Kako žive i rade "kopači zlata" na sjeveru Rusije

Radnici i ne dolaze u dodir s zlatom. Sve što se događa u žlijebu i tijekom daljnjeg procesa obavljaju nadničarke koje dolaze s čuvarom specijalno kako bi izbrojale "ulov". Radnici imaju običaj reći: "Bolje je ne dirati zlato, mirnije čovjek spava".

Radnici i ne dolaze u dodir s zlatom. Sve što se događa u žlijebu i tijekom daljnjeg procesa obavljaju nadničarke koje dolaze s čuvarom specijalno kako bi izbrojale "ulov". Radnici imaju običaj reći: "Bolje je ne dirati zlato, mirnije čovjek spava".

Aleksej Nikolajev
Težak je život ljudi koji rade na vađenju zlata. Smjena im traje 11 sati, a mogu raditi samo od svibnja do listopada. Kako se zalihe jednog nalazišta zlata primiču kraju, tako je i vađenje rude sve skuplje, a život radnika sve teži.
Jakutsko naselje "kopača zlata" Inikčan pojavilo se tijekom 1940-ih, a sada je napušteno.
Žitelji Inikčana su 2008. iseljeni. Kuće se ruše, a ispod njih se traži zlato.
U jednom kubičnom metru zemlje može se naći 80 grama zlata. Za "divlje" nalazište je to visok pokazatelj.
Sva brda oko naselja nanesena su na sintetičko platno zajedno sa stupcima brojki. To je geloška karta kojom se služe tragači za zlatom.
U ovoj zemlji se mogu pronaći čak i stvari koje su ostale od nekadašnjih žitelja: zubi, gumbi, novčići i ključevi. Sve se to skuplja i evidentira. Ekipa "kopača zlata" mora ispuniti plan da bi zarada bila pristojna, a plan je 100 kilograma materijala tijekom sezone.
Svake godine je zlata sve manje i sve manje ove rude se vadi iz zemlje. Najviše zlata je izvađeno 2000. godine. Uz sve to, sam proces vađenja zlata postaje sve skuplji. Prvi "kopači zlata" su došli u ove krajeve tijekom 1920-ih. Stotine Korejaca i Kineza iz primorja birali su najteže lokacije poput Inikčana.
Najprije se buldožerom skida sloj zemlje i puni kontejner s metalnim stranicama, poslije čega se šmrkovima s kamenja ispire glinasti talog, a on sadrži zlatna zrnca.
Tekući talog prolazi kroz mrežasto dno, a sav ostali sadržaj dospijeva u zapečaćeni žlijeb pod nagibom. Dalje se sve radi ručno.
Zbog klimatskih uvjeta zlato se u Rusiji vadi samo pet mjeseci u toku godine, tj. od svibnja do listopada. Dan je podijeljen u dvije smjene. Jedna smjena traje 11 sati.
Zlato dobiveno na ovaj način čisti se od primjesa olova, srebra, žive i bakra, nakon čega se izlijeva u poluge s oznakom mase i finoće.
Tek nakon svih tih procedura zlato se šalje zlatarsko-juvelirskim tvrtkama, bankama i proizvođačima visokotehnološke robe, ili u državni trezor.
Najveća nalazišta zlata u Rusiji se nalaze uglavnom na istoku. Zlatom obiluju Habarovska oblast, Krasnojarski kraj i Irkutska oblast. Velike rezerve zlata postoje i na području Uralskih planina koje dijele europski dio Rusije od azijskog.
U Rusiji je, kao iu SSSR-u od 1954. godine, dozvoljeno vađenje zlata samo unutar odgovarajućeg industrijskog sektora, i time se mogu baviti samo velike tvrtke koje su potpisale ugovor s državom. U proteklih nekoliko godina u parlamentu su iznošene ideje da se vađenje zlata dozvoli i privatnicima, ali one zasad nisu realizirane.