"Djeca jedu Lenjina" i još devet najluđih akcija ruskih umjetnika

Performansi umjetnika akcionista u Rusiji, kao i u cijelom svijetu, odražavaju reakciju stvaralaca na društvene i političke događaje. Taj izraz je često oformljen kao provokacija, ponekad i nezakonita. Takve akcije često završavaju uhićenjem ili pokretanjem kaznenog postupka. Prisjetimo se najšokantnijih primjera performansa u suvremenoj povijesti Rusije.

1. "E.T.I.-tekst"

Mladi umjetnici iz pokreta "E.T.I." ("Eksproprijacija teritorija umjetnosti") priredili su 1991. godine neposredno na Crvenom trgu akciju "E.T.I.-tekst" u znak prosvjeda protiv zabrane psovanja na javnim mjestima. Oni su 18. travnja svojim tijelima napravili najčešće korištenu rusku opscenu riječ "od tri slova".

Akcija je trajala otprilike jednu minutu, poslije čega je milicija sve sudionike privela u postaju i ubrzo zatim pustila.

Poticatelj ovog prosvjeda bio je Anatolij Osmolovski, jedan od osnivača moskovskog akcionizma tijekom 1990-ih. Protiv njega je zbog toga podignuta optužnica za grubu huligansku gestu, ali ispitivanja nije bilo - postupak je obustavljen jer sud nije okarakterizirao gestu kao prekršaj.

2. "Bijesni pas"

Oleg Kulik je svoju karijeru počeo kao umjetnički ravnatelj i umjetnik privatne moskovske galerije "Ridžina", a poslije odluke da napusti ovu tvrtku ostao je bez stalnih izvora prihoda. U jednom intervjuu je šaljivo rekao da je jednom čovjeku predložio da čuva ulaz u njegovu galeriju obećavši da će biti vjeran kao pas na lancu.

Tako je Kulik 1994. priredio svoj prvi performans pod nazivom "Bijesni pas". Obnaženi umjetnik je glumio psa i jurišao na ljude. Na povodcu ga je kroz grad vodio drugi akcionist Aleksandar Brener.

Lik čovjeka-psa je postao svojevrstan Kulikov zaštitni znak tijekom narednih 20 godina. On je takvu akciju ponovio u Zürichu gdje je plašio ljude i tjerao ih od izložbe Nike Pirosmanašvilija, a 1997. je stigao i do New Yorka gdje je izveo akciju "Ja grizem Ameriku, Amerika grize mene".

3. "Rođenje sunčanog čovjeka"

Kako sam umjetnik tvrdi, nitko prije njega u Rusiji nije učinio tako nešto. Dakle, 1995. godina, Kombinat za proizvodnju sladoleda "Ajs-fili", otvaranje izložbe "Zaleđena umjetnost". Car VAVA (pseudonim Vladimira Aleksandrova) sjedio je u foajeu i skalpelom urezivao u kožu na svojim grudima krunu. Zatim je skupljao krv sladoledom, raspoređivao "desert" na pladanj i nudio gostima da se posluže.

"Kada sam radio taj performans neprekidno su sijevali deseci bliceva (usput, nikada kasnije nije bilo toliko fotoaparata)", napisao je 2009. godine umjetnik na svom blogu na stranici Livejournal.

4. "Prva rukavica"

Već spomenuti Aleksandar Brener je 1995. odlučio "izazvati" prvog predsjednika Rusije Borisa Jeljcina. Bio je hladan veljački dan kada je Brener izašao na Crveni trg u boksačkim rukavicama i kratkim hlačicama i počeo skandirati: "Jeljcine, izlazi!"

Ova akcija je ušla u povijest pod nazivom "Prva rukavica". Bio je to protest protiv uvođenja trupa u Čečeniju po ukazu koji je potpisao Jeljcin.

Milicija je "boksača" privela tek nakon sat i pol te ga je ubrzo zatim pustila.

5. "Barikada"

Usred krize 1998. godine umjetnici Avdej Ter-Oganjan i Anatolij Osmolovski izveli su najmasovniji ruski akcionistički performans na Velikoj Nikitskoj ulici u Moskvi, gdje su podigli prave barikade. Pregradili su prolaz kartonskim kutijama, a onda su na tu gomilu podigli transparente s parolama na ruskom i francuskom jeziku. Na taj način su obilježili 30. godišnjicu francuske studentske revolucije 1968.

Umjetnici su postavili vlastima niz zahtjeva među kojima je bila i mjesečna isplata sume od 1200 dolara svakom sudioniku akcije, dozvola upotrebe narkotika i pravo na besplatno i bezvizno putovanje po cijelom svijetu.

Nakon tri sata kolona je krenula prema Kremlju skandirajući: "Mi smo pobijedili! I sada idemo šetati kroz pobijeđeni grad!", nakon čega je sudionike rastjerala milicija.

6. "Mauzolej. Ritualni model"

Zamislite salu za obavljanje pogrebnih usluga s mrtvačkim sandukom u sredini. Čuje se pogrebna glazba, a ljudi jedan za drugim prilaze kako bi se oprostili od pokojnika. A sada zamislite da je u mrtvačkom sanduku vođa svjetskog proletarijata Vladimir Lenjin, točnije torta napravljena tako da nalikuje na njega, a ljudi prilaze i svako pojede komad vođe.

Ironična akcija Jurija Šabeljnikova u galeriji izvedena je 1998. godine, no mnogi su je dočekali na nož. Vjerojatno je sjećanje na sovjetske idole tada još uvijek bilo svježe.

Novine su tada pisale da su samo "krajnje nenormalne i sulude osobe s bolesnom psihom mogle prirediti ovaj amoralni i svetogrdni čin". Ovo "cinično vrijeđanje sjećanja na velikog vođu" razmatrano je čak i u parlamentu. Jedan od zastupnika je pozvan na akciju, ali je on odbio sudjelovati u "ljudožderstvu".

7. "Mladi bezbožnik"

Na umjetničkom sajmu održanom 4. prosinca 1998. u Moskvi Avdej Ter-Oganjan je priredio akciju u kojoj je najprije na štandovima između slika okačio reprodukcije ikona, a zatim nudio posjetiteljima da ih oskvrnu, i da za to dobiju nešto novca. Nitko od posjetitelja nije želio u tome sudjelovati i tada je sam umjetnik počeo sjeći ikone sjekirom. Prekinuo ga je zaštitar kojeg su pozvali revoltirani posjetitelji.

Tadašnji patrijarh Ruske pravoslavne crkve Aleksij II. oštro je kritizirao ovaj čin. Pokrenut je kazneni postupak sukladno članku 282 Kaznenog kodeksa Ruske Federacije koji predviđa kaznu za djelovanje usmjereno na raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje. Ter-Oganjan je pobjegao iz zemlje i zatražio politički azil u Češkoj gdje i danas živi. Optužnica je povučena 2010. kada joj je istekao rok.

8. "Ne vjeruj svojim očima"

Ime Olega Mavromatija uvijek se asociralo s epitetom "drzak". On je bio urednik punk časopisa, lider punk grupe, sudionik ekstremističke art-grupe "Neceziudik", i redatelj eksperimentalnih filmova.

Mavromati je 1. travnja 2000. godine u samom centru Moskve priredio drsku akciju: asistenti su ga vezali za drveni križ i zakucali u njegove ruke čavle duge 10 cm. Na leđima su mu urezali natpis: "JA NISAM SIN BOŽJI".

Mavromati je svoju akciju ovako objasnio: "Ta scena simbolizira pravo stradanje, pravu žrtvu s kojom umjetnost odavno spekulira".

Protiv ovog umjetnika je podignuta optužnica sukladno članku 282 Kaznenog kodeksa Rusije, za raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, ali prije nego što je sud donio odluku, Mavromati je pobjegao u Bugarsku. Sada živi u SAD-u.

9. "K...c u zarobljeništvu Federalne službe sigurnosti"

Članovi art-grupe "Vojna" ("Rat"), iz koje je kasnije ponikla grupa Pussy Riot, ljubili su milicionare dok su ovi vršili svoju dužnost te su priređivali seksualne orgije u muzeju. Međutim, najviše su se proslavili akcijom "K...c u zarobljeništvu Federalne službe sigurnosti", za koju su dobili čak i državnu nagradu "Inovacija" u području suvremene umjetnosti.

Tu akciju su izveli 2010. godine. Nacrtali su falus dugačak 65 metara na jednoj polovici Litejnog mosta na rijeci Nevi u Sankt-Peterburgu. Kada su se strane mosta podizale, crtež je "ustajao" zajedno s polovicom mosta, i to izravno preko puta zgrade odjela Federalne službe sigurnosti.

Po riječima članova ove grupe, akcija je bila odgovor na pojačane mjere sigurnosti od strane specijalnih službi sigurnosti za vrijeme Peterburškog ekonomskog foruma.

Jedan od aktivista, Leonid Nikolajev, tada je priveden i kažnjen novčanom kaznom za sitno huliganstvo.

10. "Fiksacija"

Na Dan policije, 10. studenog 2013. godine, Petar Pavlenski je potpuno obnažen prikucao svoje mošnje čavlom za pločnik Crvenog trga. Policija je umjetnika pokrila prekrivačem i pozvala hitnu pomoć koja je pomogla Pavlenski da se oslobodi.

Ovaj umjetnik je i ranije bio poznat po prosvjednim akcijama koje su se sastojale u mučenju vlastitog tijela (jednom se obnažen umotao u bodljikavu žicu, a jednom je sebi zašio usta), ali ovdje je nadmašio sam sebe. Po njegovim riječima, akcija je bila metafora na temu političke apatije ruskog društva.

U studenom 2015. godine Pavlenski je polio glavni ulaz FSB-a benzinom, zapalio ga, a zatim mirno sačekao privođenje. Umjetnik je napustio Rusiju u prosincu 2016. godine i tražio u Francuskoj politički azil da bi... - pažnja! - u listopadu 2017. pokušao podmetnuti požar u Banci Francuske na Trgu Bastille. Umjetnik je u pritvoru proveo skoro godinu dana. Osuđen je na tri godine zatvora, od kojih dvije uvjetno. Trenutno je na slobodi.