I pored zatvorenih granica i ograničenog kretanja zbog pandemije koronavirusa, strani stručnjaci ipak dolaze raditi u Rusiju, i njihov se broj čak povećao.
Prema podacima agencije Intermark, koja pomaže ekspatrijatima u Rusiji, tijekom prve polovice 2021. godine izdana je 21 000 dozvola za rad visokokvalificiranih stručnjaka, što je znatno više u odnosu na 7000 dozvola izdanih 2020. godine. Prije pandemije, u prvoj polovici 2019. godine, izdano je samo 16 000 dozvola. Predstavnici agencije kažu da je porast dozvola, po njihovom mišljenju, uvjetovan nerealiziranim dozvolama iz 2020. godine, jer su one tek sada izdane.
Koncept sigurnog transporta (sa zaštitnom maskom i u taksiju).
Jana Iskajeva/Getty ImagesVeć duže vrijeme stručnjaci dolaze iz istih zemalja. Na prvom je mjestu Francuska, zatim slijede Italija, Njemačka, Japan, Norveška, SAD i Velika Britanija. Zanimljivo je da sada ekspatrijati ne dolaze samo u gradove poput Moskve, Peterburga i Jekaterinburga, koji imaju preko milijun stanovnika, nego i u manje gradove, gdje se nalaze poduzeća njihovih kompanija.
Na rad u Rusiju najčešće ih pozivaju međunarodne kompanije u sferi FMCG-a (robe široke potrošnje) i IT sektoru. Porazgovarali smo s ekspatrijatima koji su došli u Rusiju u ovo vrijeme kada čitav svijet trpi nevolju. I pored poteškoća vezanih za dolazak, nitko se od njih nije pokajao što je došao.
"Zbog pandemije sam imao neobično iskustvo. Angažirali su me online, tako da sam od jeseni 2020. godine tijekom nekoliko mjeseci radio na daljinu, sve dok nisam doputovao u Moskvu", kaže Georg Wiessmeier. On se u ožujku 2021. godine pridružio petrokemijskoj kompaniji SIBUR kao šef odjela za razvoj i inovacije.
Georg je po obrazovanju diplomirani kemičar. Tijekom svoje duge karijere radio je u velikim kompanijama u Njemačkoj, Belgiji, pa čak i Japanu, ali kaže da je još kao student želio raditi u Rusiji. "Za Rusiju sam se počeo zanimati još prije 30 godina, kada je to još bio Sovjetski Savez. Iako sam rođen u Zapadnoj Njemačkoj, učio sam u školi ruski kao drugi jezik (dobrovoljno) i sejćam se kako smo čitali dosta teške tekstove i proučavali rusku književnost. I kad sam htio doći u SSSR, zemlja se raspala, tako da se moji planovi nisu ostvarili."
"Najprije sam mislio da ću dva puta tjedno putovati iz Rusije u Njemačku, no to je rilično teško izvesti jer Njemačka ne priznaje ruska cjepiva, a Rusija ne priznaje europska", priča on.
Zbog toga Georg zasad ne žuri sa povratkom u domovinu. Primio je "Sputnik V", a kod kuće ga čeka karantena. "Ali mi trebamo poštivati pravila, naravno, jer je pandemija globalno pitanje", sentenciozno dodaje i kaže da se raduje što u Moskvi može posjećivati restorane i druga javna mjesta bez testiranja i kodova, što u Njemačkoj nije slučaj.
Sada on pokušava popuniti praznine u ruskom jeziku: "Imamo prevoditelja za poslovne razgovore, ali je sva dokumentacija na ruskom, tako da svejedno moram učiti jezik zbog posla." Doduše, on nema vremena ozbiljnije se pozabaviti tim pitanjem, jer je jako posvećen novom poslu. Georg se bavi uvođenjem novih tehnologija pomoću kojih proizvodnja može postati ekološki čistija, a također podržava studentske "zelene" startup projekte.
"Mi trebamo razmišljati o preradi kemijskih tvari i o tome kako da smanjimo emisiju ugljikovog dioksida u atmosferu. To je jedan od ključnih momenata mog posla", kaže on. "Međunarodni se problem sastoji u tome što je materijal za sekundarnu preradu skuplji i potrošači nisu spremni to platiti. Zbog toga smatram da trebamo napraviti infrastrukturu za prikupljanje sekundarnih sirovina i pojednostaviti proces prerade."
Tvornice kompanije SIBUR nalaze se u različitim regijama zemlje, tako da Georg često putuje u Toboljsk, Tomsk, Voronjež, Nižnjekamsk i Perm. On kaže da bi htio putovati Rusijom i kao turist. Sada čeka da mu supruga dobije vizu, ali to u ovim okolnostima traje daleko duže nego ranije.
U posljednje je vrijeme profil ekspatrijata u Rusiji pretrpio izvjesne izmjene. Danas je veći broj stručnjaka starih između 25 i 35 godina, a kompanije angažiraju i menadžere srednjeg nivoa, ponekad čak i stažiste. Luke ima 23 godine, radi u PR agenciji EM. Počeo je krajem 2020. kao stažist, a sada je postao menadžer.
Na fakultetu je učio ruski i arapski. Pola je godine studirao u Sankt-Peterburgu, i tada je putovao Rusijom. "Bio sam oduševljen ovom zemljom, i kada sam se vratio u Veliku Britaniju, počeo sam tražiti mogućnost da ponovo dođem", kaže on.
Najprije je radio kao predavač engleskog jezika, a zatim je dobio poziv od agencije EM i došao u Moskvu. Prije par je mjeseci putovao kući i morao je u karanteni provesti dva puta po dva tjedna: jednom kad je ušao u Veliku Britaniju, prije nego što će se cijepiti, i drugi put kada je ušao u Rusiju.
"Većina mojih kolega su Rusi, ali ovdje rade i ljudi iz cijelog svijeta – iz New Yorka, Londona, Luksemburga, Beča... Klijenti su također internacionalni."
Luke je posjetio Viborg, Kazanj, Volgograd, Astrahanj i Dagestan. Najviše su mu se svidjele planine. On kaže da uvijek rado komunicira s Rusima, ali mu je teško pratiti razgovor u većem društvu, kada se svi ubacuju jedni drugima u riječ. Ali ako stranac čak i ne zna ruski, on u Rusiji neće propasti, kaže Luke.
"Od sveg srca preporučujem svima da posjete Moskvu i Peterburg. Oba grada su vrlo druželjubiva, mnogo ljudi govori engleski. Čak i ako ne znate jezik, ipak ćete se moći sprijateljiti s Rusima u vašem okruženju." On planira ostati ovdje najmanje tri godine, dok mu važi viza. A možda će ostati i duže.
"Čitav sam lockdown proveo u Moskvi i radio na daljinu", kaže 29-godišnji Ryan. "U urede smo se vratili tek početkom travnja." On je na Cambridgeu studirao ruski jezik i književnost, 2014. godine je bio u Moskvi na stažiranju i poslije toga je žarko želio ponovo doći ovamo. I pored filološkog obrazovanja, zainteresirao se za bankarski posao, pa je godinu i pol dana radio u podružnici ruske kompanije "VTB Kapital" u Londonu, a početkom 2020. godine napokon je prešao u njihov moskovski ured.
Ovdje je on jedini stranac. Često pomaže kolegama i provjerava dokumentaciju na engleskom. Ryan tečno govori ruski, ali kaže da mu je ipak teško shvatiti pojedine službene dokumente. "U siječnju sam posjetio roditelje u Južnoafričkoj Republici, i zbog novih ograničenja sam se 4 mjeseca zadržao u Cape Townu. Na kraju sam se upoznao s Rusima koji su mi objasnili što trebam uraditi da bih se vratio u Moskvu, jer je bilo prilično teško snaći se", kaže on.
Rxan je dosad obišao Zlatni prsten, obalu Crnog mora i Sankt-Peterburg, ali kaže da bi ubuduće htio živjeti u Moskvi. "Moskva je jedan od najboljih gradova na svijetu. Ja sam se zaljubio u nju", kaže on. Ruse u šali uspoređuje s jajima. Kaže da su izvana čvrsti kao kamen, a u duši su dobri i nježni.
"Ako čovjek želi biti prihvaćen u ruskom kolektivu, čini mi se da treba razumjeti bar razgovorni ruski jezik. Što više shvaćate, lakše komunicirate i ne zatvarate se u sebe. Pored toga, Rusi jako vole kada netko pokušava govoriti ruski."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
