Kako izgleda svakodnevica u vlaku Transsibirske željeznice? (FOTOGRAFIJE)

Georg Wallner/Mesto47
Dva novinara su proveli deset noći u ovom vlaku i zabilježili atmosferu kroz fotografije i životne priče.

Ako vam  putovanje od pet sati traje čitavu vječnost, zamislite kako tek izgleda putovanje od pedeset sati?

U ljeto 2019. godine novinarka Marina Dmuhovska i fotograf Georg Wallner su se otisnuli na takvo putovanje i sada su, kako kažu, u svakom trenutku spremni ga ponoviti. Prema njihovim riječima, tako nešto čovjeku ne može dosaditi.

"Neobično je živjeti u vlaku nekoliko dana, a na izlasku iz vagon-restorana ispraćati ljude pitanjem ’Je l’ sutra u isto vrijeme?’ To nije ni nalik na sva ostala putovanja", kaže Marina.

Najzanimljivija stvar na putovanju kušet vagonom je što su tu 54 spavaća mjesta u otvorenom prostoru.

"Svi mirisi, svi zvuci, zajedno s hrkanjem, miješaju se i stapaju u zajednički životni prostor", priča Marina.

Ponekad se vlak poslije nekoliko dana iznenada zaustavi na pola sata u nekom gradu za koji ranije niste ni čuli i to vam na poseban način ispuni dan. Ako imate malo sreće, možete čak kupiti dimljenu ribu i pivo.

"Zanimljivo je što smo na početku putovanja ušli u trgovinu namirnica i dugo birali što kupiti za predstojeću dionicu puta", prisjeća se Marina.

"A usput smo automatski kupovali kobasice, kruh, dvopeke, suhe lignje, banane, čips, jabuke i kvas. Ali najbolja stvar su bili boršč i pivo u vagon-restoranu".

Na putovanju su najzanimljiviji razgovori s različitim ljudima. Rusi većinom postanu vrlo otvoreni čim uđu u vlak i rado pričaju sa suputnicima svoju životnu priču, jer znaju da se najvjerojatnije više nikada neće sresti.

Marina je pokrenula čitav projekt pod nazivom "Mesto47", gdje zapisuje sve te priče. Od svih ljudi koje je srela na putovanju njoj je najzanimljivija bila jedna policajka. Ta žena je pričala o svome poslu vrlo staloženo i smireno, iako su njene priče bile šokantne i jezive.

Marina spominje i drugu suputnicu, 17-godišnju djevojku koja piše pjesme, a neke od njih su patriotske, posvećene Sibiru. Uputila se u Irkutsk kako bi upisala fakultet. Marina se začudila kada joj je djevojka ispričala kako ne želi ići u Moskvu i ne bi mogla zamisliti život bez Sibira, Bajkala i tajge.

Fotograf Georg Valner kaže da mu je drago što se "isključio" za vrijeme dugotrajnog putovanja. "Između gradova nema signala tako da možete pronaći neku drugu zanimaciju. Gledajte kroz prozor, čitajte knjigu, pišite dnevnik. Meni puno znači što mi ništa ne odvlači pažnju pa mogu puno više uživati u putovanju. Zahvaljujući monotoniji i najmanja promjena postane doživljaj. Kada predstoji zaustavljanje na 45 minuta u nekom gradiću, to je događaj koji se nestrpljivo očekuje".

Dmuhovska je, s druge strane, bila iznenađena raznolikošću Rusije i to ne samo pejzažima koji su drukčiji u svakoj regiji. "Vidjela sam kako su ljudi druželjubivi. To je srušilo sve stereotipe o Rusima kao hladnim i prilično suzdržanim ljudima. Bili su vrlo zainteresirani za ’vanjski svijet’. Kada bi saznali da je Georg stranac, odmah bi se zainteresirali i težili uspostaviti kontakt, iako ne znaju njegov jezik. Ja bih opet krenula na isti put. Možda ću sljedeći put ići tokom zime, da vidim drukčije pejzaže i zaleđeni Bajkal!"

Provjerite podcast "Mesto47" s audio verzijama životnih priča u kojima su putnici otvorili svoja srca tokom putovanja dugog 9288 kilometara. Dostupan je na Apple podcasts i drugim platformama.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće