Je li moguće da je budistički redovnik, mrtav već gotovo sto godina, još uvijek živ?

Prije 92 godine lama Daši-Doržo Itigelov je sjeo u pozu lotosa, okupio svoje učenike, zamolio ih da se mole za njega i "otišao u nirvanu", tj. umro. "Posjetite i pogledajte moje tijelo kroz 30 godina, a kroz 75 godina ga izvadite iz zemlje", rekao je on prije toga.

U tom sjedećem položaju je Itigelov premješten u kovčeg od cedrovog drveta i posut solju, kako je i zatražio. Ekspertiza Itigelovljevog tijela je posljednji put rađena 2005. godine nakon čega su budistički redovnici striktno zabranili bilo kakvo provjeravanje, pa čak i fotografiranje.

Skoro čitavo stoljeće njegovo tijelo čas dobiva, čas gubi na težini, ispušta vlagu i ne raspada se.

Najpoznatiji ruski budist

Itigelov je rođen 1852. godine na teritoriju suvremene Burjatije [subjekt Ruske Federacije 4426 km istočno od Moskve] u oblasti Ulzi Dobo. Ne zna se tko su mu bili roditelji. Zna se samo da je dječak rano ostao bez njih. Zbog toga se s vremenom među redovnicima proširila priča o njegovom tobožnjem božanskom porijeklu: navodno se Itigelov pojavio na svijetu kao petogodišnji dječak, kao što rade samo božanska bića - bude i bodisatve (budući bude).

Kada je ostao siroče, Itigelov je počeo raditi kao pastir, i, po riječima redovnika, privlačili su ga nadgrobni spomenici i ritualni predmeti. Tjerao je stoku na groblja i tamo se igrao s pokojnicima, guleći s njih kosu i govoreći: "Kad biste mene slušali ne biste ovdje ležali mrtvi". U to vrijeme burjatski narodi nisu koristili sanduke i u pravilu nisu zakopavali pokojnike zemljom, nego su ih ostavljali na daskama usred drveća ili u planini. Jednom je Itigelov došao među ljude sa štapom na koji je nataknuo ljudsku lubanju. "Ovaj dječak će postati veliki učitelj. Njemu je suđeno da obmane smrt", rekao je tada za njega jedan lama.

U monaškim legendama se o ovom čovjeku pričaju mnoge nevjerojatne stvari (na primjer, da se voda pred njim razdvojila). Zasigurno je poznato da je Itigelov s 15 godina otišao u budistički manastir udaljen 300 km od njegovog zavičaja i 23 godine se u njemu učio askezi. U njemu je predavao, došao je i na čelo tog manastira, i udostojio se osobnog posjeta cara Nikolaja II. Neposredno pred Prvi svjetski rat je postao glavni budist Istočnog Sibira.

Kada je uspostavljena ateistička sovjetska vlast, Itigelov je savjetovao lamama da napuste zemlju, predvidjevši masovna uhićenja. On sam nije napustio zemlju tvrdeći da njega "neće stići uhititi". Prema dokumentima, umro je 1927. godine kada je napunio 75 godina.

"Mislilo se da je to trik burjatskih budista"

Njegovo tijelo je izvađeno poslije 28, a ne poslije 30 godina. Te godine je u Burjatiji bio snažan uragan pa se narod odlučio obratiti njemu za pomoć. Kada je otvorena kutija, njegovi zglobovi su, navodno, bili pokretljivi, koža je i dalje bila elastična, a u predjelu srca se osjećala toplina. Zamijenili su mu odijelo i ponovno ga zakopali. Isto je ponovljeno 1973. godine.

Kao što je Itigelov i zatražio, 2002. godine su ga u sanduku izvadili iz zemlje i prenijeli u Ivolginski dacan (budistički manastir blizu Ulan-Udea). Redovnici cijelu noć nisu otvarali poklopac, samo su se molili i palili vatre. Ujutro je došao stručnjak sudske medicine i sanduk je otvoren. Sol mu je bila do ramena, a glava mu je, po riječima svjedoka, bila kao da je živ. "Svi su najprije smatrali da je to trik burjatskih budista. A sada tako ne misle. Unutarnji organi su mu očuvani. Oči su mu očuvane. Nedavno je dolazio jedan stručnjak i rekao da Itigelov ima tijelo čovjeka koji je umro prije nekoliko sati", priča Janžima Vasiljeva, direktorica Instituta Pandito Hambo Lame Itigelova.

Dvorac Pandito Hambo Lame Itigilova

Vasilij Tatarinov/Wikipedia

Nitko nije stavljao stetoskop na Itigelovljeve grudi. Redovnici su dozvolili da se na ekspertizu odnesu 2 miligrama uzoraka - kosa, dijelovi kože i noktiju. "Infracrvena spektrofotometrija je pokazala da frakcije s bjelančevinama imaju karakteristike živog organizma. Radi usporedbe smo uzeli slične uzorke naših suradnika... Zadah leša se nije osjetio ni kada je otvoren sarkofag, a ne osjeća se ni sada", rekao je tadašnji načelinika Odjela za identifikaciju osoba Ruskog centra sudsko-medicinsku ekspertizu Viktor Zvjagin.

Sve to, naravno, ne daje nikakvog povoda za tvrdnju da je lama živ. Analiza kože je pokazala da u tijelu ima 40 puta više broma nego što je normalno, a temperatura tijela je niža od 20 stupnjeva, što je apsolutni znak smrti.

Redovnici, naravno, tvrde suprotno (izuzev Dalaj-lame koji to radije ne komentira), kao i tisuće budističkih poklonika koji posjećuju Itigelovljevo tijelo. Pored toga, otkako je izvađeno iz sarkofaga, tijelo svake godine dobiva po 2 kg. Za šest godina je postalo 10 kg teže. Ponekad se na tijelu primjećuje suvišna vlaga koja podsjeća na znoj.

Te pojave su znanstvenici objasnili na sljedeći način. U mahunarkama ima dosta broma koji može sniziti osjetljivost organizma i ograničiti stimulativne impulse izvana, a da gotovo ne utječe na dijelove mozga koji su zaduženi za disanje i krvotok.

Znanstvenici pretpostavljaju da je Itigelov za života namjerno jeo mnogo mahunarki, a zatim je pomoću samohipnoze isključio funkcije svoga organizma zadužene za razmjenu energije. Drugim riječima, ušao je u duboku meditaciju, a zatim u anabiozu, poslije čega je nastupila smrt. Sol i osušeno tkivo mogu apsorbirati isparavanja vode i utjecati na težinu tijela na otvorenom zraku.