Podignuta točno na mjestu gdje je 1881. godine smrtno ranjen ruski car Aleksandar ӀӀ., crkva Kristova uskrsnuća se gradila 24 godine, umnogome zbog izuzetno složenog dekora u unutrašnjosti zdanja. Njezine zidove pokriva sedam tisuća kvadratnih metara mozaika s prikazima pravoslavnih svetitelja i nebeskih zaštitnika obitelji Romanov, djelo nekolicine poznatih ruskih umjetnika. Prvobitno crkva nije bila namijenjena za masovne posjete i vjerojatno je upravo zbog toga njezina unutrašnjost toliko raskošna. U njoj se do danas čuva dio kaldrme na koji je pao pogođeni vladar. Na tom mjestu je podignut poseban paraklesion.
Poslije Oktobarske revolucije crkva je postala dostupna široj javnosti. Danas je to jedna od najvećih znamenitosti ovog grada.
Kej kanala Gribojedova br. 2
Dvorac je pripadao jednom od najstarijih i najutjecajnijih aristokratskih rodova Rusije, kneževima Jusupovim. Po unutrašnjem uređenju mogao bi se usporediti možda samo s carskim rezidencijama. Zbog toga se proslavio kao "enciklopedija" peterburškog aristokratskog interijera, a kasnije i kao "muzej raskoši". Dvorac ima gotovo trideset blještavo uređenih dvorana s ogromnim tapiserijama, masivnim kristalnim lusterima, starinskim knjigama, gipsanim ornamentima vrhunske izrade talijanskih i ruskih majstora, oslikanom rotondom, pa čak i vlastitim kazalištem s baroknom pozornicom.
Iako je to bio samo jedan od 57 dvoraca širom Rusije koji su pripadali ovoj obitelji, neoklasično zdanje na obali rijeke Mojke danas je najpoznatije među njima. Upravo je u ovom dvorcu 1916. mladi Feliks Jusupov sa urotnicima ubio bliskog prijatelja posljednjeg ruskog cara Grigorija Rasputina.
Ulica dekabrista br. 21A
Zdanje je podignuto 70-ih godina 19. stoljeća od sredstava najvećeg mecene epohe Aleksandra Štiglica. On je u njemu osnovao umjetničku akademiju. Mnogo godina kasnije tu je sakupljena nevjerojatna kolekcija umjetničkih predmeta, nabavljenih na europskim aukcijama i dobivenih od ruskih aristokrata, diplomata i industrijalaca. Međutim, jednaku pažnju zaslužuju i unutrašnja arhitektura i dekor same građevine.
Projektirao ju je čuveni arhitekt Maximilian Messmacher (koji je također podigao dvorce mnogih velikih kneževa u Sankt-Peterburgu). On je prije toga proputovao europske prijestolnice, upoznajući se s njihovim iskustvom u izgradnji muzejskih prostora. Tako je Muzej "Štiglic" postao potpuno nov tip muzejskog zdanja za Rusiju: s posebno osmišljenim sustavom osvjetljenja i jasnim simetričnim rasporedom.
Srce i kompozicijski centar zdanja čini Veliki izložbeni atrij, koji podsjeća na dvorište talijanske palaće, s grandioznom staklenom kupolom.
Soljanoj pereulok br. 13
Ova ljetna carska rezidencija kod Sankt-Peterburga neosporno je jedno od najljepših mjesta povezanih s dinastijom Romanov. Veličanstven izvana, nije ništa manje privlačan iznutra. Svečani interijeri blistaju u pozlati, zidovi su presvučeni kineskom i lionskom svilom, a u svakoj dvorani svečanog niza uzdiže se po jedna visoka peć obložena ukrasnim pločicama, napravljena specijalno za dvorac.
Istina, danas je sva ova raskoš rezultat restauracije prilikom obnove spomenika. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dvorac je, naime, teško oštećen, kao i njegova čuvena Jantarna soba, dvorana od poda do stropa prekrivena jantarom. Sadržaj ove sobe je tajanstveno nestao za vrijeme rata i nitko do danas ne zna gdje se krije. Tijekom posljednjih desetak godina ruski majstori i naučnici su sobu vratili u prijašnje stanje, izradivši njezinu točnu repliku.
Sadovaja br. 7 (grad Puškin)
Marijinski teatar je pozornica peterburškog baleta i kazališta. U carska vremena bilo je to glavno mjesto susreta aristokracije i carske obitelji. Ovo je velebno zdanje više puta rekonstruirano mijenjajući svoj izgled, ali do dan-danas velika scena "Marijinke" (kako se popularno naziva kazalište) predstavlja oličenje carskog šika.
Talijansko-ruski arhitekt Alberto Cavos naglasak nije stavio na pročelje ili glavno stubište, nego baš na dvoranu koja se s pravom smatra jednom od najljepših na svijetu. Njezini zidovi s baršunastim umecima i sjedišta u boji morskih valova odudaraju od tradicionalnog izgleda carskih kazališta (obično ih krasi crvena boja s pozlatom). Posebnu pažnju privlači strop s dvanaest nimfi okruženim kupidima i medaljonima s portretima velikih dramskih pisaca. No najprepoznatljiviji detalj teatra je luster iz 60-ih godina 19. stoljeća s čak 23 tisuće kristalnih visećih ukrasa.
Teatralni trg br. 1
Još jedno od najljepših zdanja Sankt-Peterburga nastalo je krajem vladavine Katarine ӀӀ. na obali rijeke Fontanke. Ono je brzo steklo reputaciju popularnog mondenskog mjesta. Danas je to povijesni centar grada, ali nekad se Šuvalovski dvorac nalazio na periferiji. U to je doba rijeka Fontanka bila granica do koje se pružao Peterburg.
Unutra je prostor u stilu neorenesanse podijeljen na dvorane, pri čemu svaka ima svoj vlastiti dekor. Jednom od najljepših smatra se Plesna dvorana koju krase mramorni stupovi, a gornji je dio zidova dekoriran skulpturnom kompozicijom sa scenama iz Trojanskog rata. Danas je Šuvalovski dvorac svojevrsna "škrinja" dragocjenosti: u njezinom velebnom interijeru smješten je privatni Muzej Fabergéa.
Kej rijeke Fontanke br. 21
Ovo je jedna od najvećih biblioteka na svijetu i prva nacionalna biblioteka Rusije. Prvobitno je imala zadatak sakupiti sve (!) knjige tiskane na ruskom jeziku (kako u Rusiji, tako i u inozemstvu), kao i knjige o Rusiji na stranim jezicima. Ali nije impresivna samo po svojoj kolekciji knjiga.
Staru zgradu biblioteke, koju je projektirao Talijan Carlo Rossi i koja gleda na Katarinin vrt (u prvo je vrijeme carica čak osobno nadgledala izgradnju biblioteke), čini nekoliko dvorana s posebnim uređenjem. Vjerojatno je najimpresivnija među njima Kabinet Fausta ili, kako se još naziva, Gotička dvorana. Uređen u srednjovjekovnom stilu s raznobojno oslikanim krstastim svodovima, Kabinet podsjeća na europsku manastirsku ćeliju iz 15. stoljeća.
Sadovaja br. 18
Glavno zdanje Ermitaža, čuveni Zimski dvorac, bio je glavna rezidencija ruskih careva tijekom nekoliko stoljeća. Zato su njegove 1084 sobe posebno svečano i raskošno uređene: počevši od granitnog Jordanskog stubišta pa sve do privatnih prostorija Romanovih.
S vremenom su dvorane okićene dragim kamenjem više puta mijenjale izgled. Posljednji put se to dogodilo poslije Drugog svjetskog rata. Dvorac je, naime, bio laka meta i pogođen je sa 17 artiljerijskih projektila i dvije aviobombe. Osim toga, eksplozije u okolini zdanja izazvale su oštećenja povijesnih dvorana. Međutim, i danas dvorac čuva originalni dekor i interijer. Kako bi se sve to blago spasulo, zaposlenici muzeja i dobrovoljci su u svoje vrijeme morali pokazatu posebnu posvećenost i više noći provesti u podrumima Ermitaža.
Dvorski trg br. 2
Ovaj raskošni dvorac projektirao je omiljeni arhitekt carice Elizabete Petrovne i autor Zimskog dvorca, Talijan Bartolomeo Rastrelli. No ljetna je rezidencija tijekom nekoliko stoljeća više puta rekonstruirana (u skladu s aktualnom modom u arhitekturi) i zato interijeri pokazuju jasne tragove različitih stilova i ukusa. Tu su i barokna galerija s pozlaćenim ornamentima i velikim ogledalima (radi vizualnog proširenja prostora) i radni kabinet Petra Velikog izrađen od hrastovog drveta, a prepoznaju se i crte rokoko stila i suzdržanog klasicizma.
Međutim, sve što se ovdje danas može vidjeti rezultat je napornog rada restauratora tijekom nekoliko desetljeća. Za vrijeme rata dvorac je, naime, spaljen i uništen. Praktički je podignut iz ruševina.
Razvodnaja br. 2
U trenutku izgradnje katedrala sv. Izaka je bila najskuplja crkva u Europi (samo je na kupole utrošeno 100 kilograma zlata) i trebala je biti "glavna pravoslavna svetinja carstva". Međutim, ovaj su status stalno osvajali novi kandidati. A katedrala visoka 101 metar u centru grada ostala je kao spomenik epohe i jedna od najmonumentalnijih crkava u zemlji. Osim toga, dugo se gradila, čak 40 godina, pri čemu su graditelji unutrašnjem uređenju pristupili s jednakim pijetetom kao i izradi velebnog pročelja.
Strop površine 816 kvadratnih metara oslikao je najbolji portretist svog vremena Karl Brjulov. Crkva je iznutra ukrašena dragocjenim mramorom, lazuritom, malahitom i složenim mozaicima. Impresivno izgledaju masivni lusteri teški po tri tone, kao i kupola crkve u čijem se centru nalazi skulptura goluba u letu, simbol Svetog Duha.
Trg sv. Izaka 4
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
