Krajem listopada Alain Koninckx, 37-godišnji belgijski turist, našao se u šetnji središtem Moskve, zaprepašten odsutnošću maski. U međuvremenu je broj zaraženih koronavirusom u Rusiji svakim danom sve veći, što je prisililo vlasti da uvedu još jedan lockdown od 28. listopada do 7. studenog.
Ali Alaina je najviše od svega šokiralo to što je za taksi od zračne luke do hotela morao izdvojiti 230 eura. Njegov mu je vodič kasnije objasnio da je prevaren, jer put od zračne luke rijetko košta više od 5000 rubalja (60 eura).
Alain je došao u Moskvu kako bi posjetio Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu. Zašto? Zato što radi kao balzamar te već 20 godina sanja o tome da vidi Lenjinovo mumificirano tijelo.
"Balzamiran je gotovo jedno stoljeće, to je ludo! Zdrav razum kaže: Da, pokopajmo ga; ali srce kaže: Ne, jer to je divna priča, to je moderna mumija!" kaže Alain.
U usporedbi s istim razdobljem prošle godine, u prvom tromjesečju 2021. broj stranih turista u Rusiji pao je za nevjerojatnih 95%, s 322 800 na 13 350, javlja Interfax.
Rijetki turisti koji još uvijek dolaze u Rusiju obično su iz Turske, Kube, Srbije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Indije. Novi val koronavirusa nimalo ih ne odbija.
Alain od 2020. pokušava otići u Rusiju s radnom vizom. Te je godine pozvan da prisustvuje pogrebnoj izložbi Necropolis Expo u Moskvi. No događaj je zbog pandemije odgođen za godinu dana. Uvjeren da će se ovoga puta održati, nije očekivao da će u Moskvi biti uveden još jedan lockdown samo nekoliko dana prije njegova dolaska.
"Rusku vizu obično nije lako dobiti. Moramo dati mnogo informacija, a koronavirus je sve to dodatno otežao. Na primjer, u potpunosti sam cijepljen europskim cjepivom, no ruske ga vlasti ne priznaju. Zato moram 72 sata prije dolaska predočiti PCR test. Povratak u Belgiju također nije jednostavan: PCR test u zračnoj luci, zatim sedmodnevna karantena kod kuće, pa drugi test", kaže Alain, prepričavajući svoja nastojanja da uđe i izađe iz Rusije.
Moskvu opisuje kao veliku i čistu, iako smatra da grad ima premalo javnih zahoda i da je vani prehladno, a unutra prevruće. Iznenadilo ga je i ponašanje Rusa, jer mu je bilo čudno što mnogi nisu nosili maske u kafićima te su mirno ostavljali svoje osobne stvari za stolom prilikom odlaska u kupaonicu.
"Iznenadilo me da malo ljudi nosi maske i da nemate dovoljno sredstava za dezinfekciju u usporedbi s Belgijom. A u restoranima ljudi ne poštuju socijalno distanciranje. Imao sam dojam da COVID ovdje ne postoji!" kaže Alain.
Još jedan turist, 44-godišnji radijski voditelj Randy Williams iz SAD-a, počeo je putovati po vlastitoj zemlji 2015. To mu se strašno svidjelo pa je odlučio posjetiti sve 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda. Kada je 25. listopada odletio u Moskvu, Rusija je postala 167. zemlja na njegovoj listi.
"Očito je da je pandemija ovaj cilj učinila izazovnijim nego ikad. Čim sam čuo da je Rusija otvorena za turiste, odmah sam kupio avionsku kartu! Ali Rusija ima jednu od najtežih viznih procedura na svijetu. Angažirao sam jednu kompaniju da mi pomogne oko papirologije. Vrijedilo je dodatnog novca. Nadam se da Rusija će u budućnosti olakšati Amerikancima dobivanje viza", rekao je Randy.
Tijekom svog dvodnevnog boravka u Moskvi, Randy je bio jako impresioniran arhitekturom u centru grada i podzemnom željeznicom.
"Najviše me se dojmio sustav podzemne željeznice - koliko je jednostavan za korištenje i do koliko mjesta ide; ali ponajviše koliko su stanice lijepe. Proveo sam čitav dan samo putujući različitim postajama kako bih ih uslikao. Nisam mogao vjerovati koliko su lijepe!", prisjetio se Randy.
Ostale stvari koje su ga oduševile bile su limunada od žutike (lijevo) i kiselj od višnje (desno), gusto bobičasto piće s dodatkom škroba.
"Piće s lijeve strane bilo je dobro – [imalo je okus] novog voća koje nikad prije nisam kušao. Piće s desne strane (kiselj) bilo je pregusto. Gotovo poput lijeka. Dok sam bio tamo, nisam uspio probati pravu rusku hranu i tužan sam zbog toga! Ujutro sam jeo veliki hotelski doručak, a navečer hamburgere i pizzu. Totalni promašaj, svjestan sam toga!", jadikuje Randy.
Aishwarya, 29-godišnja upraviteljica sadržajem i stručnjakinja za tržište iz Indije, zbog koronavirusa svoju zemlju nije napuštala dvije godine. Prvom je prilikom odlučila otići u jednu od rijetkih zemalja u kojima po dolasku nije bila potrebna karantena. Odluka je pala na Rusiju.
"Budući da sam bio potpuno cijepljena, htjela sam otputovati u inozemstvo i biti slobodna. Dvije godine je najduže što sam provela u jednoj zemlji. Vidjela sam da su slučajevi u Rusiji pod kontrolom i da je ogroman postotak stanovništva u gradovima koje sam htjela posjetiti u potpunosti cijepljen", objasnila je Aishwarya.
U dva je tjedna u rujnu Aishwarya posjetila Moskvu, Sankt-Peterburg i gradove Zlatnog prstena Vladimir, Suzdalj i Kostromu.
U Rusiji su joj se svidjele pješačke zone, moderni metro i gruzijska kuhinja. Što se tiče manje ugodnih stvari, Aishwarya je navela kišu, prometne gužve i probleme u komunikaciji – morala je stalno koristiti online prevoditelja. Zapanjio ju je i izgled prolaznika. Prema njezinom mišljenju, mnogi Rusi imaju smiješne frizure.
"Ono što me se najviše dojmilo je korištenje boje u vašoj arhitekturi i vašem kazalištu. Kada prvi put vidite Rusa, djeluje frigidno. Njihova osobnost i moda uglavnom su tmurni. Ali žive boje na kupolama i na kostimima kazališnih umjetnika dale su drugu sliku: to je kultura koja je emocionalna, živahna i izražajna", sažela je Aishwarya.
"Vjenčanje je održano u nekadašnjoj lovačkoj kući u šumama izvan Suzdalja, prelijepo. Na kraju sam zbog opijanja nakon vjenčanja i sl. umalo završio u bolnici u Moskvi; neki su od svatova zaista završili u bolnici. Vrlo klasično rusko iskustvo", tako Jai Undurti, 39-godišnji novinar iz Indije, opisuje svoj prvi posjet Rusiji 2008. povodom vjenčanja prijatelja. Zaljubivši se tom prilikom u Rusiju, odlučio ju je ponovno posjetiti.
Njegovo drugo, novinarsko putovanje bilo je 2012. godine, kada je izvještavao o šahovskom turniru za indijske novine.
2019. godine Jai je odlučio napraviti vlastiti grafički roman zasnovan na povijesti i krajolicima Karelije. Pozvan je da sudjeluje u programu Karelijske umjetničke rezidencije u Petrozavodsku za ruske i strane umjetnike radi razmjene iskustava. Međutim, zbog pandemije nije mogao putovati. Više od godinu dana samoizolirao se kod kuće i čitao o ruskoj kulturi na internetu. Zatim je konačno u lipnju mogao doći u Rusiju.
Prva je dva dana proveo u Moskvi i tom je prilikom primijetio da mnogi ne nose maske. To ga je šokiralo, jer je u to vrijeme Indija imala jednu od najvećih stopa smrtnosti od koronavirusa na svijetu.
Nakon Moskve otišao je u Kareliju. Bio je fasciniran incidentom koji se dogodio u Petrozavodsku 1977. godine, kada su lokalni stanovnici navodno uočili NLO. To je trebala biti središnja tema njegova grafičkog romana pa je ostao u gradu nekoliko dana.
"Postojala je nevjerojatna koincidencija – moj je otac dugi niz godina na svom radnom stolu imao fotografiju slavne petrozavodske skulpture 'Ribari'. A nije ni znao što je to ni odakle dolazi; samo je našao fotografiju negdje na internetu. I tek kad sam kretao u Kareliju, shvatio sam da je skulptura odande. Moj je otac bio jako uzbuđen i zainteresiran i zamolio me da napravim selfije s 'Ribarima' čim stignem u Petrozavodsk i pošaljem mu ih, što sam, naravno, i učinio", rekao je pisac.
Osim toga, Jai je otišao na izlet po regiji, posjetio planinski masiv Vottovaaru, grad Sortavalu i lokalni muzej-rezervat Kiži. Najživlji su mu dojmovi, kaže, bili komunikacija s drugim umjetnicima, osjećaj slobode nakon izolacije i neusporediva ljepota "bijelih noći".
"Nakon 18 mjeseci boravka u stanu, iznenadno je putovanje u ovaj golemi krajolik pun otvorenih voda i beskrajnih šuma bilo vrlo dezorijentirajuće", rekao je Undurti. "Kao da se u mene ulio neki novi život. Patio sam od post-COVID posljedica koje su sve manje-više nestale – mislim da je to bilo zbog svježeg zraka na jezeru Onjega!"
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
