Zašto su medvjedi na Kamčatki toliko druželjubivi? (FOTOGRAFIJE)

Igor Špiljenok
Jeste li znali da divlje medvjede nikada ne treba hraniti? Ako jednom probaju ljudsku hranu, oni poslije stalno traže istu takvu.

Igor Špiljenok jedan je od najpoznatijih fotografa divljine na svijetu. On je gotovo čitav svoj život proveo u šumi. Još tijekom 1980-ih, kada nije imao još ni 30 godina, osnovao je rezervat "Brjanska šuma" i tada se zainteresirao za fotografiranje životinja. Nedavno je s čitateljima podijelio svoja iskustva s lisicama, a sada je obožavatelje obradovao pričom o medvjedima.

Mračna šumska duša

Dolina gejzira, Kamčatka.

Na prvi se pogled čini da medvjedi nisu toliko osjećajni kao druge životinje. To nisu ni manuli (Pallasove mačke) sa svojim nezadovoljnim pogledom, niti lukave lije koje samo gledaju što ukrasti od čovjeka. "Medvjed je mračna šumska duša", citira Igor Špiljenok sovjetskog pisca Nikolaja Slatkova. "Njima nisu razvijeni mišići njuške i oni ne mogu izraziti zadovoljstvo kao psi. Kada čovjek priđe medvjedu, ne treba obraćati pažnju na njušku, nego na uši i pozu, jer se tu uočavaju razlike. Na primjer, poza pokornosti zauzima se kada prilazi dominantna jedinka. Sve manje jedinke tada izražavaju pokornost. Slično se ponaša pas kada ga vlasnik grdi."

Jesenja oluja na jezeru.

Medjveđa hijerarhija vrlo je surova – tu gotovo sve ovisi o veličini, kaže fotograf. "Čovjek ne može iznenaditi medvjeda svojim gabaritima, ali ponekad ga može prevariti."

U prvom su planu glumci, u drugom snimateljska ekipa, a u trećem gledatelji.

"Kada radim s medvjedima, uvijek nosim širu jaknu i ispod nje prsluk za spašavanje. Ponekad u prazan ruksak stavim prostirku za kampiranje uvijenu u rolu. Svi medvjedi u ovom kraju bježe misleći da je to nekakva izraslina. Uopće im ne pada na pamet provjeravati je li prava."

Pogled iz gustiša.

"Mnogo znači i samouvjerenost. On ide prema tebi i gleda hoćeš li se povući ili nećeš. U divljini se sitnija životinja povlači pred krupnijom, ali može ispoljiti i drskost i pokazati neke neočekivane trikove. Na primjer, uhvatiti krajeve raskopčane jakne i naglo ih raširiti, i tako pred medvjedom naglo povećati gabarite. Njih to uvijek iznenadi, ponekad ih spopadne i ’medvjeđa bolest’, tj. sindrom iritabilnog crijeva", kaže Igor.

Što će medvjedu kamera?

Ptičica!

Jednom nam je medvjed dohvatio kameru i odnio je u jezero. To nam je teško palo, ali smo poslije došli na ideju da im omogućimo da sami snimaju, kad im se već tehnika toliko sviđa. "Obratili smo se kompaniji GoPro i oni su nam poslali 10 akcijskih kamera sa selfie štapovima", priča fotograf. "Medvjedi su ih hvatali i odnosili, snimajući i sebe i ostale." Doduše, poslije nismo uspjeli pronaći sve kamere.

"Kako se ispostavilo, oni mogu snimati ali ne drže lijepo kameru. Sve im ispada naopako ili nakrivljeno. Ali ako se to izuzme, odlični su kamermani. Snimili su kadrove koje čovjek nikada ne bi mogao."

Plavuše među medvjedima

Izgleda da je netko izgorio na suncu.

Mrki medvjed samo se tako zove, a inače mu krzno varira od svijetle boje slame do tamnosmeđe. Ponekad čovjek pomisli da neki medvjed ima svjetlije krzno, a on je u stvari "izgorio" na suncu.

Medvjed i gejzir, Kamčatka.

"Medvjedi na Kamčatki izlaze u travnju ’sunčati se’. Tamo je uvijek snijeg i oni koračaju po tom snijegu, a oči im suze od sunčeve svjetlosti, pa sve vrijeme žmirkaju. Čovjek bi stavio naočale za sunce, a medvjed ne može, pa mu se zato kvari vid, a krzno mu postaje svjetlije. Poslije se linjaju pa ponovo postaju tamni. Ali probajte vi provesti toliko vremena na suncu! Meni je pet košulja posvijetlilo u jedno ljeto."

Najsretniji medvjedi

Medvjedić na Kurilskom jezeru.

Zašto Kamčatka toliko privlači medvjeđe fotografe? Ovdje ima velikih rezervata gdje medvjede nitko ne dira, ni lovci ni lovokradice. Osim toga, tijekom cijele se godine imaju čime hraniti, pa se događa čak i da ne tonu u zimski san.

Medvjed i lososi

"Na Kamčatki žive najsretniji medvjedi na svijetu!", priča Igor Špiljenok. "Hrane ima u izobilju. Tu su i orašasti i bobičasti plodovi, i lososi. Zbog toga medvjedi ne troše vrijeme na zadovoljavanje osnovnih potreba pa imaju mnogo vremena za druženje. Najdruštveniji i najrazigraniji medvjedi upravo su ovdje. Čak su i odrasle jedinke takve."

Medvjeđe djetinjstvo

"Kada je riječ o medvjedima, Južno-Kamčatski rezervat najgušće je naseljeni teritorij na svijetu. U centru rezervata je Kurilsko jezero. Tamo ih ima oko dvije tisuće na relativno malom prostoru. Ali tamo postoji i drugi fenomen. Mnogi od tih medvjeda navikli su se na ljude i uopće ih se ne boje, kao na drugim mjestima. Zbog toga je taj rezervat zgodan za promatranje medvjeda." Ali i medvedi koriste priliku da promatraju ljude.

Nemojte hraniti medvjede!

Susret na stazi.

Ne postoji drugi način da se krećete kroz rezervat osim medvjeđim stazama. Najsigurnije je kada idete u grupi i glasno razgovarate ili pjevate nešto. "Ako medvjed priđe, svi se trebate okupiti, uhvatiti se za ruke i galamiti. On će pomisliti da je to jedan veliki organizam."

Najvažnije je da medvjed ne shvati da ljudi imaju hranu, jer kad je jednom probam uvijek će je poslije tražiti. U Kronockom rezervatu na Kamčatki treba spaliti ili baciti u vodu čak i mrvice koje ostanu poslije turista. Sva hrana mora se čuvati na mjestu udaljenom od logora. "Kalorična ljudska hrana neodoljivo ih privlači. Oni možda nemaju pretjerano dobar vid, ali im je njuh izvanredan. Mogu namirisati hranu čak i u zatvorenoj konzervi."

U patroli.

"Sada mnogi hrane medvjede iz automobila, što je pravo zlodjelo. U automobilu je čovjek siguran, ali medved poslije uvijek traži takvu hranu pa će nasrnuti i na grupu pješaka. Sudbina takvih medvjeda je žalosna. Oni moraju biti odstrijeljeni. Ako nekome padne na pamet nahraniti medvjeda, on mora imati u vidu da ga na taj način zapravo ubija."

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće