Po kapacitetu najveća elektrana u Rusiji nalazi se u Hakasiji, na rijeci Jenisej. Njezina brana visoka 242 metra smatra se jednom od najviših na svometu. Ova se hidroelektrana gradila čitavih 37 godina: od 1963. do 2000., no prvi je hidroagregat pušten u rad već 1978. Pokazalo se da je konstrukcija brane, koju su projektirali lenjingradski inženjeri, pouzdana: hidroelektrana se nalazi u zoni seizmičke aktivnosti i mora biti u stanju podnijeti izuzetno snažne potrese. Priča se da je prilikom izgradnje upotrijebljena količina betona koja bi bila dovoljna za izgradnju ceste od Moskve do Vladivostoka. Izbacivanje vode u Jenisej izgleda vrlo efektno i predstavlja neku vrstu lokalne atrakcije.
Na novčanici od 10 rubalja prikazana je jedinstvena hidroelektrana u gradu Divnogorsku u Krasnojarskom kraju. Krasnojarska hidroelektrana gradila se od 1955. do 1971. i smatra se drugom po snazi u Rusiji (u trenutku otvaranja bila je najveća na svijetu). Otvaranje hidroelektrane značajno je utjecalo na temperaturu vode u tom dijelu Jeniseja, pa se rijeka prestala lediti čak i po surovoj sibirskoj zimi.
Na ovom se mjestu nalazi jedini brodski lift u Rusiji. Brod (mali brodić ili velika barža) smješta se na specijalnu platformu na šinama i transportira naviše kao na uspinjači.
To izgleda zaista impresivno.
Izgradnja hidroelektrane u blizini Volgograda bila je jedan od "velikih građevinskih pothvata komunizma". Naime, na ovom je projektu svakodnevno radilo 30 tisuća ljudi. Prilikom otvaranja bila je to najveća elektrana na svijetu.
Preko gornjeg dijela brane vode cesta za automobile i željeznička pruga, pri čemu su to danas najkraće ceste koji povezuju rajone Povoložja. Kako bi se kompenzirala šteta koju ekologiji nanosi hidroelektrana, na ovom je mjestu organizirano veliko uzgajalište jesetre.
Volška hidroelektrana zanimljiva je i s umjetničke točke gledišta: ukrašena je monumentalnim mozaikom i panoom u stilu sovjetskog monumentalnog slikarstva.
Prva hidroelektrana na svijetu sagrađena na vječnom ledu nalazi se u Jakutiji na rijeci Viljuj. Zahvaljujući njoj u tom je rajonu počela eksploatacija nalazišta dijamanata koje su sovjetski geolozi pronašli daleko od civilizacije.
Nikakva druga vrsta energije, osim energije vode, nije se mogla koristiti za rad u tim krajevima. Izgradnja je bila vrlo komplicirana: bez cesta, naselja, na vječnom ledu i pri hladnoći od -60 stupnjeva Celzija. A ipak su sredinom 70-ih svi agregati pušteni u rad. Danas u naselju graditelja hidroelektrane živi oko 4 tisuće ljudi. Kasnije su u Rusiji podignute i druge hidroelektrane na vječnom ledu.
Najmoćnija je hidroelektrana na vječnom ledu Kolimska. Nalazi se 500 kilometara od Magadana i proizvodi oko 75% električne energije u regiji. Njezina je izgradnja planirana još 30-ih godina, ali je tada ocijenjeno da je to preskup pothvat. Definitivno je projekt usvojen 1970., a izgradnja je službeno završena tek 2007. Naime, zbog kompliciranog tla i surove klime graditelji su nailazili na brojne teškoće. Prije izgradnje hidroelektrane na tom mjestu nije bilo ničega, a najbliža je cesta bila udaljena 40 kilometara. Danas se u rajonu hidroelektrane nalazi naselje s dvije tisuće stanovnika.
Zgrada Ribinske hidrocentrale (izgradnja je trajala od 1935. do 1955.) i njezine vodene prevodnice danas se smatraju spomenicima arhitekture. Elektrana se nalazi u gradu Ribinsku na Volgi.
Prilikom njezine izgradnje potopljeno je oko 10% Jaroslavske oblasti, uključujući šume, poljoprivredna imanja i kuće. Osim malih sela u zonu koja je potopljena dospio je i stari trgovački grad Mologa koji s vremena na vrijeme izranja iz vode, otkrivajući ostatke temelja i ulica.
Ova hidroelektrana u Dagestanu najmoćnija je na Sjevernom Kavkazu. Podignuta je 70-ih godina u uskoj i vrlo strmoj klisuri, i smatra se da je njezina brana druga po visini u zemlji. Građevina na tirkiznoj rijeci Sulak izgleda vrlo živopisno i privlači veliki broj turista.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
