Ovo je vjerojatno najpoznatija rupa u Rusiji. Na obodu ogromnog površinskog kopa, koji na ljudsku maštu ostavlja snažan dojam, podignut je grad Mirni. On se nalazi u najvećoj i najslabije naseljenoj regiji zemlje, u Jakutiji, gdje na petini cjelokupnog teritorija Rusije živi nešto manje od milijun stanovnika. U samom gradu živi 35 tisuća ljudi i oni su tu uglavnom iz jednog razloga: zbog dijamanata. Grad je zapravo i nastao zbog njih.
Priča se da je za otkrivanje dijamanata na ovom mjestu zaslužna jedna lisica. Ona je sebi iskopala jazbinu pod drvetom čije je korenje bilo ogoljelo uslijed proklizavanja tla. U lipnju 1955. godine geolozi, koji su na tom području tražili rudu kimberlit, poznatu po tome što može sadržavati dijamante, obratili su pažnju na specifičnu nijansu boje zemlje koju je lisica iskopala. Uzorci su pokazali da tu ima kimberlita.
Iste godine je na tom mjestu nastalo naselje, a nekoliko je godina kasnije to već bio grad. Tehnika i ljudi dolazili su ovamo prelazeći gotovo 3000 kilometara bespuća. Tijekom prvih 10-12 godina stanovništvo Mirnog se učetverostručilo. A kako bi se u zemlji iskopala rupa ovih dimenzija, bilo je potrebno 50 godina rada. Od 1957. godine pa do početka 2000-ih s ovog mjesta su izvađeni dijamanti u vrijednosti od 17 milijardi dolara. Put kamiona s rudom od dna kratera do površine vodio je spiralom dugom osam kilometara.
Kop pripada kompaniji za proizvodnju dijamanata "Almaz" (ona je 2018. godine imala 28% svjetske proizvodnje dijamanata). Mirni je klasični monograd, jer je većina njegovih stanovnika na neki način povezana s proizvodnjom dijamanata. Ali "dijamantna prijestolnica" Rusije ne izgleda kao bogat i razvijen grad. Lokalni stanovnici kažu da tamo nije lako živjeti. Posebno nakon što je rudnik konzerviran.
To se dogodilo 2017. godine nakon tragedije. Voda koja se sakupila na dnu divovske rupe neočekivano je prokuljala u okno gdje su bili ljudi. Tada su iskopavanja već bila prešla u podzemno okno, jer se kop više nije mogao koristiti za površinske radove. U rudniku se tada nalazila 151 osoba. Većina rudara je evakuirana, no osmero ljudi nije preživjelo.
Na internetu se šire glasine da zračne struje u "Mir" stalno uvlače helikoptere.
"Mogu reći da to nije istina", kaže Ana, koja u Mirnom živi 20 godina. Helikopteri i avioni zaista ne lete nad kopom, ali još se nije dogodilo da je zračni vihor neku letjelicu povukao u krater. Pritom se aerodrom nalazi odmah pored kopova. Tu je uopće sve vrlo blizu. Od grada do kopova možete stići za deset minuta pješice nasutom cestom. A kada dolazite u grad avionom, pilot će obavezno priopćiti: "Desno možete vidjeti kop", znajući da je to jedina znamenitost u ovom gradu. Za Moskvu, Sankt-Peterburg i još nekoliko većih gradova Rusije odavde polaze redovni i direktni letovi. A ipak su u Mirnom turisti prava rijetkost.
Ovamo ljudi dolaze raditi i to često u dvotjednim smjenama. To je uobičajeno u uvjetima Krajnjeg Sjevera, gdje se temperatura zimi spušta do minus 55-60 stupnjeva Celzija. Većina kuća u Mirnom stoji na stupovima. Običnu metodu izgradnje s temeljima urušavao bi vječiti led i kuće bi počele tonuti i raspadati se. Ovdje, kao i u drugim sjevernim gradovima, pročelja se boje u jarke boje kako bi se rastjerala melankolija koja ljude muči u zimskim mjesecima.
"Ljeti su u Mirnom prave bijele noći. Ali zato se zimi rano smrkava, već u četiri popodne. A sunce ujutro ne izlazi prije 11. I to je pomalo depresivno", kaže stanovnica grada Aleksandra.
Grad ima dva kina, bazene, stadion, kazalište, botanički vrt, nekoliko restorana, nargila-bar i jedan hotel "Azimut" u kojem noćenje košta 8-10 tisuća rubalja (104-130 dolara), što je jednako noćenju u udobnim moskovskim hotelima. Po ulicama se voze "land roveri" i "land cruiseri".
"Cijena proizvoda je dvostruko viša nago zapadno od Urala. To se objašnjava time što se Mirni nalazi u teško pristupačnom kraju i svi proizvodi se donose iz Novosibirska, Krasnojarska i Irkutska zimskim cestama preko Ust-Kuta ili ljeti preko Jakutska i to po užasnoj neasfaltiranoj cesti", pišu ljudi na lokalnim forumima.
Stanovnici grada se tješe time što je grad u cjelini "prepun zelenila s dobrom ekološkom situacijom", plaće su dovoljne za život, mirno je i gotovo da nema kriminala, a osim toga, tu je i jedna rupa u zemlji nadrealnog izgleda, "gotovo kao Grand Canyon". Jedina nezgoda s njom je miris sumporovodika koji ponekad pokriva grad.
Nakon konzervacije rudnika, dugo nije bilo planova za njegovo daljnje korištenje. Na internetu se čak pojavio projekt ekološkog grada pod kupolom sa zatvorenom ekosferom za 100 tisuća ljudi, naravno, unutar samog kopa. Njega je osmislio ruski arhitektonski biro "AB-ELIS".
Ali nitko u Jakutiji nikada o tome nije ozbiljno razgovarao i to je više bio način da arhitekti skrenu pažnju na sebe. Vjerojatno je budućnost "Mira" znatno prozaičnija.
U siječnju 2020. godine je postalo jasno da rudnik još ima šanse da oživi. "Alrosa" je počela geološka ispitivanja. Ona će kompaniju koštati dvije milijarde rubalja i dat že odgovor na pitanje isplati li se nastavak eksploatacije na ovom mjestu.
"Ako ispitivanja potvrde ekonomsku isplativost i sigurnost daljnje eksploatacije u 'Miru', radovi na obnovi rudnika će početi 2024. godine i trajati 6-8 godina", piše list Vedomosti.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
