"Više puta sam posjetio Jugru. U cedrovoj sam se šumi zavjetovao kao Sibirac. Probao sam po zimi brusnicu ne mogavši razlikovati kristale šećera od kristala leda na bobicama. Uživao sam u toplim izvorima pod otvorenim nebom i u sibirskim saunama", piše u predgovoru za zbornik legendi "Jugra, to je moja zemlja" producent knjige Andrej Sulejnikov.
To više podsjeća na putovanje kroz vrijeme nego na turizam u suvremenom svijetu, zar ne? A upravo u tome je suština Jugre, u toj kombinaciji prapovijesnih vremena s mamutima i suvremenog svijeta s naftom, plinom i novogradnjom. Čak i službeni kompletni naziv regije povezuje današnjicu i povijest: "Hantijsko-Mansijski autonomni okrug – Jugra".
Postoji lijepa legenda o nastanku Jugre. U jednom vrlo svijetlom, toplom i sunčanom gradu pojavili su se blizanci nevjerojatne ljepote: brat Jug i sestra Ra. U početku su odrastali kao obična mala djeca, ali s vremenom su se počeli svađati i tući, ali tako da je oko njih buktao plamen. Građani su se uplašili da će oni spaliti sve oko sebe pa su poslali Juga i Ru u sjevernu zemlju, pokrivenu ledom i sijnegom. Brat i sestra svojom su toplinom obasjali taj kraj i tako ga zagrijali da su se tu doselili ljudi. Jug i Ra prestali su se svađati se su nastavili život u slozi. Otad se ova sjeverna zemlja s ponosom naziva Jugra.
Ako pogledate na kartu, učinit će vam se da se Hanti-Mansijsk nalazi gotovo na sredini Rusije, ali klima je tu ista kao i u rajonima Krajnjeg Sjevera. Zimi se spušta ispod -40 stupnjeva Celzija.
Zamolili smo tamošnje stanovnike i poznavatelje ovog kraja da nam otkriju u čemu je ljepota njihove zemlje i da nam preporuče što da vidimo i doživimo.
Grad Sovjetski
Serguei Fomine/Global Look Press"Ako želite doživjeti hladnoću i boje zimske Rusije, trebate posjetiti naš mali ugodni gradić", kaže lokalni majstor za tetovaže Semjon Čepurnoj.
Novinar i nekadašnji glavni urednik lokalnog lista Jevgenij Zinovjev kaže da u Hanti-Mansijsku možete doživjeti pravu Rusiju, a ne Rusiju s razglednica. "Zimi hladnoća, snježni smetovi i vjetar. Ljeti vrućina, mušice i medvjedi. U svako doba godine svakodnevica i običaji starosjedilačkih naroda: Hanta i Mansa. I naravno, u Hanti-Mansijsku se možete neposredno upoznati s onim od čega živi suvremena Rusija, s naftom i plinom."
"Kod nas je priroda jedinstvena. Hanti-Mansijsk leži na sedam brežuljaka okruženih tajgom, rijeke su prepune ribe, a šume oko grada gljivama, bobicama i pinjolima", objašnjava lokalni policajac Sergej Jankovič.
Surova priroda ovog kraja utječe i na odnos mještana prema posjetiteljima. "Stanovnici grada vrlo su dobrodušni i gostoljubivi, uvijek spremni pomoći u svakoj prilici, čak i nepoznatom čovjeku, jer na sjeveru važi nepisano pravilo: ako vidiš čovjeka u nevolji, obavezno mu pomozi, jer sutra se ti možeš naći na njegovom mjestu. Surova priroda ne ostavlja mjesta za grešku, posebno zimi", kaže Sergej.
Prema riječima lokalne stanovnice i autorice zbornika legendi "Jugra, to je moja zemlja" Irine Pudove, u Hanti-Mansijsku najprije treba vidjeti mamute. Sedam brončanih prapovijesnih životinja u prirodnoj veličini "šeće" duž Samarovskog brda na teritoriju kompleksa Arheološkog parka. Također, u parku možete vidjeti prapovijesnog bizona, čopor vukova, spiljskog medvjeda, dva runasta nosoroga, pa čak i prapovijesne ljude.
"A zatim treba nešto i pojesti. Na primjer, svratiti u bilo koji lokalni restoran sibirske kuhinje i provjeriti imaju li muksun. To je cijenjena slatkovodna riba iz porodice lososa koju i mještani i turisti jako vole", preporučuje Irina.
Hanti-Mansijsk relativno je nov grad. Status grada naselje je dobilo tek 1950. godine, a nakon što je pronađena nafta, došlo je do naglog urbanog razvoja. Prije toga bila su to samo sibirska naselja koja je Rusija osvojila krajem 17. stoljeća. Irina izražava divljenje za to što je ljudima pošlo za rukom da u tako surovim uvjetima podignu suvremeni grad. "Objekti kulture, trgovi, kuće – sve to je jedinstveno. I sve je novo, tu nećete naći ništa pretjerano staro. Osim mamuta!", kaže ona.
Među lokalnim znamenitostima Jevgenij Zinovjev, osim spomenutog Arheološkog parka, izdvaja Muzej geologije, nafte i plina, Muzej prirode i čovjeka i višestoljetne cedrove u parku prirode "Samarovski čugas". Novinar savjetuje posetiteljima da pogledaju okolne predjele s vidikovca kod spomenika Otkrivačima zemlje Jugorske, kao i da posjete rusku "banju" (saunu).
Osim toga, Jevgenij nam je nabrojao čitav popis hrane koju treba probati u Hanti-Mansijsku:
muksun (u svakom obliku, ali najbolje u obliku "stroganjine", odnosno tanko nasječene zaleđene ribe),
divlje bobice (kljukva, brusnica, moroška),
pinjole,
sobovo meso (u svakom obliku, ali najbolje dinstano i posuto zaleđenim bobičastim voćem i pinjolima).
Sergej Jankovič preporučuje gostima da obavezno posjete etnografski muzej pod otvorenim nebom "Torum Maa", što u prijevodu s mansijskog jezika znači "Sveta zemlja". "Tu se možete upoznati s poviješću grada, okruga, a također sa životom starosjedilačkih naroda Hanta i Mansa, koji spadaju u urgofinsku grupu naroda", objašnjava Sergej.
Osim toga, on svakome tko posjeti Hanti-Mansijsk preporučuje da obiđe ušće rijeka Ob i Irtiša, svrati u restoran hotela "Misne" i tamo proba tradicionalnu kuhinju, kao i jela koja pripremaju ribari i lovci u tom kraju dok su u tajgi.
Semjon Čepurnoj smatra da neizostavno treba posjetiti park prirode "Dolina potoka". To je jedno od najpopularnijih mjesta za odmor lokalnih stanovnika. Tu se nalazi uređena staza s koje se pruža prelijep pogled na grad. Također, Semjon preporučuje svima da probaju ruske palačinke u lancu lokala "GudFud".
"Svi mi volimo nešto mistično. Ovdje je razvijena kultura šamanizma i čini mi se da je zanimljivo odavde ponijeti neke lokalne amajlije koje je 'začarao' šaman, kao što su kandža medvjeda, privjesak od perli i kože soba", kaže Irina Pudova.
Ako želite autentične suvenire, Sergej Jankovič predlaže da posjetite Zanatski centar u Ulici Roznjina. "Tu možete vidjeti, pa čak i probati, narodne nošnje Hanta i Mansa i okušati se u rješavanju nacionalnih mozgalica koje su predstavnici ovih naroda pravili za svoju djecu."
Jevgenij Zinovjev smatra da su najbolji suveniri iz ovog kraja hantijske i mansijske amajlije, odjeća, ukrasi, kao i sve za jelo: muksun, divlje bobice, pinjoli i sobovo meso.
Dok Semjon Čepurnoj preporučuje posjetiteljima da sa sobom ponesu sjećanja i fotografije, kao i malo Sibirske Hladnoće! ❄
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
