U snježno jutro prvog tjedna prosinca 2019. godine, kada sam napustio Sankt-Peterburg i stigao u Moskvu na međunarodni let koji će me odvesti iz zemlje, nisam mogao ni zamisliti što očekuje svijet u narednih nekoliko mjeseci. Da mi je netko tada rekao da ću od svoje druge domovine biti odvojen gotovo dvije godine, samo bih mu se nasmijao u lice. Onda su, naravno, uslijedile 2020. i 2021. godina, zimu je smijenilo proljeće, a uslijedili su ljeto i jesen, prije nego što sam osjetio da sam previše dugo bio odvojen od Rusije. Koliko dugo netko može živjeti u strahu od lockdowna?
Tako sam se našao na aerodromu u Delhiju, odlučan da sljedećih mjesec dana provedem u Rusiji, ali zabrinut zbog onoga što me očekuje u Moskvi u pogledu antipandemijskih mjera. Snimke strogih kontrola i testiranja bile su mi na pameti kada je avion u rano jutro sletio u Moskvu. Svi strani putnici morali su popuniti zdravstvenu deklaraciju i rečeno im je da se nakon ulaska u zemlju trebaju testirati na COVID-19. Kada sam izašao iz aviona, bio sam spreman vidjeti službenike u zaštitnim odijelima na kontroli putovnica, proći nekoliko provjera i dugu proceduru testiranja, ali ništa od toga nije uslijedilo.
Carinici su bili bez maski i iznenađujuće raspoloženi za rane jutarnje sate. Kada sam predao moju zdravstvenu deklaraciju, mladi i ljubazni carinik rekao mi je da se ne moram opet testirati, jer sam se testirao prije polijetanja. Nirko od putnika nije nosio masku na provjeri prtljage i nitko u uniformi na to nije obraćao pažnju. To je bio predznak onoga što će uslijediti!
I na najvećim ulicama, kao i u metrou, bilo je manje gužvi. Nekoliko poslodavaca u ruskoj prijestolnici pružilo je ljudima mogućnost da rade od kuće i apsolutno su je svi moji prijatelji objeručke prihvatili. Oni na vodećim položajima rekli su mi da su njihovi zaposlenici postali znatno produktivniji zato što štede energiju koju su nekada gubili u dolasku na posao.
Jedna uočljiva promjena na ulicama Moskve bio je ogroman broj dostavljača za dostavu hrane. Bilo je teško proći Tverskom ulicom ili Ulicom Boljšaja Sadovaja a da pored vas ne projure dostavljači na električnim skuterima. Moskovljani su se toliko navikli naručivati hranu da je sve manje ljudi odlazilo u restorane i kafiće. To se ipak ne odnosi na popularna i ekskluzivna mjesta koja su prepuna svake večeri.
Što se tiče metroa, čak i u prometnoj špici vagoni nisu krcati kao nekada, premda je putnika dovoljno da koncept "socijalnog distanciranja" potpuno padne u vodu.
Formalno je obveza nošenja maski uvedena za sav javni promet, ali se ovo pravilo uglavnom ignorira u moskovskom metrou. Neki maske nose kao zaštitu za bradu. U novim suvremenim električnim autobusima nisam vidio nijednu osobu s maskom, što možda i nije tako pametna strategija. Osim rizika da se inficirate, postoji i mogućnost da upadne kontrola, kako sam čuo, i da platite pozamašnu kaznu ako vas zatekne bez maske.
Restorani inzistiraju na maskama na ulazu, ali kada gost sjedne za stol, on skida masku i nirko od njega ne traži da je ponovo stavi prilikom izlaska. Muzeji, od kojih mnogi inzistiraju na tome da se karte kupe online, pokušavaju provesti obavezno "maskiranje". Premda poslije nekog vremena zaposlenici prestaju obraćati pažnju ako posjetitelji skinu maske.
Jedno mjesto gdje se obveza nošenja maski striktno provodi u Rusiji su avioni. Na letu Moskva-Soči jedan protivnik nošenja maski počeo je vikati o svojim ustavnim pravima i odbio staviti masku. Čim je avion sletio, posada je zamolila putnike da ostanu na svojim mjestima dok policija ne odvede "antimaskera". Jedan mi je od putnika rekao da se to redovno događa.
Na oba putovanja vlakom nije bilo obaveznih maski. Na 23-satnom putovanju od Volgograda do Sočija moja prijateljica i ja sišli smo na stanici u Rostovskoj oblasti, gdje je bilo dugo zadržavanje te smo ušli u jednu prodavaonicu bez maski. Jedan policajac koji je to primijetio ušao je i rekao nam da je kazna 30 000 rubalja (oko 400 dolara), a mi smo pitali prima li kartice! Ostavio nas je samo s upozorenjem.
Pokušaj da se u moskovskim restoranima ovog ljeta uvede režim QR-kodova nije dugo trajao, jer je ugostiteljstvo počelo trpjeti velike gubitke. Međutim, tijekom tjedan dana od 30. listopada do 7. studenog, kada su zaposlenici imali produženi vikend zbog državnog praznika, mnogi restorani u ruskim regijama počeli su tražiti QR-kodove od gostiju, koji dokazuju da je osoba cijepljena, da je nedavno preležala COVID ili je u posljednja 72 sata na testu bila negativna (Moskva je u tom razdoblju bila pod "blagim" lockdownom).
S obzirom na to da sam putovao s indijskim certifikatom o cijepljenju i u društvu ruske antivakserice, očekivao sam probleme u Astrahanju, Volgogradu i Sočiju, ali to se nije dogodilo. Restorani u ovim gradovima nisu mogli skenirati moj QR-kod, ali su me pustili da uđem, jer sam rekao da sam cijepljen. Što se tiče moje prijateljice, rekli su joj da u slučaju kontrole kaže da je u prvom tromjesečju trudnoće i da zato nije cijepljena. U drugom restoranu rekli su joj da isključi telefon i da, ako uđe kontrola, kaže da joj se baterija ispraznila i da im ne može pokazati kod (Russia Beyond ne podržava takve postupke – op. ur.). Nažalost, stranim turistima u Sankt-Peterburgu nije bilo dozvoljeno ući u muzeje, jer tamošnje vlasti ne prihvaćaju njihove certifikate o cijepljenju.
Vijesti i društvene mreže bili su prepuni izvještaja o porastu broja oboljelih, hospitalizacijama i smrtnim slučajevima, ali u realnosti se nije osjećala nikakva panika. Rečeno mi je da se ljudima smučilo plašiti se koronavirusa i da su naučili živjeti s pandemijom.
Dok su u Indiji neke obitelji srednje klase pretjerivale noseći maske i kod kuće, neki tvrde da je Rusija na drugom kraju spektra. Društvo je duboko podijeljeno kada se radi o temi cijepljenja. Nije prošao nijedan dan tijekom mojih mjesec dana putovanja da nisam slušao o argumentima za i protiv cijepljenja.
Mnoga dugogodišnja prijateljstva prekinuta su zbog teme cijepljenja. To je zaista pitanje koje jako dijeli ljude. Jedan mi je prijatelj čak pokazao profile nekih djevojaka na aplikacijama za upoznavanje koje inzistiraju na tome da se viđaju samo s necijepljenim muškarcima. Rekao je da ima i mnogo djevojaka koje traže potpuno suprotno.
S obzirom na to da sam stigao iz paranoidnog društva, imao sam nevjerojatan doživljaj osobne slobode u Rusiji ove jeseni. Unatoč stanju u svijetu, ruska gostoljubivost i otvorenost nisu se promijenili. To nije zemlja u kojoj ljudi u strancima vide nositelje nove i potencijalno opasne varijante virusa. Moji prijatelji, kako provakseri, tako i antivakseri, bili su jednako raspoloženi sresti se sa mnom i pozvati me u goste. Nitko se nije plašio zagrljaja ili rukovanja. Ništa od smiješnih pozdrava ramenom ili šakom koje sam viđao u drugim krajevima svijeta. Hvala Bogu, vlasti u Rusiji bile su dovoljno razumne da ne prisiljavaju ljude da maske nose na ulici.
Napomena: Russia Beyond ne podržava nezakonite postupke opisane u ovom članku.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
