelj će kasnije više puta pribjeći toj tehnici). Rezultat je bila nevjerojatno autentična priča u kojoj je stvarnost postala umjetnost, dok junakinjini monolozi o ljubavi, prema riječima publike, "izazivaju bolan šok i onemogućavaju disanje".

2. Ujak Vanja (1970.)

Film, temeljen na čuvenoj drami Antona Čehova, donio je Končalovskom prvi uspjeh u inozemstvu - nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu, nagradu na Festivalu sovjetskih filmova u Sorrentu i nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u Milanu. "Ruski 'Ujak Vanja' Končalovskog je najbolji 'Ujak Vanja' kojeg sam ikad vidio", kasnije je o filmu rekao redatelj Woody Allen.

Drama se odvija u provinciji, gdje dvoje ruskih intelektualaca - ujak Vanja i njegova nećakinja - polako financijski propadaju i trate život na zabačenom imanju. Njihovu monotonu egzistenciju prekida dolazak rođaka - profesora sa svojom mladom suprugom - što samo pogoršava situaciju.

Končalovski u svome filmu potencira melankoliju Čehova. Već sama atmosfera mračnog i prašnjavog interijera imanja, u kojem kao da su protagonisti hermetički zatvoreni, govori puno. "Nakon 'Ujaka Vanje' sam shvatio da mogu snimiti film u bilo kojem zatvorenom prostoru, čak i dizalu. Tu ima sasvim dovoljno prostora za analizu beskonačnosti ljudske duše", rekao je jednom prilikom Končalovski. 

3. Kuća luđaka (2002.)

Ovaj je film nagrađen u Veneciji te je bio nominiran (kao predstavnik Rusije) za Oscara, no istodobno su ga dugo vremena žestoko prozivali da je oportunistički.

Radnja je sljedeća: U zemlji bijesni Prvi čečenski rat. Psihijatrijska bolnica u Ingušetiji našla se u središtu sukoba i svi liječnici, plašeći se nadolazećeg napada Čečena, bježe. Pacijenti, međutim, ostaju prepušteni sami sebi i uspostavljaju neku vrstu neovisne republike.

Končalovski je ideju dobio od televizijskih vijesti (u to je vrijeme u Rusiji već bijesnio Drugi čečenski rat), no film je na domaćem terenu dobio podvojene reakcije. To je u velikoj mjeri posljedica toga što su u filmu Čečeni bili prikazani na u to vrijeme na državnim televizijskim kanalima nepopularan način - ne kao bezobzirni ubojice, nego kao obični ljudi koji su također željeli mir. Spojivši ludnicu s Čečenima, Končalovski je dao filmsku izjavu o ludilu rata - po zapadnim standardima, prilično politički korektnu i pacifističku.

4. Poštarove bijele noći (2014.)

Ovaj film prikazuje malena sela na obali jezera, bogu iza nogu, čiji su stanovnici zapravo odsječeni od civilizacije. Njihova jedina veza s vanjskim svijetom je poštar Aleksej Trjapicin (pravi poštar koji je u filmu glumio samog sebe). On u pošti preuzima pisma, isplate mirovina i novine, a zatim ih u svome brodu isporučuje na adrese.

Ovaj je film, "koji nije nalik niti jednom drugom filmu u današnjoj ruskoj kinematografiji", bio pravi uspjeh za redatelja te mu je donio Srebrnog lava za najboljeg redatelja u Veneciji i zamalo nominaciju za Oscara (Končalovski ju je odbio jer "se razočarao u Hollywood"). Film je snimila mala filmska ekipa bez scenarija, u pravom selu u Arhangeljskoj oblasti (1000 km sjeverno od Moskve) s njegovim stvarnim stanovnicima. Rezultat je istovremeno ep o ruralnom načinu života, putovanje u prošlost i skica o beskonačnom strpljenju i boli. Prema filmskom kritičaru Borisu Nelepu, film je "posvećen ljudima koji su prepušteni sebi samima i kolosalnom životu, čiji zastrašujući pritisak često od nas skriva urbani život".

5. Raj (2016.)

Olgu, rusku aristokratkinju i emigranticu, nacisti uhićuju zbog pružanja utočišta židovskoj djeci. Šalju je u koncentracijski logor, gdje sreće poznanika koji je u nju dugo zaljubljen - visokopozicioniranog časnika SS-a. Između njih se rađa veza puna boli te zajedno pripremaju bijeg. Međutim, njezin dugoočekivani raj mijenja svoje značenje i oblik nakon proživljenog pakla.

Film je, iako se bavi na prvi pogled prečesto korištenom filmskom temom koncentracijskih logora i odnosa između sadista i žrtve, ipak dobro prihvaćen, a za Končalovskog je bio veliki uspjeh. Donio mu je Srebrnog lava na Filmskom festivalu u Veneciji te je ušao u uži izbor za Oscara. Prema riječima redatelja, on je tijekom snimanja razmišljao o tome kako se obični ljudi upliću u užasne zločine jednostavno zato što to počnu raditi svi drugi, i kako nesretni ljudi čine zlo, istovremeno snažno vjerujuči da čine dobro.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće