Čukotka je poluotok na samom kraju Zemlje i najistočnija točka Rusije. U ovom surovom području nalazi se najsjeverniji ruski grad Pevek, gdje veći dio godine pušu jaki i nepredvidljivi vjetrovi. U ovdašnjoj tundri žive autohtoni narodi Čukči, Eskimi i drugi. Na fotografijama Olega Zotova i Ide Ručine odražena je nevjerojatna divlja priroda ovdašnjeg kraja, i čovjek u svom prvobitnom ambijentu.
Čukotka je zemlja gdje se vrijeme zaustavilo. Ruski pioniri su stigli ovamo sredinom 17. stoljeća, ali se od tada u ovdašnjem pejzažu gotovo ništa nije promijenilo.
Uzgoj sobova je temelj tradicionalnog načina života malih autohtonih naroda Čukotke. Populacija čukotskih sobova trenutno broji 198 000 grla.
Za ovdašnje žitelje sobovi nisu samo sredstvo za prijevoz, izvor hrane i odjeće, nego su i dio lokalnog folklora. Čukči imaju čitav jedan praznik posvećen sobovima. To je dan kada ove životinje odbacuju svoje rogove. Čukči ih skupljaju i koriste u razne svrhe, pa i kao suvenire.
Ovdašnji narodi se odvajkada bave lovom na divljač i na kitove. Ueljkalj je eskimsko selo na obali Beringovog mora, čuveno po Kitovoj aleji.
Elementi tradicionalne kulture i obreda stalno se susreću u svakodnevici autohtonih naroda. Obraćanje duhovima tundre i silama prirode znak je poštovanja prema Zemlji predaka.
Cvetok je jedno od najživopisnijih uzvišenja Čukotke. Nalazi se iznad jezera Ravkergigitgin (na čukotskom "Prozračno jezero"). Voda ima narančastu nijansu zahvaljujući limonitu (željezovu hidroksidu).
Otok Vrangelja je jedno od najneobičnijih mjesta na planetu. Otkrio ga je prije 150 godina američki lovac na kitove Thomas Long. To je prirodni rezervat na Arktiku s jedinstvenom florom i faunom.
Crkva Uzvišenja Križa Gospodnjeg podignuta je 2016. godine u naselju Egvekinot. To je prva kamena crkva na Čukotki.
Čukotski zaprežni pas je pasmina stara preko dvije i pol tisuće godina. Ovi psi i danas pomažu ljudima, kako u prevaljivanju velikih udaljenosti, tako i u lovu.
Vrlo je važno prepoznati budućeg vođu zaprege. Takav pas se od šteneta odgaja na poseban način. On treba biti posrednik između vlasnika i ostalih pasa u zaprezi, odlično se orijentirati u mraku i smetovima.
Grad Anadir je osnovan 1889. godine. Tijekom 1950-ih se počeo razvijati kao morska luka, a tijekom 2000-ih je provedena kompletna rekonstrukcija grada s primjenom najsuvremenijih antidepresivnih dizajnerskih tehnologija u uređivanju gradova iznad Polarnog kruga.
Tejkev je tradicionalna borilačka vještina Čukča i način rješavanja spornih pitanja. To je slobodni stil u kojem se protivnici bore bez košulje, neovisno o godišnjem dobu i vremenskim prilikama.
Halo efekt oko Sunca je jedinstvena i vrlo upečatljiva optička pojava. Fotografi su imali sreće da zabilježe prelamanje sunčevih zraka koje ostavlja dojam kao da postoje četiri sunca.
Ognjište je u staništu Čukča vrlo važan simbol obiteljskog života, sreće i topline. Iznad ognjišta je otvor kroz koji, kako vjeruju Čukči, preci promatraju obitelj. Obitelj Vikviragtirgirgin ljubomorno čuva čukotski jezik i kulturu i odgaja djecu u istom duhu.
Ako zamislimo da smo "probušili" zemaljsku kuglu na nultom meridijanu po Greenwichu, onda će drugi kraj zamišljene ose "izbiti" na Čukotki, u okolini sela Egvekinot. Ovdje se presjecaju 180. meridijan i Sjeverni polarni krug. Tu se završava stari i počinje novi dan, ne samo za Rusiju, nego i za čitav planet.
Izložba "Čukotka. Epska saga. Uvod" održava se u Novoj Tretjakovskoj galeriji do 7. veljače 2021. godine. Više fotografija možete pogledati online, preko ovog linka.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
