Kada je na poluotoku Jamal u divljini Sibira 2013. godine otkrivena divovska rupa, koja iz zraka izgleda kao put do središta Zemlje, spekulacijama nije bilo kraja. Ljudi su ovu misterioznu pojavu pripisivali tajnim aktivnostima vojske, tumačili je kao posljedicu pada meteorita, pa čak i kao trag od slijetanja izvanzemaljaca na Zemlju.
Premda se, za razliku lokalnih mještana, znanstvenici nisu zalijetali s izjavama o paranormalnom ili izvanzemaljskom uzroku nastanka rupa, bili su ipak zbunjeni.
Jevgenij Čuvilin, vodeći istraživač Centra za eksploataciju karbonskih goriva Instituta za znanost i tehnologiju "Skolkovo", upravo je završio ekspediciju koja je imala za cilj premjeriti novonastalu rupu u sibirskom vječnom ledu.
Nova rupa, koja je slučajno otkrivena u ljeto 2020. godine, duboka je 30 i široka 20 metara.
Znanstvenici koriste satelitske snimke kako bi grubo procijenili broj ovakvih rupa u ovom kraju. "Profesor Vasilij Bogojavljenski [s Instituta za naftu i plin Ruske akademije znanosti], koji koristi satelitske snimke za statističku procjenu, smatra da je novootkriveni krater sedamnaesti po redu", kaže Čuvilin.
Znanstvenici uopćeno znaju kako rupe nastaju. Ovi krateri se formiraju kada značajna količina metana ispuni ogromne prirodne šupljine ispod zemljine površine i one eksplodiraju zbog zalutale iskre nastale u trenju između stijena.
Smatra se također da klimatske promjene doprinose sve većem broju eksplozija na ovom području, kaže znanstvenik. Kako prosječna temperatura u regiji raste, sloj permafrosta nije tako stabilan kao nekada i na nekim mjestima popušta pod pritiskom koji dolazi iz unutrašnjosti Zemlje. Površina Zemlje se deformira kada pod ovim pritiskom nastaje uzvišenje, a onda iznenadna eksplozija oslobađa veliku količinu energije koja razara površinski sloj.
Premda znanstvenici generalno razumiju kako ovaj proces funkcionira, teško im je predvidjeti buduće eksplozije, što bi u budućnosti moglo predstavljati problem. Iako je područje na kojem se eksplozije događaju pretežno nenaseljeno, na njemu se nalaze manja naselja i brojna infrastruktura za vađenje plina.
Znanost razmatra mogućnost da buduće eksplozije predvidi putem uočavanja signala u okolini. "Znanstvenici koji su proučavali satelitske snimke otkrili su da se prije nastanka kratera formira uzvišenje koje brzo raste. Ono raste sve dok određeni pokazatelji ne dostignu kritičnu vrijednost, kada eksplodira. To se uglavnom događa na teško dostupnim područjima i proces nije u potpunosti dostupan promatranju", kaže Čuvilin.
Znanstvenici zasad žele sakupiti još uzoraka tla i testirati ih da bi potkrijepili postojeće tumačenje pojave. Proces otežava to što se krateri brzo pretvaraju u jezera, jer ih podzemne vode ispune nakon eksplozije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
