Krušni čovjek, koji sada zauzima središnje mjesto u radovima Andreja Kuzkina, još prije 15 godina uopće nije zanimao ovog umjetnika. On tada nije cijenio antropocentrizam, tj. smatrao je da se u kulturi ne treba usredotočivati na čovjeka.
Svoju umjetničku karijeru je počeo slikanjem apstraktnih krajolika. Slikao je samo nebo i zemlju u gvaš tehnici na papiru. Kasnije mu je očuh, slikar Jevgenij Gor, posavjetovao da prijeđe na ozbiljnije materijale, i tako su se pojavile trodimenzionalne konceptualne instalacije. Kuzkin je pomoću cementa, pijeska i gline počeo prikazivati zemlju, istopljeno olovo je koristio za vizualizaciju vode, a istopljeni aluminij za nebo. "Za organsku materiju i travu koristio sam pravu slamu, koju sam natapao ljepilom PVA. To je bila svojevrsna naivna prvobitna alkemija. Radovi su u nekom smislu podsjećali na Anselma Kiefera ili Antonija Tàpiesa, ili na umjetnost stanovnika Papue Nove Gvineje, kako mi je rekao jedan moj susjed iz sela."
Andrej se istodobno počeo baviti i performansom. U umjetničkim krugovima je dobro zapamćen njegov prvi pokušaj u toj oblasti, 2008. godine na Bijenalu umjetnosti mladih u Moskvi. On se tada vezao oko struka konopcem pričvršćenim za centar plitkog bazena napunjenog svježim betonom i hodao ukrug dokle god je imao snage "mijesiti" beton koji se stezao.
Od gvaša i cementa do kruha
Sudjelovao je u izložbama i na bijenalu, dobivao nagrade, da bi na kraju došao do zaključka da u svom plastičnom sustavu treba pronaći mjesto i za čovjeka, i odabrati mu zasebni materijal. Kruh mu je djelovao kao najpogodniji materijal, koji ujedno nije ni tipičan, a kasnije je shvatio da je time dotaknuo nekoliko kulturnih kodova.
"S jedne strane, kršćanska simbolika (kruh kao simbol tijela Kristovog) i simbol žrtve čak u pretkršćansko doba (sav onaj" kruh i sol "prilikom susreta), a s druge strane ruska robijaška tradicija pravljenja figura od sredine kruha. Sve se to stopilo i slijepilo u mojoj glavi u jednu moćnu energetsku grudu", objašnjava Andrej.
Pored svega, u Rusiji je kruh još i simbol sitosti. To je Rusima vrlo drag "materijal", pomoću kojeg se može govoriti o zajedničkim stvarima: "Svi imaju tijelo, i ono je trošno i kvarljivo. Tako i kruh nije vječan materijal. On nije kao bronca, on se raspada ."
Kuzkin je 2010. godine priredio vlastitu izložbu "Heroji levitacije" u galeriji zaklade Stella Art. Tu je prvi put pokazao svoje krušne figure - tri ogromne obnažene osobe koje svojim pozama pokazuju da za njih zemljina teža ne predstavlja opterećenje.
Godinu dana kasnije su te figure izložene u Veneciji, ali je umjetnik bio krajnje razočaran. Učinilo mu se da nitko ništa nije shvatio.
"Sav onaj simbolizam o kojem sam govorio tamo se ne prepoznaje. To je u prvom redu ruska tema, s njenim urođenim kompleksom žrtve... S beskrajnim trpljenjem i nepoštivanjem ličnosti konkretnog čovjeka, sa surovošću i ujedno sentimentalnošću... A i kruh tamo nema onu simboličku obojenost... Tamo je to obična hrana", kaže Andrej.
Poslije toga je umjetnik odlučio "krenuti među ljude" te je organizirao akciju u okviru koje je napravio mnogo malih figura i počeo ih prodavati u podzemnom prolazu blizu svog ateljea u ulici Hljebozavodski Projezd u Moskvi. "Smiješno, zar ne?" Figurice je kupio samo jedan dječak od nekih osam godina za pet rubalja, a dva sata kasnije policija je otjerala umjetnika iz prolaza.
Taj performans je Kuzkin snimio i prikazao na narednom bijenalu u Veneciji. Andreju se čini da je strancima to već bilo razumljivije, jer je imalo kontekst: "Svi oni 30-godišnji narkomani na štakama, ugojene babuške i obični radni ljudi koji žive u mom naselju na jugu Moskve... A ne samo krušne figurice."
Godinu dana kasnije on je opet "krenuo među ljude". Čitavih tjedan dana je pravio antropomorfne figurice zajedno sa zatvorenicima krasnojarskog zatvora "Bijeli labud". O tome je snimljen i film u kojem ima mnogo Kuzkinovih dijaloga s "filozofski" nastrojenim zatvorenicima.
One se razmnožavaju!
Uskoro će biti okončan Andrejev boravak u umjetničkom sjedištu moskovskog kreativnog klastera "Fabrika", gdje je proveo posljednjih godinu dana. Ovdje su njegove ljudske figurice evoluirale, "smanjile su se, razmnožile i postale tužnije". U ateljeu ima 1104 ljudske figurice visine 10-15 cm, koje će biti dio velike instalacije "Molitelji". Figure će biti ubetonirane u kutijice od cementa, spakirane u tri zida dimenzija 440x360x360 cm. Kuzkin ih planira izložiti u nekoj moskovskoj galeriji, zabsada nije odlučio u kojoj.
"Želio bih skupiti sve skulpture na jedno mjesto i napraviti veliku 'krušnu' izložbu. Ne znam zašto, ali mi se čini da nije samo meni stalo do toga..."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
