Čitanje djela ruskih pisaca je odlična ideja. Ruska književnost spada među najveće na svijetu i tu ćete sigurno naći nešto što vam odgovara. Ali postoji jedan problem.
Mnogi poznati ruski romani su na lošem glasu zbog velikog broja stranica. Izaći na kraj s četiri toma "Rata i mira" Lava Tolstoja pravi je izazov, no mnogi pritom zamrze i Tolstoja, i ruske klasike, i sebe same.
Međutim, postoji rješenje: počnite od nečeg jednostavnijeg, što ne znači i lošijeg. Ovo je mali popis ruskih knjiga koje prikazuju svo majstorstvo ruskih pisaca, a pritom vas ne zatrpavaju stranicama i stranicama gusto kucanog teksta.
1. Večeri u zaselku kraj Dikanjke (Nikolaj Vasiljevič Gogolj,1832.)
Reč', 2018.
Zbirka pripovjedaka koju je napisao mladi Nikolaj Vasiljevič Gogolj, jedan od najduhovitijih ruskih pisaca, čitatelja uvodi u živopisni svijet Ukrajine 19. stoljeća (kada je ona bila dio Ruskog Carstva). Priče su utemeljene na ukrajinskom folkloru koji je Gogolj dobro poznavao.
To je čista fantazija i vrlo zabavno štivo: u pripovjetki "Badnjak" hrabri kozak jašući na đavlu odlazi u Sankt-Peterburg samo kako bi nabavio caričine cipele koje je tražila njegova voljena. Neke priče su, s druge strane, prepune strave, kao što je "Strašna osveta", u kojoj glavna junakinja otkriva da je njezin otac Antikrist. U svakom slučaju, nijedna priča nije dosadna.
2. Junak našeg doba (Mihail Ljermontov, 1840.)
Reč', 2018.
Ljermontovljev jedini roman je vjerojatno najpitkije štivo suptilne psihološke tematike u čitavoj ruskoj književnosti 19. stoljeća. Radnja "Junaka našeg doba" odvija se na Kavkazu, u divljem pograničnom području Ruskog Carstva, tako da siže pomalo nalikuje na vestern, u kojem glavni junak, avanturist i časnik Grigorij Pečorin, neprekidno upada u opasne situacije.
Međutim, Pečorinov glavni neprijatelj je on sam. Ljermontov izvanredno prikazuje mizantropsku i hladnu prirodu čovjeka koji uništava tuđe živote, pritom ne štedeći ni svoj vlastiti. Psihološka dubina romana i romantično okruženje Kavkaza, zajedno sa složenom strukturom prepunom flashbackova, daju nam roman koji od srednjoškolskog uzrasta osvaja Ruse, što je ipak rijetkost.
3. "Mala trilogija" Antona Čehova: Čovjek u futroli, Ogrozd, O ljubavi (1898.)
Javna domena
Anton Čehov, koji je uglavnom pisao kratke priče i dramske komade, imao je dvije osobine po kojima se razlikovao od drugih ruskih pisaca: lak, ironični smisao za humor, i sažetost. Sat vremena će vam biti dovoljno da pročitate tri priče iz "Male trilogije".
Zaplet je jednostavan. Tri ruska intelektualca pričaju priče po kišnom danu. Svaka priča sadrži tužnu filozofsku misao o ljudskoj prirodi, osjećajima i slabostima. Čehov ne daje nikakve odgovore, ali teško možete prestati razmišljati o pitanjima koja će pokrenuti njegova mala remek-djela.
4. Otac Sergije (Lav Tolstoj, 1898.)
Prof-Izdat, 2015.
Ova pripovjetka, znatno manje poznata od "Rata i mira" ili "Ane Karenjine", označava promjenu u Tolstojevom stvaralaštvu i njegovo okretanje pripovjetkama s fokusom na filozofska pitanja života, za razliku od dotadašnjih epskih prikaza ruskog društva.
Glavni junak "Oca Sergija", mladić posvećen uživanjima, poslije ozbiljnog šoka pronalazi Boga i predaje se težnji da postane svetac. Čini se da je u tome uspio, ali u dubini svoje duše on još pati od skrivenih grijeha i sumnji. Nećemo vam reći kako priča završava. Recimo samo da je "Otac Sergije" toliko iritirao Rusku pravoslavnu crkvu da je objavljivanje priče dozvoljeno tek 1911. godine, poslije piščeve smrti.
5. Dvanaest stolica (Ilja Iljf i Jevgenij Petrov, 1928.)
Russkaja klassika, 2016.
Ovaj sovjetski literarni duo iz Odesse (danas Ukrajina) napisao je jedan od najsmješnijih satiričnih romana u ruskoj povijesti. 20-ih je godina na čelu države bila sovjetska vlast, no u zemlji je još uvijek vladao kaos. Na pozadini ovakvih okolnosti, roman govori o neodlučnom potomku plemićke obitelji po imenu Kisa Vorobjanjinov, koji u društvu iskusnog prevaranta Ostapa Bendera traži skriveno obiteljsko blago.
Blago je skriveno u jednoj od 12 stolica koje su se nekada nalazile u obiteljskoj vili, ali su zatim prodane na aukciji. Kisa i Ostap ne znaju koja stolica im je potrebna, pa zato obilaze jug Rusije pokušavajući se domoći stolica. Ljudi koje na putu sreću često su potpuno ludi, što stvara niz komičnih situacija. Međutim, kraj romana je znatno mračniji nego što bi se očekivalo.