Opčinjeni Dostojevskim: Pet zapadnih pisaca koje je fascinirao ruski genij

Pavel Balabanov/Sputnik
Veliki ruski pisac 19. stoljeća utjecao je na mnoge zapadne pisce, od Nietzschea do Hemingwaya, pa čak i na čitave žanrove i filozofske pokrete.

Dostojevskom su odali priznanje mnogi poznati svjetski autoriteti. Osnivač psihoanalize Sigmund Freud je priznao da se njegova metoda ne može primijeniti na likove iz djela Fjodora Dostojevskog.

Kafka je osjetio duboku povezanost s Dostojevskim i s oduševljenjem je pročitao odlomke iz "Mladića" svom prijatelju Maxu Brodu, koji je kasnije napisao da je peto poglavlje ovog romana snažno utjecalo na Kafkin stil.

James Joyce je ovako pohvalio Dostojevskog: "On je u većoj mjeri nego bilo tko drugi stvorio suvremenu prozu i pojačao njezin intenzitet".

Virginia Woolf je pisala da su romani Dostojevskog "opasni virovi, pješčane oluje i morske bure koje šište i klokoću, i usisavaju nas. Oni se u potpunosti sastoje od manifestacija duše. Mi smo protiv svoje volje uvučeni, zahvaćeni vrtlogom, zaslijepljeni i bez daha, i istodobno ispunjeni vrtoglavim ushićenjem".

U mladosti su poklonici Dostojevskog bili i Gabriel García Márquez i Haruki Murakami. Vladimir Nabokov je možda bio jedini pisac koji nije prepoznao ovog književnog gorostasa.

Pogledajmo popis zapadnih pisaca na čija shvaćanja je Fjodor Mihajlovič Dostojevski dosta utjecao.

1. William Faulkner

Faulkner je bio fasciniran Dostojevskim i to se odrazilo u mnogim njegovim knjigama. Ovaj američki pisac je ruskog genija spominjao kao svoje najveće književno nadahnuće, pored Biblije i Shakespearea. Najviše je na njega utjecao roman "Braća Karamazovi", koji je Faulkner više puta čitao. Čak je i napisao pjesniku Hartu Craneu da u američkoj književnosti nema ništa što bi nalikovalo ovom romanu.

"Faulkner je, kao i Dostojevski, bio zainteresiran za proučavanje krize ličnosti koja se našla u uvjetima društvene krize", napisao je proučavalac Faulknerovih dijela Robert Hamblin. Nasumično odabrana obitelj koju opisuje Faulkner simbolizira raspoloženje i uvjete života cijele nacije (točnije američkog juga). Slično je i s likovima Dostojevskog koji su na raskršću morala, vjere i emocija.

2. Friedrich Nietzsche

Roman "Zapisi iz podzemlja" Fjodora Dostojevskog tretira se kao dnevnik umobolnog čovjeka i jedan od prvih primjeraka egzistencijalizma. Iako je Søren Kierkegaard otac suvremene filozofije, ipak je ruski pisac dosta utjecao na takve umove poput Jean-Paula Sartrea i Friedricha Nietzschea. Ovaj drugi je smatrao da su "Zapisi iz podzemlja" majstorska psihološka analiza.

Nietzsche se dosta zanimao za rusku književnost. Čitao je Puškina, Ljermontova i Gogolja. Za Dostojevskog je rekao da mu je to jedno od najvećih otkrića u životu. "Znate li Dostojevskog? Ne računajući Stendhala, nitko me nije toliko iznenadio i pružio mi toliko zadovljstva. On je psiholog s kojim ja nalazim zajednički jezik."

Priča se da je Nietzsche čitao roman Dostojevskog "Poniženi i uvrijeđeni" sa suzama u očima. Izvjesno je da je njemački filozof izrazio najdublje poštovanje prema Dostojevskom kada je pročitao tu knjigu.

Postoje svjedočanstva da je Nietzsche pročitao i "Zločin i kaznu" i "Idiota", (i da je svoju antikršćansku teoriju zasnovao na suprotnosti knezu Miškinu), a također "Zapise iz mrtvog doma" (i nije bio oduševljen ruskim pesimizmom).

3. Jean-Paul Sartre

"Dostojevski je jednom napisao: 'Kad ne bi bilo Boga, sve bi bilo dozvoljeno', i to je polazište egzistencijalizma", piše Sartre u svom kultnom filozofskom dijelu "Egzistencijalizam je humanizam". U Sartrovoj interpretaciji to znači da bi ljudi, ukoliko Bog ne bi postojao, odgovarali za sve i ne bi imali mogućnost tražiti oproštaj odozgo.

Ruska književnost je daleko prije pojave egzistencijalizma tražila ključ za razumijevanje čovjeka. Dostojevski je tu potragu za smislom iznio u prvi plan i pokušao odgonetnuti tajnu odgovornosti vlastitog "ja" i Boga na primjeru Radiona Raskoljnikova u "Zločinu i kazni", Stavrogina u "Bjesovima" i Ivana Karamazova u "Braći Karamazovima".

Jednostavnije rečeno, vjera je glavni odgovor Dostojevskog na sva pitanja, što se kosi sa zapadnim egzistencijalizmom.

4. Ernest Hemingway

Hemingway je pisao: "Kod Dostojevskog ima stvari u koje se može vjerovati i koje su nevjerojatne, ali ponešto je toliko vjerodostojno da se čovjek i sam mijenja dok to čita. Slabost i bezumlje, porok i svetost, hazarderstvo - sve to postaje stvarnost kao što stvarnost postaju pejzaži i putevi kod Turgenjeva, ili prebacivanje trupa, ratište, časnici, vojnici i okršaji kod Tolstoja".

Međutim, poslije takve pohvale autor iznosi suprotno mišljenje: "Sve vrijeme razmišljam o Dostojevskom. Kako čovjek može pisati tako loše, tako nevjerojatno loše, i toliko snažno utjecati na čitatelje?"

Mnogi ruski stručnjaci pretpostavljaju da je Hemingway zapravo zavidio Dostojevskom.

5. Orhan Pamuk

Tolstoj je bio veći majstor za pisanje romana, smatra Pamuk, ali ujedno konstatira da je na njega osobno daleko više utjecao Dostojevski. Jednom je na predavanju u Sankt-Peterburgu Pamuk priznao da se njegov život potpuno izmijenio kada je prvi put pročitao "Braću Karmazove". Čak je osjetio da Dostojevski razgovara osobno s njim i da mu otkriva nešto o ljudima i životu što nitko drugi ne zna.

S 20 godina Orhan Pamuk je čitao "Bjesove", i bio istovremeno i začuđen i uplašen. Ništa od ranije pročitanog nije na njega ostavilo takav dojam. Bio je šokiran time koliko strast ka vlasti može biti snažna, i istovremeno potresen čovjekovom sposobnošću da oprašta i potrebom da vjeruje. Istovremena težnja ka niskim strastima i uzvišenoj svetosti primorala je Pamuka da se duboko zamisli.

Pročitajte i: Ratovi zvijezda ruske književnosti: Kako su se svađali veliki ruski pisci?

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više