Pet remek-djela velikana ruske književnosti Ivana Turgenjeva koja morate pročitati

1. "Lovčevi zapisi" - saznajte više o svakodnevici i načinu života kmetova u ruskoj provinciji

Po povratku iz inozemstva u Rusiju lovac luta sa psom i zapisuje različite slučajeve iz života običnih seljaka.

Kmet po imenu Hor ne umije čitati, ali je promućuran te se čak i uspio obogatiti. On zna kako se treba ophoditi s vlasnikom imanja, i zahvaljujući tome čak živi odvojeno od ostalih seljaka.

S druge strane, Arina je bila sluškinja kod žene peterburškog grofa. Gazde nisu dozvoljavale svojim sluškinjama da se udaju, pa je grof poslao Arinu u selo čim je zatrudnjela s lakajem. Dijete joj je umrlo, a tamošnji vodeničar ju je otkupio od vlasnika i oženio se njome.

Ova je zbirka pripovjedaka donijela Turgenjevu nevjerojatnu popularnost. S druge strane, cenzor koji je odobrio njihovo tiskanje izbačen je s posla na osobnu intervenciju cara Nikolaja I., jer je pisac previše otvoreno kritizirao kmetstvo. Može se reći da je ovo jedno od rijetkih djela ruske književnosti 19. stoljeća gdje u prvom planu nisu plemići, nego obični seljaci.

2. "Očevi i djeca" - upoznajte filozofska shvaćanja plemstva sredinom 19. stoljeća

Mračni intelektualac Bazarov sa svojim mladim i širokogrudim prijateljem odlazi njegovoj kući, gdje upoznaje njegovog oca i strica. Oni razgovaraju, ali ne mogu pronaći zajednički jezik, budući da mlade generacije inzistiraju na vlastitom shvaćanju svijeta, na negiranju pravila pristojnosti, morala, pa čak i Boga, jer je sve to tada bilo moderno. Starija generacija ne prihvaća ta nova shvaćanja. U svome odricanju svega i svačega Bazarov odbacuje i ljubav pametne i neovisne žene.

Iz ove je knjige rusko društvo saznalo da postoje ljudi poput Bazarova, tj. nihilisti. Turgenjev je ismijao i pretjeranu emancipaciju. Uveo je karikirani lik dame koja puši i nespretno iznosi pametne misli koje je pročitala u knjigama.

Svatko tko bar malo poznaje rusku književnost vjerojatno je čuo za ovaj roman. I njegov se naziv počeo koristiti kao uobičajeni izraz za određenu pojavu i često se primjenjuje u tom značenju. Zahvaljujući ovom romanu Rusi su na filozofski način osmislili vječito pitanje generacijskog jaza, tj. pitanje "očeva i djece".

3. "Asja" - pustite suzu zbog nesretne ljubavi

Pripovjedač u Njemačkoj sreće neobičan par - Gagina i njegovu sestru Asju... A možda mu ona uopće i nije sestra? Na kraju pripovjedač i Asja počinju gajiti tople osjećaje jedno prema drugom, no nije im suđeno da budu zajedno.

Treba reći da su djevojke u Turgenjevljevoj prozi uvijek likovi koji imaju dubinu i čitav spektar različitih emocija, kao i sposobnost za prave osjećaje, i što je najvažnije - u moralnom smislu su daleko postojanije od muškaraca.

Teško da ćete u ruskoj književnosti pronaći mnogo knjiga koje imaju sretan kraj, pogotovo kada je riječ o ljubavnoj priči. Ako ne pronađete prijevod pripovijesti "Asja", možete pročitati "Prvu ljubav" - ona će vas još više dirnuti i izmamiti vam suzu.

4. "Plemićko gnijezdo" - s tugom sagledajte kako polako nestaje ono plemstvo koje je opisano u "Ratu i miru"

Plemić Lavrecki je dugo živio u Parizu, ali ga je žena prevarila pa se vratio na svoje nasljedno imanje negdje u središnjoj Rusiji. Tamo se zaljubljuje u mladu, principijelnu pobožnu vjernicu Lizu. Izjavljuje joj ljubav, a onda saznaje da se vratila njegova zakonita supruga...

Pomalo dekadentski roman o rasturanju "plemićkih gnijezda", o zapuštenim plemićkim imanjima koja su nekada bila puna života i vrvjela od ljudi. Nekada se tu muziciralo, diskutiralo o književnosti i politici, a sada su se svi razmiljeli po inozemstvu ili se preselili u velike gradove. Čak su i sami ljudi postali nekako sitničavi, nostalgično pripovijeda Turgenjev.

5. "Uoči novih dana" - poželite ostaviti sve i otići s voljenom osobom na kraj svijeta

Jelena nije bila obična nježna gospođica. Ona je strasno željela pomagati unesrećenim, siromašnim i bolesnim ljudima i životinjama. Njezina snažna ličnost je osjećala potrebu iskazati veliku ljubav koja joj se skupljala u srcu. Jednom se upoznala s Bugarinom, obuzetim mišlju o spasenju svoje zemlje od Turaka. On, međutim, ne želi osjećaj duga prema domovini potisnuti zbog ljubavi prema ženi.

Turgenjev je bio svjedok Veljačke revolucije 1848. u Francuskoj. Video je pogrome i ubijene ljude, tako da je u njemu splasnulo revolucionarno raspoloženje. Pa ipak, bilo mu je zanimljivo prikazati upravo junaka koji žudi za promjenama.

Pročitajte i: Kako započeti spisateljsku karijeru: Savjeti velikana ruske književnosti