Rudarsko okno pomalo nalikuje na tunel metroa, s tim što vlak projuri tim tunelom za par minuta do sljedeće stanice, a rudari cijeli radni dan provedu u tamnom i vlažnom podzemlju.
Rudarski gradić Gaj u Orenburškoj oblasti nikao je krajem 1950-ih oko nalazišta jedinstvene rude, a danas u njemu radi trećina radno sposobnog stanovništva ovog grada, točnije 7500 ljudi.
Slavenska riječ "gaj" znači "šuma". Prva bušotina ovog rudnika napravljena je usred brezove šume, a kasnije je na tom mjestu osnovan Gajski rudarsko-metalurški kombinat. On se sastoji od podzemnog rudnika, površinskog kopa, uprave i tvornice gdje se vrši separacija izvađene rude. U ovom rudniku se vade bakar, cink, zlato i srebro, ali rudari barataju neobrađenom rudom u njezinom prvobitnom obliku, koji izgleda kao gomila prašnjavog tamnosivog kamenja.
Rudarska smjena traje oko sedam sati i počinje od svlačionice. Tu rudari oblače specijalne kostime. Uz tijelo idu pamučno rublje i vunene čarape, a zatim jakna, hlače, duboke gumene čizme i, naravno, kaciga. U specijalnoj prostoriji rudarima se na kacigu stavljaju svjetiljka i uređaj za zaštitu dišnih organa. U izvanrednoj situaciji taj metalni kanistar s poklopcem osigurava rudaru rezervni kisik. Postoji čitav sustav signala za komunikaciju sa službama na površini rudnika. "U normalnom hodu uređaj za zaštitu dišnih organa može trajati 60 minuta. Najvažnije je ne paničariti", savjetuje se rudarima prilikom obuke. Za početak je, po svemu sudeći, najvažnije otvoriti poklopac koji je vrlo dobro pričvršćen i ne otvara se lako.
Rudari su naučeni sa svjetiljkom na kacigi ne gledati jedni druge u oči dok razgovaraju, jer je svjetlo suviše jako i može zaslijepiti kolegu. Ova svjetiljka ima vrlo važnu ulogu u slučaju opasnosti. Svaka u sebi ima zaseban senzor po kojem dispečer u svakom trenutku može pratiti gdje se koji radnik nalazi i na koju stranu treba poslati spasilačku ekipu.
Postoji čitav sustav signala za komunikaciju sa službama na površini rudnika. Na primjer, ako nekom rudaru svjetiljka dvaput trepne, to mu je poziv da uspostavi vezu s dispečerom. Veza se uspostavlja pomoću fiksnih telefona koji se nalaze pod zemljom u rudarskim oknima.
Smatra se da rudnik Gajskog kombinata ima jednu od najdubljih jama u Europi gdje se vadi ruda koja sadrži bakar. Radovi se izvode na dubini od 1075 metara. Rudari se spuštaju na svoj nivo u "kavezu", tj. velikom liftu bez vrata. On se kreće brzinom od 8 metara u sekundi i postupno usporava kada se približi razini na kojoj se treba zaustaviti. Izlazimo iz lifta i ulazimo u labirint slabo osvijetljenih "ulica". Tek sada, dok gazimo po blatu da bismo došli do prijevoznog sredstva, shvaćamo zašto su potrebne gumene čizme.
Kroz okno se krećemo sporo, česta su skretanja. U ovom rudniku ima ukupno 220 kilometara podzemnih puteva i oko 1000 raskršća. Kao i u gradskom prometu, ovdje se kretanje tehnike regulira pomoću semafora. "Semafori rade u automatskom režimu i reagiraju na ultrazvuk koji emitiraju senzori u svjetiljkama na kacigama rudara", objašnjava glavni električar rudnika Vladislav Saveljev. "Ako je na semaforu crveno svjetlo, vozač najčešće skrene u proširenje predviđeno za okretanje vozila kako bi stroj koja ide u susret mogao proći".
Na razini koja se nalazi na dubini od 990 metara je servis za pranje, popravak i tehničko opsluživanje rudničkih strojeva. Na istoj dubini rudari imaju prostoriju koja nalikuje na pećinu i služi im kao blagovaonica. Pod svodovima rudarskog okna postavljeni su dugačak stol i dvije klupe sa strane, a tu je i mikrovalna pećnica, kao i jednostavne metalne kasete za osobne stvari. Rudari svoju užinu donose od kuće.
Procijenjeno je da u Gajskom nalazištu ima dovoljno rude za narednih 40 godina. Ona se vadi u nekoliko faza. Najprije se u stijeni buši otvor, u njega se stavlja dinamit i eksplozijom se stijena razbija. Njene komade zahvaća stroj za utovar i transport koji ima dugačku pokretnu traku. Zatim se sirovina odvozi na platformu s koje se tovari na specijalnu vertikalnu "traku" i tako se iznosi na površinu.
U svakoj smjeni pod zemlju odlazi oko 500 ljudi. Većinom su to muškarci. U Rusiji od 1974. godine postoji popis profesija koje su zabranjene ženama zbog teških uvjeta rada i štetnih čimbenika proizvodnje. Jedna od prvih stavki u tom dokumentu je fizički rad pod zemljom. Zbog toga među rudarima nema žena. Točnije, žene rade u rudniku, ali neki drugi posao. Primjerice, izdaju rudarima eksploziv u skladištu na dubini od 685 metara.
"Ja sam u neku ruku avanturistica. Kada mi je prije 4 godine ponuđeno da radim pod zemljom, pristala sam, ako ništa drugo iz radoznalosti", priča Tatjana Bajev. "U našem skladištu je sve automatizirano, imamo utovarivače, i zato moj posao, naravno, nije tako težak kao posao muškaraca, ali je ipak skladište veliko i tijekom dana se toliko krećem da se ne stignem niti smrznuti". Ali zato se podzemni "turisti" stignu smrznuti i za dva sata na +14 stupnjeva Celzija. Vjerojatno zbog toga u svlačionicama postoji nešto nalik na "parne kupelji" i topli pod.
Rudarska smjena završava na vratima kombinata. Tu stoji zaslon gdje se za svakog radnika prikazuje rezultat koji je postigao toga dana. Rudari rade u ekipama među kojima vlada prešutno rivalstvo. Svaka ekipa se trudi postići normu višu od ostalih. Globalni cilj je da se do 2021. godine količina izvađene rude podigne sa sadašnjih osam na devet milijuna tona godišnje. Ovdje se zna i koje ekipe su najbolje. Svaka ekipa dobiva ime po svom glavnom radniku, na primjer, Hristoforovljeva ekipa, Letovljeva ekipa... Ova tradicija u izvjesnom smislu podsjeća na sovjetsko doba kada su novine često pisale o sličnim trudbeničkim podvizima.
Sada se takve teme rjeđe pokreću u medijima i masovnoj kulturi, ali sami rudari kažu da ih ovo rivalstvo itekako motivira. Gajski rudnik opskrbljuje sirovinama Uralsku rudarsko-metaluršku kompaniju, a ona je jedan od najvećih holdinga koji u proizvodnji koristi bakar. Inače, Gajski kombinat je u Rusiji na drugom mjestu po količini izvađene rude (na prvom je rudnik u Noriljsku). Međutim, ne radi se tu samo o želji da netko bude najbolji, pa čak ni o rudarskoj plaći koja je prilično visoka za ovu regiju i ovisi o rezultatima rada. "Većina svjesno bira ovaj posao jer ide putem svojih roditelja", kaže Aleksandar Mihin, zamjenik ravnatelja za opća pitanja. "U svakoj obitelji je netko vezan za kombinat. Nitko u rudnik nije došao slučajno."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
