Sergej Jesenjin: Seoska duša gradskog huligana

„Moja Rusijo, sva od drveta! Jedini ja te opjevah i oglasih”

Jesenjin je rođen u selu Konstantinovo u Rjazanjskoj oblasti. Kroz prozor njegove kuće pogled se pruža na brdovitu obalu rijeke Oke i na crkvu. Svega toga često se prisjećao u svojim stihovima.

Pjesme je počeo pisati još kao dijete, a čim je završio školovanje uputio se u Moskvu, u osvajanje „književnog olimpa”. Ubrzo je objavio prve pjesme. U potrazi za slavom uskoro se seli u Peterburg, gdje uredništva i književne salone posjećuje odjeven u rusku narodnu nošnju, u nacionalnoj pletenoj obući od kore drveta ili od pustovane vune, dok je svoje pjesme nosio zamotane u seosku maramu. Ovim imidžom, koji bi u suvremenom svijetu dobio naziv „samopromocija“, skrenuo je pažnju na sebe. Tako je „seoski” samouki pjesnik s gustim zlatnim kovrdžama postao izuzetno popularan. 1916. godine mu se pružila prilika da nastupi pred obitelji cara Nikolaja II.

„Za mnom ide zao glas da sam hulja i bestidnik”

Jesenjina je pratila reputacija kavgadžije. Aktivno je sudjelovao u književnom životu i često je provocirao druge pjesnike. Najpoznatiji su njegovi književni dvoboji s poznatim pjesnikom Vladimirom Majakovskim. Jesenjin, sa svojom ljubavlju prema prostranstvima rodne Rusije, nije prihvaćao revolucionarno-industrijsku liriku svog kolege. Na jednoj javnoj pjesničkoj večeri Jesenjin je rekao Majakovskom da mu neće dati svoju Rusiju: „Rusija je moja! A ti si Amerikanac!” Na što mu je Majakovski ironično odgovorio: „Uzmi je slobodno! I pojedi je s kruhom!”

„Mnogo žena me voljelo, a i ja sam volio poneku”

Ljubavna lirika je druga najčešća tema u stvaralaštvu Sergeja Jesenjina, koji je bio ljubimac žena. Iz različitih veza imao je četvoro dece.

Prva nevjenčana žena Ana rodila mu je 1914. godine sina Jurija, ali Jesenjin je obitelj napustio i otišao u Peterburg. Sina je rijetko viđao.

1917. godine se vjenčao s glumicom Zinaidom Rajh koja je bila poznata po svojoj ljepoti. Ona mu je rodila kćerku Tatjanu i sina Konstantina. Dvije godine kasnije su se rastali, a Zinaida se ubrzo potom udala za čuvenog redatelja Vsevoloda Mejerholjda i postala jedna od najpoznatijih moskovskih glumica.

Druga službena pjesnikova žena bila je američka plesačica Isidora Duncan. Ona je bila 18 godina starija od njega i nije govorila ruski, a Jesenjin nije znao engleski. Njihov brak je bio prepun skandala i trajao je oko 2 godine. Pjesnik je Isidoru pratio na turnejama po Europi i Americi, gdje je isto nastupao na književnim večerima.

Sofija, treća Jesenjinova žena, bila je unuka Lava Tolstoja. Pjesnik se njome oženio nekoliko mjeseci prije smrti. To isto nije bio sretan brak. „Ovdje je sve prepuno ’velikog starca’, a to me guši”, žalio se Jesenjin, koji je živio u Sofijinoj kući. Upravo ona je učinila mnogo na očuvanju pjesnikovog nasljeđa i zabilježila je svoje uspomene na njega.

„Glupo srce, ne tuci...”

Izvor: RIA Novosti

Revoluciju 1917. godine pjesnik je dočekao s oduševljenjem, nadajući se da će to donijeti preobražaj Rusije. Ali uskoro je vidio glad, uništavanje i teror, tako da je počeo opisivati apokaliptične slike Rusije: „vrt lubanja” i „pobješnjelu rumen leševa”. U poemi „Pugačov” o poznatom vođi bune i samozvancu, koji je u 18. stoljeću pokrenuo masovni seoski ustanak protiv carice Ekaterine II, Jesenjin se okreće temi sukoba između vlasti i naroda. Nastavak ove teme nalazimo u poemi „Zemlja nitkova”. Godine 1924. (godinu dana prije smrti) u pjesmi „Povratak u zavičaj” on prikazuje sirotinjsko, propalo selo, oronule kolibe u kojima umjesto ikone na zidu visi Lenjinov portret iz kalendara.

Vidjeći u njemu ideološku i kulturnu opasnost, vlast je naložila njegovo praćenje, pokrenula je protiv njega nekoliko krivičnih postupaka, koji su u svakom trenutku mogli prerasti u političke.

Živčana rastresenost, sklonost prema alkoholu i pritisak vlasti 1925. godine su doveli Jesenjina na psihijatrijsku kliniku. Mjesec dana kasnije našli su ga obješenog u lenjingradskom hotelu „Angleter”. Prethodne večeri Jesenjin je vlastitom krvlju napisao svoju poslednju pjesmu „Doviđenja, druže, doviđenja...”.

Službeno se smatra da je uzrok Jesenjinove smrti samoubojstvo, ali posljednjih desetljeća iznesen je veliki broj alternativnih verzija. Najpoznatija je ona prema kojoj su njegovo ubojstvo organizirale sovjetske vlasti.