Najstrašniji načini na koji su umirali ruski pisci

Posmrtna maska Sergeja Jesenjina iz zbirke Muzeja u Konstantinovu (rodno selo pjesnika u Rjazanjskoj oblasti)

Posmrtna maska Sergeja Jesenjina iz zbirke Muzeja u Konstantinovu (rodno selo pjesnika u Rjazanjskoj oblasti)

Aleksandar Černih/Global Look Press
Svi umiru, ali poznati ruski pisci umiru na različite i ponekad nevjerojatne načine. Lav Tolstoj i Anton Čehov polako su umirali u krevetu. Drugi su, poput Aleksandra Puškina i Mihaila Ljermontova, ubijeni u dvobojima. A neki su pisci imali strašnu smrt. Evo kratkog popisa.

Osip Mandeljštam (umro od gladi u logoru)

Osip Mandeljštam (1891.-1938.), slavni pjesnik iz Srebrnog doba, zapravo je svoj život završio 1933. godine, nakon što je napisao i naglas pročitao poznati epigram protiv Staljina, kratku pjesmu u kojoj je opisao strašnu stvarnost pod Staljinovom vladavinom. Skeptičan prema sovjetskoj vladi, Mandeljštam je nastavio čitati pamflet, iako je njegov prijatelj Boris Pasternak rekao da je to samoubojstvo.

Nije dugo čekao kaznu i vlasti su ga uhitile. Pet su godina on i njegova supruga morali živjeti u udaljenim područjima u egzilu i siromaštvu. Pjesnik je čak pokušao počiniti samoubojstvo skakanjem kroz prozor, ali u tome nije uspio. 1938. godine je ponovno uhićen i poslan na Daleki istok kako bi petu godinu zatvora proveo u radnom logoru.

Umro je u Vladivostoku 27. prosinca, potpuno iscrpljen i gladan. Njegovo tijelo se ne može pronaći, pokopano u zajedničkom grobu s mnogim drugima.

Vsevolod Garšin (skočio sa stepenica na petom katu)

Portret Vsevoloda Garšina slikara Ilje Rjepina

Poznat po nekoliko kratkih priča (posebice po priči za djecu Žaba putnica), Vsevolod Garšin (1855.-1888.) je bez sumnje bio talentiran, ali slabo čitan pisac. Njegova iznenadna jeziva smrt u dobi od 33 godine prekinula je sve izglede za budućnost.

Garšinov je život bio tragičan od djetinjstva - imao je duševnu bolest s produljenim razdobljima depresije. Iako je više ili manje funkcionirao, Garšin je uvijek bio svjestan toga da je bolestan te je vodio normalan život, no tada bi se bolest odjednom probudila.

U njegovim se posljednjim godinama bolest vratila jača nego ikad, a on je 1880. morao provesti nekoliko mjeseci u psihijatrijskoj bolnici. Liječnici su mu mogli pružiti samo privremeno olakšanje.1888. godine Garšin je rekao prijatelju, poznatom ruskom slikaru Rjepinu: „Ja sam tako uplašen da ću opet izgubiti razum... Kad bih barem imao prijatelja koji bi mi okončao muke kad do toga dođe!”

Na kraju je to učinio sam, jer više nije mogao trpjeti strah i ludilo. Skočio je s petog kata zgrade. Njegova je smrt zbog relativno male visine bila spora i mučio se još pet dana.

Daniil Harms (umro od gladi u psihijatrijskoj bolnici)

Ruski arhiv

Za razliku od Garšina, Daniil Harms (1905.-1942.), pisac poznat po svojim apsurdističkim pjesama i pričama, kao i duhovitim eksperimentima s jezikom, nije imao mentalnih problema.Ipak, on je lažirao shizofreniju kako bi izbjegao odlazak u vojsku i borbu protiv Njemačke.Ideja borbe i pucanja u ljude ga je plašila, pogotovo jer je bio njemačkog podrijetla i pacifist.

1939. godine, kada je Drugi svjetski rat već započeo, odglumio je duševnu bolest i dobio službeni status koji mu je dopustio da ne ode u vojsku.Ipak, po pitanju budućnosti nije bio nimalo optimističan.„Otpuzat ćemo s odrezanim nogama, držeći se za zidove u plamenu“, citirao je Harmsa njegov poznanik Pavel Zaljcman u svojim memoarima.

Stvari nisu dobro završile po Harmsa - poslan je u psihijatrijsku bolnicu u Lenjingradu (sada Sankt-Peterburg), a umro je od gladi tijekom 900-dnevne njemačke opsade kada nije bilo dovoljno hrane za hranjenje pacijenata.

Sergej Jesenin (objesio se nakon duboke depresije uzrokovane alkoholom)

Sergej Jesenjin, 1923. godina

"Kad sam ga pokušao uvjeriti da ne pije toliko i da se više brine o sebi, postao je vrlo nervozan: 'Kako to ne shvaćaš, ne mogu ne piti... Da nisam pio kako bih preživio sve ovo...'", to je bio zadnji razgovor Vladimira Černjavskog i Sergeja Jesenjina.

Jedan od najvećih književnika ruskog Srebrnog doba (početkom 20. stoljeća) je do 1925. godine bio sam, očajan i teški alkoholičar.Nije jasno je li ga alkoholizam doveo do depresije ili obrnuto, ali definitivno je to dovelo do smrti pjesnika.

"Sve misli bolesnog čovjeka prolijeću kao da su obojene u crno", tako je drugi Jesenjinov prijatelj Matvej Rojzman opisao Jesenjinov stav.On je također podsjetio da se pjesnik dobrovoljno prijavio u psihijatrijsku kliniku u ožujku 1924., ali je odmah pobjegao, a Rojzman ga je pronašao u baru.

Krajem 1925. se činilo da je Jesenjin u potpunom očaju. 28. prosinca iste godine njegovo je obješeno tijelo pronađeno u sobi u hotelu Angleterre u Lenjingradu. Prethodno je poslao svoje posljednje pismo prijateljima s pjesmom napisanom krvlju (nije bilo tinte u Jesenjinovoj sobi), sa stihovima: "Umrijeti nije ništa novo na ovom svijetu, al’ ni živjeti nije baš najnovije." Ipak, postoji još jedna verzija s kojom se slažu mnogi stručnjaci, a to je ona da su sovjetske sigurnosne snage ubile Sergeja Jesenjina.

Vladimir Majakovski (počinio samoubojstvo)

Vladimir Majakovski (1893.-1930.) smatra se izvanrednim sovjetskim pjesnikom. Osim poezije se bavio i dramaturgijom, pisanjem scenarija, a okušao se i kao redatelj i filmski glumac. Neočekivana smrt Majakovskog 14. travnja 1930. i danas izaziva mnoga pitanja. Vladimir Vladimirovič je umro u dobi od 36 godina.

I tako je Majakovski na vrhuncu svoje mladosti na sljepoočnicu prislonio hladni pištolj.
Samoubojstvo Vladimira Vladimiroviča je, međutim, ostavilo mnogo pitanja i nejasnoća. Neki smatraju da se ovdje nije radilo o samoubojstvu, već o ubojstvu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće