Kako živi jedini grad na polarnom krugu?

Andrej Tkačov/TASS
U Salehardu ljudi kažu da arktičke hladnoće podnose bolje od ljetnih vrućina i da ih život u teškim uvjetima čini jačima.

Lokalni stanovnici kažu da su najveća vrijednost Saleharda njegovi ljudi i priroda. Ovaj grad usred beskrajne tundre jedan je od rijetkih na Krajnjem sjeveru Rusije, gdje je unatoč surovoj klimi stanovništvo svake godine sve brojnije. Pitali smo stanovnike Saleharda zašto im se život u surovim uvjetima toliko sviđa.

"Jedini minus kod nas je onaj na termometru"

Andrej Sirovatski je u lokalnoj kompaniji, koja stanovnike grada opskrbljuje električnom energijom, zadužen za odnose s javnošću. U Salehard se doselio 2016. godine iz Krasnodarskog kraja, najtoplije regije u Rusiji. "Ovdje imam rođake, više puta sam bio na Jamalskom poluotoku i znao sam gdje dolazim", kaže Andrej. "Ovdje su mi se nudili idealni uvjeti što se tiče posla i plaće."

Salehard je administrativni centar Jamalo-Neneckog autonomnog okruga i treći grad po veličini u regiji. Najveći gradovi su Novi Urengoj i Nojabrsk, koji imaju preko sto tisuća stanovnika. Većina njih radi u sektoru nafte i plina (na Jamalskom se poluotoku proizvodi oko 80% ruskog plina), dok se stanovnici Saleharda s 50 tisuća stanovnika bave uzgojem sobova (u gradu oko 10% stanovništva čine starosjedilački narodi: Neneci, Hanti, Komi-Zirjani), ribolovom i rade u sferi usluga. Salehard pritom već dugo spada među ruske gradove s najvišim primanjima zahvaljujući dodacima koji se primaju za život u surovoj klimi i udaljenim krajevima (u listopadu 2020. bio je na trećem mjestu nakon Moskve i Južno-Sahalinska). Također postoje i određene olakšice: na primjer, ovdje odmor traje 55 dana umesto uobičajenih 28, primjenjuje se raniji odlazak u mirovinu, a regija osigurava i plaćeno preseljenje.

"U Salehardu se sve ubrzano razvija, mjere socijalne pomoći su zadovoljavajuće", kaže Andrej. "Primijetio sam da mladi odavde odlaze na školovanje, a kad se vrate, sa sobom dovode druge ljude."

Premda je prvo naselje na ovom mjestu – Obdorska tvrđava – osnovano još u 16. stoljeću, Salehard je podignut u sovjetsko doba, kada se već vodilo računa o uvjetima sjeverne klime. To znači da zgrade stoje na stupovima, kako bi se sačuvao vječni led, a pritom među njima praktički nema sivih, sumornih pročelja, s obzirom da su arhitekti pokušali bojama nadoknaditi nedostatak Sunčeve svjetlosti i bujnog raslinja. Posljednjih su godina u Salehard počeli pristizati mladi umjetnici koji zgrade ukrašavaju bajkovitim muralima s ledolomcima, lisicama i sobovima. Osim toga, na teritoriju grada mogu se vidjeti čak i borovi. Njih su posadili mladi stručnjaci koji su 60-ih godina došli naseliti Krajnji sjever. Drveće se odlično adaptiralo na uvjete u tundri, što je inače vrlo rijetko.

Jedna od omiljenih znamenitosti grada je mamut Mitja visok 10 metara na obali rijeke Ob, napravljen 2004. godine. Mitju rijetko možete vidjeti "golog", jer povodom svakog praznika za njega prave neki zanimljivi kostim. Povodom Svjetskog prvenstva u nogometu nosio je šal navijača, a kad je počela pandemija – zaštitnu masku. Za Novu godinu postaje Djed Mraz.

"U suštini, jedini minus za ljude ovdje je minus na termometru. Ne može svako podnijeti tako niske temperature, ali meni se ovakva klima čak sviđa", kaže Andrej. "Na jugu sam teže podnosio vlagu, a evo ovdje je već mjesec dana temperatura -40, i zato mi se na -25 čini da nije tako hladno."

Zime su ovdje zaista teške: -30 do -50 i gusta magla, pri čemu hladnoća može trajati od jeseni do proljeća, popuštajući tek krajem svibnja. Čak i lipnju se može dogoditi da na cestama ima snijega, premda neki mještani smatraju da su ranije zime bile još surovije.

"Danas je grad svake godine sve ljepši, klima se promijenila, čak su i zime blaže. Čak i na -50 bez vjetra nije tako hladno", kaže Nadežda Terentjeva. Ona je rođena u obitelji goniča sobova u susjednom gradu Labitnangi, a u Salehardu živi od 1984. godine. Kako kaže Nadežda, njoj je mnogo teže ljeti podnositi vrućinu u gradu.

"Hladnoća je ovdje bila davno prije ljudi"

Salehard je jedini grad na svijetu koji se nalazi točno na polarnici, na 66 stupnjeva 33 minute i 39 sekundi sjeverne geografske širine, na što ukazuje obilježje "66. paralela".

To znači da u gradu postoji polarni dan, kada sunce ne zalazi (traje čitavog lipnja), kao i nepotpune polarne noći (sunce se, istina, pojavljuje iznad horizonta, ali i dalje vlada mrak). 

"Puno sam čitala o tome prije preseljenja, ali to mi je slabo pomoglo", kaže Marija Fedčenkova. "Prva dva mjeseca neprekidno mi se spavalo." Marija je neonatalni reanimatolog, ona liječi novorođenčad. Na Krajnjem sjeveru prvi put se našla krajem 2019. godine. Nakon intenzivnog rada u bolnici u Kalugi (centralna Rusija) tražila je neko mirnije mjesto. Salehard je takav. Hladnoća je nije uplašila: pomažu joj dobro termo rublje i "valjenke", najtoplija obuća od valjane vune.

Prema Marijinim riječima, najteže joj je bilo naviknuti se upravo na polarni dan i noć. "Spašavao" ju je raspored na poslu. Događalo se da u bolnici mora provesti dan i pol, "zato nije bilo pretjerano važno što je vani", kaže Marija.

Drugi problem s kojim se suočila su cijene namirnica. "Događa se da rajčica koja košta 500 rubalja (6,5 dolara) bude polusmrznuta ili bezukusna", kaže Marija. Cijene su ovdje triput više nego u centralnoj Rusiji, a sve zbog udaljenosti grada od drugih naselja i federalnih cesta. U gradu se nalazi samo aerodrom, a do najbliže željezničke stanice u gradu Labitnangi mora se prijeći na drugu obalu rijeke Ob. Ljeti trajektom, a zimi preko leda. Most još nije podignut zbog toga što je korito rijeke vrlo nestabilno. Krajem 2020. godine otvorena je cesta duga 344 kilometra do grada Nadina, koja funkcionira tijekom cijele godine i u Salehardu su se po prvi put pojavile prodavaonice velikih trgovinskih lanaca.

U okviru svog posla Marija do pacijenata u okrugu odlazi u sanitarnoj avijaciji. Posjećuje i nomade koji žive u tundri. "Hladnoća je ovdje bila davno prije ljudi", kaže Marija. "Htjela sam stjeći vještine koje će mi pomoći da živim u teškim uvjetima, da nađem mudrost i ojačam. Sviđaju mi se moji doživljaju na ovom mjestu."

Turizam iza polarnice

Romantika Krajnjeg sjevera svake godine privlači veliki broj turista. 2019. godine, prije pandemije, od 200 tisuća gostiju gotovo su 9 tisuća bili stranci. Mnogi dolaze na najveći praznik: Dan uzgajivača sobova, jer Jamal nije samo glavna regija Rusije kada se radi o proizvodnji nafte i plina, nego i centar uzgoja sobova. Na 550 tisuća ljudi ima preko 700 tisuća irvasa.

Svakog proljeća nomadi dolaze u Salehard na lijepo okićenim zapregama koje vuku sobovi i uveseljavaju turiste. U gradu se na ovaj dan održavaju natjecanja u tradicionalnim sportovima, pripremaju se tradicionalna jela kao što su "stroganjina" (sirovo smrznuto tanko narezano riblje meso) i meso sobova. Svi se zainteresirani imaju priliku voziti u zapregama ili na motornim sanjkama. Turisti mogu s nomadima otići u tundru i boraviti u njihovoj kući (čum), kao i okušati se u životu goniča sobova.

Ako turist ima sreće, u samom Salehardu može vidjeti rijetke prirodne pojave. Na primjer, polarnu svjetlost ili halo efekt, kada se na nebu istovremeno pojavljuju tri sunca.

Mnogi gosti posjećuju grad kako bi vidjeli ostatke nerealiziranog projekta Transpolarne magistrale ("Projekt 501"). Nju su sagradili zatvorenici popravno-radnog logora koji se nalazio u okolini Saleharda 1949.-1954.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće