1. Čapajev i Praznina, Viktor Pelevin (1996.)
Tony Pemberton/Rohfilm, Amérique Film, Cine Plus, 2015.
U romanu Viktora Pelevina radnja se odvija u različitim vremenskim razdobljima - jedna se odvija tijekom Ruskog građanskog rata (1918.-1919.), a druga u psihijatrijskoj ustanovi u Moskvi 1990-ih. Povezuje ih protagonist Petar Praznina, koji dovodi u pitanje svoj zdrav razum.
Ako vam to zvuči zbunjujuće, roman Pelevinu, jednom od najplodnijih ruskih autora, pruža priliku za raspravu o ruskoj prošlosti i sadašnjosti. Roman prožet filozofijom i istočnom duhovnošću pleše na ivici ludila i to se, sudeći po uspjehu kod čitatelja, pokazalo kao pun pogodak.
2. Slučaj Kukockoga, Ljudmila Ulicka (2001.)
Jurij Grimov/Studija "JUG", NTV, 2005.
Ljudmila Ulicka je ovim romanom postala prva žena koja je osvojila prestižnu književnu nagradu Ruski Booker. Poput mnogih drugih knjiga s ovog popisa, ovaj je roman bio kombinacija komercijalnog uspjeha i istraživanja iznimno teških tema; primjerice, Ulicka govori o tome kako rođenje neizbježno povezuje život sa smrću.
Protagonisti romana su sovjetski opstetričar, žena koju spašava (i zaljubljuje se u nju) na operacijskom stolu i njezina kćer. Trudnoća, znanost i pobačaj - sve su to nevjerojatno "vruće" teme, no Ulicka uspješno izbjegava zaplesti se u propovijedanje. Umjesto toga, ona rasvjetljuje suptilne detalje u životima svojih likova.
3. Grijeh, Zahar Prilepin (2007.)
Pavel Smertin/TASS, Zahar Prilepin/Glagoslav, 2012.
Protagonist Grijeha, zrcalna slika svog kontroverznog autora, lebdi kroz niz sličica koje ga prate od adolescencije do odrasle dobi. Svako poglavlje podsjeća na kratku priču, čime se pojačava osjećaj dislociranosti koji je u suprotnosti sa sadržajem koji se bliži dramatičnim geopolitičkim događajima. Završni dio romana se odnosi na rat u Čečeniji, a nevažni trenutci na koje se Prilepin usredotočuje kao da gube na značaju.
No autor kao da želi reći da su to prostori u kojima život postoji. Materijal, počevši od otkrivanja seksa i ukorijenjenosti obitelji sve do života u rovovima, služi kao poziv na razmišljanje o odnosima koje imamo jedni prema drugima, prema našim voljenima i domovinama s kojima se možda nikada nećemo moći pomiriti.
4. Dan opričnika, Vladimir Sorokin (2006.)
Artjom Geodakjan/TASS
Distopijska budućnost koja izgleda kao daleka prošlost nije ništa novo, no Vladimir Sorokin je cijelu stvar "prodrmao" uskrsnuvši Rusko Carstvo. Mnogo prije no što je geopolitika dokazala da je u pravu, Sorokin je detaljno opisao sve izoliraniju Rusiju koja koristi snove bivše slave kao osnovu za veliku društvenu viziju.
Opričnici su bili privatni stražari Ivana Groznog koji su stekli strašnu reputaciju dok su jahali po zemlji na svojim crnim konjima i terorizirali ljude. Suvremeni opričnici u Sorokinovoj viziji imaju "poboljšanja", laserske puške i sportske automobile, ali nastavljaju tradiciju bezobzirnog silovanja i pljačke. Pisac se odlučuje usredotočiti na jedan dan u životu jednog opričnika te posvećuje svoju pažnju razuzdanosti i teroru i pretvara ono što bi inače moglo biti groteskna parada u nešto nekonvencionalno - intimno istraživanje duhova koji leže u temeljima moderne Rusije.
5. Vilina kosa, Mihail Šiškin (2005.)
Larisa Gerasimčuk/Masterskaja Petra Fomenko
Veći dio ovog romana, od strane kritike najbolje prihvaćenog Šiškinovog djela, organiziran je oko pitanja i odgovora. Protagonist radi kao prevoditelj za intervjue u švicarskom izbjegličkom kampu. Tražitelji azila se slijevaju iz problematičnih krajeva svijeta, osobito iz Čečenije, i moraju dokazati svoje tragične okolnosti reducirajući ih na niz mjerljivih odgovora.
Međutim, to je samo jedan dio romana. Šiškinova proza je protkana drevnim činjenicama, dnevničkim zapisima i filozofskim dijelovima kako bi se istaknulo mjesto prevoditelja u tkivu povijesti. Priče koje prevodi prelijevaju se u priče kojih se prisjeća i roman se pretvara u kaleidoskop koji će vas, iako je prilično izazovan za čitanje, oduševiti.
6. Lavr, Jevgenij Vodolazkin (2012.)
Mihail Nesterov: Starac (Abraham, sluga Božji), 1914.
Srednjovjekovni iscjelitelj Arsenij ne uspijeva spasiti voljenu osobu i odlučuje lutati drevnom Rusijom tražeći utjehu i iskupljenje; čak odlazi na hodočašće u Jeruzalem gdje susreće nekoliko ljudi koji traže vezu s božanskim. Smatraju ih svetim budalama, a Arsenij postaje jedan od njih te se odriče svog imena i uzima ime Lavr.
Za razliku od mnogih romana na ovom popisu, Vodolazkin govori o temama kao što su vjera, smrt, krivnja i povijest s osvježavajućim nedostatkom ironije. Ono što ostaje je utisak iznimno humane mašte koja istražuje dubine onoga što se često, možda iz lijenosti, naziva ruskom dušom.
7. Zulejha otvara oči, Guzel Jahina (2015.)
Maksim Bogodvid/Sputnik
Zulejha prati život jedne Tatarke koja živi u svijetu u kojem dominira mješavina islama, folklora i strogih granica seoskog života. Jednoga se dana njezin život dramatično mijenja: tijekom Staljinovih brutalnih represija poslana je u sibirski logor gdje rađa, mora naučiti loviti i provodi zimu spavajući u hladnoj kolibi u tajgi.
Mnogi su pisci pokušavali dokučiti najmračnije trenutke sovjetske povijesti, no Jahina uspijeva to učiniti na sasvim nov način. Slijedeći njezino putovanje u nepojmljivu vrstu pakla, nepismena Zulejha daje svježi pogled na povijest za koju smo svi mislili da je znamo. Čini se da je ona u staljinističkom kampu slobodnija no što je bila u svom prethodnom životu.