Narod Kalmici iz Rusije ima predaju o Bijelom Starcu, "gospodaru zemlje" koji štiti sva živa bića. Često se prikazuje s vjernim pratiteljem, malom sajgom, jer je to njegova omiljena životinja. Sajge izgledaju vrlo neobično: to je relativno mali parnoprstaš s velikim nagnutim nosom koji kao da ima grbu, a mužjaci imaju i rogove.
Na našem planetu nema tako mnogo životinja koje su bile suvremenici mamuta. Uglavnom su to krupne vrste: mošusno govedo, europski bizoni (zubri), sobovi. A među njima se našla i živahna i plašljiva sajga, teška manje od 40 kilograma, koja se hrani vrhovima sočnog raslinja. Također je nazivaju stepska antilopa, jer nastanjuje samo stepe.
Pokušaji da se sajga pripitomi nisu uspjeli. Za razliku od sobova i bizona, ona mora neprekidno biti u pokretu na otvorenom.
Još prije 200 godine sajga se mogla vidjeti u stepskim rajonima od Karpata na zapadu Ukrajine do Kine, ali kada je čovjek počeo intenzivno naseljavati ove prostore, sajge su se morale povući.
Danas žive ne samo u Rusiji (u Kalmikiji i Astrahanjskoj oblasti), nego i na teritoriju nekih bivših republika SSSR-a, gdje postoje stepe. Najviše ih je u Kazahstanu (800 tisuća), Rusiji (14 tisuća), Mongoliji (10 tisuća) i Ukrajini (5 tisuća, ali ovaj broj je možda i mnogo manji).
Sajge na pojilu zajedno sa stepskom mačkom. Ne tako davno tu se mogao naći i kaspijski tigar, koji je ove krajeve nastanjivao do 50-ih godina:
Sajge su najviše stradale zbog lovaca na njihove rogove. U tradicionalnoj istočnjačkoj medicini smatra se da rogovi sajge pomažu u liječenju različitih bolesti, od glavobolje do grčeva. Rogovi sajge danas se skupo prodaju u Kini, gdje je ta medicini i dalje tražena.
S lovokradicama se borila i sovjetska, a bori se i današnja vlast. 20-ih godina sajge su praktički nestale, ali su 50-ih godina znanstvenici u SSSR-u obnovili populaciju i zatim ih je bilo preko milijun. Onda je ponovo počeo lov na stepsku antilopu i zemlje u kojima živi su je zaštitile.
U Kazahstanu je tako još 2003. bilo samo 20 tisuća jedinki, dok je 2021. godine populacija dostigla 800 tisuća.
U Rusiji je za zaštitu ovih životinja osnovan rezervat "Crne zemlje" u Kalmikiji. To je danas glavni areal u kojem one žive u ovoj zemlji.
"Borimo se s lovokradicama zajedno s policijom", kaža zamjenica direktora rezervata Tatjana Kotorova. "Sajga je u knjizi ugroženih vrsta, lovokradicama prijeti ozbiljna kazna (2 do 8 godina i 27 tisuća dolara kazne)."
Tijekom posljednjih nekoliko godina broj sajgi u rezervatu uvišestručio se i dostigao 14 tisuća jedinki. Suradnici rezervata kažu da ih u rezervatu sad ima tako mnogo da se populacija počela samostalno širiti dalje prema sjeveru regije.
Ali pojavio se novi problem. Lokalni farmeri intezivno koriste električne ograde kako bi spriječili svoje ovce da se udalje s pašnjaka. A sajge su nevjerojatno brze, dostižu 80 kilometara na sat i ako na putu njihove migracije budu električne ograde, one to neće na vrijeme primijetiti, što često završava tragično.
"Pregovaramo s farmerima da ne stavljaju električne ograde. To je divlja priroda i one trebaju trčati gdje god žele", kaže Tatjana.
Priroda se pobrinula da se sajge osjećaju ugodno u stepama. U brzom trku u stadu sajge podižu prašinu, a "grbavi" im nos omogućava da bez problema dišu u prašini. Radi se o tome da je on iznutra pokriven krznom koje filtrira zrak.
Osim toga, pomoću svoje surle sajge riču, gotovo kao slonovi. Posebno se to može zapaziti za vrijeme sezone parenja: mužjak može razvući nos i tako sniziti zvuk. U prirodi važi pravilo: što je zvuk niži, životinja je veća. Tako mužjak želi pokazati suparniku da je veći i stariji. Premda su oni po prirodi inače vrlo plašljivi. Ali postaju hrabri kada se radi o ženkama. A moraju se truditi više puta, jer mužjaci sajgi imaju čitave hareme.
Ovako izgleda borba mužjaka sajge za vrijeme sezone parenja:
Sezona paranje pada u studenom-prosincu. Premda ženki ima više, mužjaci se ipak bore za njih. Ako borba glasovima ne natjera protivnika da se povuče, prelaze na borbu rogovima. Pobjednik dobiva čitave hareme. Dok je ranije u grupi bilo 15-20 ženki, zbog lovokradica je broj mužjaka smanjen i sada na jednog mužjaka dolazi 30-ak ženki.
A za vrijeme sezone parenja neke mužjake napušta snaga i čak prestaju jesti, pa postaju lak plijen za svog jedinog prirodnog neprijatelja: stepskog vuka. "On kao da se žrtvuje kako vukovi ne bi dirali noseće ženke i kako bi one mogle odgojiti novu generaciju", kaže Tatjana.
Usput, male sajge mogu trčati već nekoliko sati nakon rođenja.
Sajge su plašljive životinje koje ne prilaze ljudima, osjećajući opasnost. Zato se u rezervatu "Crne zemlje" mogu vidjeti samo iz specijalnog skrovišta. "Ako želite vidjeti sajgu, savjetujemo vam da dođete po vrućini, kada izlaze na pojilo i mogu se promatrati na udaljenosti ispružene ruke", kaže Tatjana.
Zimi su sajge manje uočljive, jer mijenjaju krzno u crno-bijelu boju, stapajući se s okolinom. Također se znatno rjeđe mogu vidjeti u stadu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
