Pustinja u Rusiji ne nedostaje! Već smo pričali o arktičkoj pustinji, no ni obične pustinje nisu velika rijetkost. Ima ih i u Sibiru, a ne samo u toplijim regijama.
Priroda je za ovu pustinju našla sasvim neobično mjesto – u Sibiru, na sjeveru Zabajkalskog kraja. Zamislite guste šume, a svuda oko njih snježne planinske vrhove Kodarskog masiva, i usred njih pravu pustinju s uobičajenim pješčanim dinama, široku 5 i dugačku 10 kilometara. Sve to djeluje kao fatamorgana!
Stručnjaci smatraju da je taj pijesak nekadašnji talog na dnu drevnog jezera iz Ledenog doba. Pojedini pješčani brežuljci visoki su i po 80 metara.
Čarska pješčara jedna je od najsjevernijih pustinja na svijetu. U njoj je preko ljeta vrlo vruće, dok su okolna jezera i dalje prohladna.
A ovo je već prava pravcata pustinja. Nalazi se na jugu Rusije, na granici između Astrahanjske oblasti i Kazahstana. Prostire se na 160 kilometara. Brežuljci pješčanih nanosa visoki su 13 metara. Ovdje ponekad pušu prave pješčane bure. U pijesku često možete naići na školjke (prije 70 000 godina ovdje je bilo veliko jezero). U 12. stoljeću na ovom se području nalazio centar Zlatne horde.
Pješčara Rin popularno je mjesto za vožnju džipova. Ne treba, međutim, gubiti iz vida da je Astrahanjska oblast jedna od najtoplijih regija Rusije. Ljeti se ovdje temperatura ne spušta ispod +30 stupnjeva.
Ovo je jedina antropogena pustinja u Europi. Područje "Crne zemlje" u Kalmikiji bilo je u početku polupustinja, ali nakon uzoravanja pješčanog tla i nekontrolirane ispaše stoke sredinom prošlog stoljeća ovaj se teritorij počeo brzo pretvara tiu pustinju. Svake je godine pustinja zahvaćala preko 40 novih hektara zemlje u Kalmikiji. Tek je tijekom 1990-ih taj proces usporen pomoću pošumljavanja.
Danas "Crne zemlje" zauzimaju nešto manje od polovice cijele Kalmikije. Na jednom dijelu pustinje osnovan je istoimeni rezervat u kojem žive stepske antilope sajge – krajnje neobični predstavnici svjetske faune.
Volite li automoto reli? Ako volite, onda vam ovo mjesto možda izgleda poznato. Arčedinsko-Donska pješčara godinama je bila dionica relija "Put svile".
Pustinjski pejzaž u blizini rijeke Don prilično je neobičan prizor! Ove pješčane padine u Volgogradskoj oblasti prostiru se na oko 2000 kvadratnih kilometara, a nanosi pijeska visoki su i po 7 metara. Istina, ovdje se sreće i malo raslinja. Pijesak je, po svemu sudeći, talog riječnog dna. U prošlosti je korito Dona bilo daleko veće nego danas.
U sovjetsko doba poduzimali su se pokušaji pošumljavanja i ozelenjavanja ovih površina. Ovdašnji ekolozi još uvijek održavaju jezerca kojima se sprečava širenje pustinjskog terena.
Ovaj pustinjski teren kod Voronježa mještani zovu "Donska Sahara". Nalazi se blizu rijeke Don, ali nešto sjevernije od Arčedinske pješčare. To je relativno mali pojas, dugačak nepunih 5 kilometara. Neobično je, međutim, što se on graniči s poljima, šumama i jezerima. Još početkom 20. stoljeća "Sahara" se širila, a pješčane su bure pravile dosta problema žiteljima ovog kraja.
Danas je širenje "Sahare" zaustavljeno sveobuhvatnim pošumljavanjem i ozelenjavanjem.
U Jakutiji, najhladnijoj (i najvećoj) regiji Rusije, i inače ima mnogo egzotike. Spomenimo samo ledenjake koji se ne tope na vrućini! Postoji i prava pustinja usred tajge – mještani je zovu "tukulan" ("pijesak" na jakutskom). Može se vidjeti u rezervatu Lenski stupovi duž Lene, jedne od najvećih sibirskih rijeka. Vjerojatno je i ovdje u pitanju talog drevnog riječnog dna.
Tukulan je dugačak 5 kilometara, a pješčani su nanosi visoki i po 50 metara.
Naziv ovog terena doslovno znači "žuti pijesak". Sari Kum nalazi se u centralnom dijelu Dagestana na jugu Rusije. Upravo je ovdje snimljen sovjetski "istern" (odgovor holivudskom "vesternu"), kultni film "Bijelo sunce pustinj". Ispalo je vrlo dobro, kao u pravoj Sahari!
Teren pod pijeskom dugačak je svega 3 km, ali su zato njegove dine visoke i preko 200 metara (ponekad i 260 metara). Ovdje nikada nije hladno, a ljeti je vrućina nepodnošljiva.
Porijeklo ovog pustinjskog terena proučavalo se još krajem 19. stoljeća. Došlo se do zaključka da pijesak potječe od erozije pješčarskih stijena na okolnim planinama.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
