Dok se moje šestosatno putovanje vlakom iz Astrahanja uz Volgu bližilo kraju, počeli su me podilaziti žmarci. Oduvijek sam želio posjetiti Volgograd, nekadašnji Staljingrad, grad heroja i poprište bitke koja je promijenila povijest. Jedina misao koja mi je prolazila kroz glavu te kasne studenske noći dok se vlak zaustavljao u stanici bila je da se nalazim na mjestu koje je prije gotovo 80 godina bilo svjedok užasnih razaranja i zločina: bombardiranja civila, ratovanja u gradskim četvrtima, totalnog uništenja i smrti dva milijuna ljudi.
Prostor oko Volgogradske željezničke stanice, podignute u stilu staljinske epohe, sa širokim bulevarima i novoizgrađenom crkvom Aleksandra Nevskog, nosi nekoliko obilježja koja podsjećaju na krvavih pet mjeseci, tjedan i tri dana 1942.-43. godine.
Zapravo sam spomenik "Majka Domovina zove" mogao vidjeti već kroz prozor dnevne sobe stana koji sam iznajmio. Bio je osvijetljen i izgledao kao svjetionik u hladnoj jesenjoj noći.
Rano jutro dočekuje nas hladnim vjetrom, maglom i oblačnim sivim nebom, ali dok smo izašli vani da obiđemo spomenik posvećen herojima Staljingradske bitke, sunce se probilo kroz oblake i sivilo je pobijeđeno. Vrlo simbolično za mjesto na kojem su 1943. godine savladane sile mraka!
Čitav spomen-kompleks na Mamajevog kurganu održavan je s mnogo brige i ljubavi. Volgograd je ponosan na svoju ulogu u povijesti i poštuje one koji su žrtvovali svoje živote da pobijede fašizam.
Dok smo prilazili centru kompozicije, statui "Majka Domovina zove", preplavili su me osjećaji. Ova figura Majke Domovine, visoka 85 metara, predstavlja ženu koja korača s podignutim mačem pozivajući sinove i kćeri da se odupru neprijatelju. To je jedan od najimpozantnijih spomenika na svijetu. Za stvaranje ovog djela kiparu Jevgeniju Vučetiču i inženjeru Nikolaju Nikitinu bilo je potrebno osam godina. Otkriven je u listopadu 1967.
Stojeći u zaštitničkoj sjeni Majke Domovine i promatrajući otoke na Volgi, oblio me hladan znoj od pomisli na strašna razaranja u tom razdoblju. Pred očima su mi se pojavile scene iz romana "Staljingrad (Za pravednu stvar)" ratnog dopisnika Vasilija Grossmana. Hrabrost, željezna volja i odlučnost sovjetskog naroda promijenili su tijek povijesti i spasili svijet od zle genocidne sile.
Spomenik "Majka Domovina zove" nije mjesto za uživanje, nego za kontemplaciju o jednom od najmračnijih razdoblja svjetske povijesti. To je mjesto na kojem možete izraziti zahvalnost onima koji su poginuli za čovječanstvo. Istovremeno se 2021. godine moramo zapitati je li svijet nešto naučio iz mračnih 40-ih godina.
Dok silazimo s uzvišenja, čujem učitelja koji grupi djece objašnjava kakva su dva zla fanatizam i mržnja. Želio bih da ta djeca dožive humaniji svijet kada odrastu. Emotivno iscrpljeni, krenuli smo na ručak u gradu.
Volgograd, koji je od 1925. do 1961. godine nosio ime Staljingrad, uzdigao se kao feniks iz pepela poslije Drugog svjetskog rata i danas je jedan od najugodnijih gradova u europskom dijelu Rusije. Život u gradu s preko milijun stanovnika koncentriran je na obali Volge.
Kao ljubitelj javnog prijevoza, provozao sam se trolejbusima koji su karakteristični za ovaj grad, kao i takozvanim metro-tramvajem. On povezuje sjeverne i južne dijelove grada i predstavlja najbolji način za obilazak Volgograda. Izuzetno je zgodan za turiste, jer prolazi pored Mamajevog kurgana i povezuje ga s centrom grada.
To je jedina tramvajska mreža u Rusiji koji ima i podzemnu dionicu. Ona je duga gotovo sedam kilometara, prolazi ispod centra grada i funkcionira kao metro. Slični sustavi lakog metroa postoje u Bostonu i Düsseldorfu.
Javne ustanove, ulice i infrastruktura Volgograda značajno su obnovljeni uoči Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. Stadion "Arena" na obali Volge podignut je specijalno za ovo natjecanje.
Gotovo sve zgrade u centru sagrađene su poslije rata, ali obilježja Staljingradske bitke mogu se vidjeti na više mjesta. Jedan trajni spomenik borbama u centru grada je Pavlovljeva kuća, rekonstruirani zid od cigala koji obilježava lokaciju zgrade u kojoj je Crvena armija 60 dana držala položaj odolijevajući snagama Wehrmachta. Odredom koji je osvojio zgradu zapovijedao je poručnik Jakov Pavlov i po njemu je građevina dobila ime. Zid od cigala povezan je s novijom zgradom na mjestu nekadašnjeg zdanja. Danas je to jedan od glavnih simbola obrane Staljingrada.
U blizini Pavlovljeve kuće nalazi se muzejski kompleks posvećen Staljingradskoj bitci, poznat po panorami bitke od 360 stupnjeva. To je izuzetno zanimljivo mjesto za one koje zanima Drugi svjetski rat i nudi nekoliko izložbenih postava.
Proveo sam divno jesenje popodne u centru grada s pješačkim zonama i prostranim zelenim površinama. Masivna crkva Aleksandra Nevskog u bizantskom stilu u blizini željezničke stanice jedna je od novijih znamenitosti grada. To je replika crkve uništene 1932. godine.
Za razliku od nekih gradova, gdje je prostor oko željezničke stanice zapušten i prepun sumnjivih tipova, uredno i pristojno srce Volgograda nešto je na što su njegovi stanovnici jako ponosni.
Pod toplim jesenjim suncem šetao sam širokim bulevarima i obilazio velike javne građevine. To što su nekada uništeni rajoni danas prepuni lijepe arhitekture pokazuje poštovanje prema onima koji su poginuli braneći ga.
Također, u centru grada nalazi se Aleja heroja koja vodi do šetališta pored rijeke, vjerojatno jednog od najživopisnijih u Rusiji.
Centar Volgograda nalazi se na zapadnoj obali Volge, pa ne možete pored rijeke promatrati zalazak sunca, ali možete krenuti u jednosatnu vožnju brodom po rijeci koja nudi odličan pogled na grad. Uspio sam ući na brod neposredno prije zalaska sunca. Boje neba tijekom kratkog razdoblja od zalaska do noći mogu se lako prepoznati na slikama Isaaka Levitana.
Dok sam stajao na palubi riječnog brodića i promatrao smjenu dana i noći, primijetio sam svjetla samouvjerenog i uspješnog grada koji je ponosan na svoju ulogu u povijesti, ali odlučno korača u budućnost!
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
