Što se sve može vidjeti kroz prozor vlaka Transsibirske željeznice?

Šume

Šume čine veći dio putovanja. Ponekad se pejzaž, beskonačni niz stabala, satima ne mijenja. Mnogi putnici to doživljavaju kao svojevrsnu meditaciju koju prati ravnomjerno kloparanje kotača vlaka.

Legion Media

Međutim, šume nisu uvijek iste. Prvog dana putovanja poslije listopadnih brezovih šuma dominiraju smreke. Drugog dana vlak stiže do Uralskih planina, a kroz prozor se vide niske jele, koje rastu u klisurama i usjecima među planinskim masivima.

"Korita rijeke Višere za mene su najljepši pejzaž viđen tijekom šest dana putovanja", piše novinar Jurij Lepski.

U istočnom Sibiru i na Dalekom istoku ima mnogo crnogoričnih tajgi. Ponegdje borave medvjedi i amurski tigrovi. Međutim, teško da se mogu vidjeti kroz prozor vlaka.

Stepa

Aleksandar Beljajev

Krajem drugog dana, kada vlak prođe Uralski masiv i stigne u azijski dio Rusije, približava se granici s Kazahstanom. Sada već rijetke šume neočekivano nestaju, a pred očima putnika iskrsava praktički pustinja. Ravna stepa ne uzmiče narednih sat i pol vremena. Tako počinje Zapadni Sibir.

Sibir

A. L. (loading) (CC BY-SA 4.0)

Po nazivu željeznice jasno je da ona prolazi kroz Sibir. Veći dio putovanja zapravo i čini beskrajni Sibir. Međutim, to nikako nisu samo tajga i snijeg. To su i gradovi i planine, i još mnogo toga, gotovo cijela Rusija. "Sibir je u boji, breze su bež boje, oranice smeđe, ruski vlakovi crveni, livade zelene, nebo plavo, vrata i krovovi automobila tamnoplavi", dojam je Todda Selbyja koji se vozio Velikom Sibirskom željeznicom na putu iz Pariza u Šangaj.

Rijeke

Jenisej

Ninaras (CC BY-SA 4.0)

Prolazeći kroz cijelu zemlju, vlak presijeca i sve glavne rijeke. Kama, Ob, Jenisej, Amur... i još nekoliko manjih. Kompozicije prelaze preko mostova polako, tako da se široke rijeke mogu sagledati u svoj njihovoj ljepoti.

Usput, sve donedavno u Krasnojarsku ruta Transsibirske željeznice prolazila je preko željezničkog mosta na rijeci Jenisej. Most je dobio zlatnu medalju na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Žirijem je predsjedavao Gustave Eiffel osobno. U sovjetsko doba radi povećanja propusne moći sagrađena su još dva mosta. Stari "carski" most demontiran je 2007. godine. 

Jenisej

Legion Media

"Jako su mi se svidjeli zalasci sunca na velikim rijekama, Volgi i Amuru. Prizori nestvarne ljepote", primijetio je austrijski fotograf Georg Wallner, koji je Transsibirskom željeznicom putovao 2019. godine.

Željezničke postaje

Sljudjanka

Legion Media

Za one koji vole vlakove i željeznicu putovanje će biti pravi raj. Teško da se još negdje može vidjeti toliko različitih postaja i stajališta. Pruge bez konca i kraja, izgrađene još krajem devetnaestog stoljeća, lijeno se protežu, krivudaju i zaokreću. A vlakovi jure jedni drugima u susret.

Na velikim postajama nevičnog putnika spremni su zadiviti mnoštvo glavnih i sporednih kolosjeka, kao i beskonačni vagoni, teretni vlakovi s ugljenom, cisternama i drugim teretom. Ništa manje impresivni nisu ni putnički vlakovi svih vrsta i putnici iz najrazličitijih dijelova zemlje. 

Sljudjanka

Legion Media

Najljepše na tom putovanju svakako su željezničke postaje. Neke od njih osvajaju sovjetskim šarmom i monumentalnošću, a mnoge su izgrađene još u doba carevine. Željeznička postaja u gradu Sljudjanka, recimo, sva je od mramora. U velikim gradovima vlak se zaustavlja duže vrijeme, ponekad i na sat vremena (najduže stoji u Habarovsku – 70 minuta), tako da se stanice mogu pažljivo razledati sa svih strana. 

Bajkal 

Legion Media

Na kraju trećeg dana putovanja vlak iznenada izlazi iz još jednog tunela i "udara" direktno na jezero Bajkal. Kružna Bajkalska pruga pruža mogućnost uživanja u razgledanju jednog od najvećih jezera na svijetu u trajanju od više od dva sata. Ne propustite to - od spomenute postaje Sljudjanka do postaje Misova.

Planine

Legion Media

Planine počinju poslije Perma. Vlak prelazi "vododijelnicu" Rusije, Uralske planine, i kreće na jug gdje putnika očekuju vrhovi Sajana. Južno od Bajkala pažnju će plijeniti jedinstveni planinski masiv Hamar-Deban, jer vlak neko vrijeme prolazi duž planina. Vrhovi se mogu vidjeti i dok vlak prometuje kroz Burjatiju, od Ulan-Udea do Čite, glavnog grada Zabajkalskog kraja. 

Ulan-Ude

Legion Media

Na Dalekom istoku kompozicija presijeca Hinganski planinski vijenac i prolazi kroz sedam Hinganskih tunela od kojih su neki dugi i do dva kilometra. Na Usurijskom dijelu željeznice koji prolazi kroz Habarovski i Primorski kraj kroz prozor se može vidjeti planinski vijenac Sihote Alinj. U neposrednoj blizini je granica s Kinom.

Gradovi

Transibirska magistrala prolazi kroz devedeset gradova Rusije. Polazi iz Moskve i prolazi kroz:

- stare gradove Jaroslavlj i Kostromu,

- glavne gradove Urala, Perm i Jekaterinburg,

- sibirske milijunske gradove Novosibirsk i Krasnojarsk,

- Irkutsk, gdje su u carsko vrijeme proganjani pobunjenici dekabristi,

- glavni grad budističke Burjatije Ulan-Ude,

- Birobidžan, glavni grad Židovske autonomne oblasti (jeste li znali da ona postoji u Rusiji?). 

Putovanje završava u karakteristično azijskim gradovima u Rusiji, Habarovsku i Vladivostoku. U ovim gradovima najbolje ćete osjetiti svu raznolikost zemlje. Posebno ako siđete s vlaka i prošetate samo nekima od njih. 

Pored spomenutih velikih gradova kroz prozor vlaka mogu se vidjeti nakrivljene kuće, napuštena sela, stare crkve. Ali i Rusi koji žive uz prugu, rade na željeznici i njome se voze.