Duhovi, žrtvovanja i istjerivanje demona: Kako se šamani s Bajkala nadmeću za povjerenje klijenata

Ilja Pitaljev/Sputnik
Danas, kada je sveti otok Oljhon na Bajkalskom jezeru preplavljen turistima, a lokalno stanovništvo zna kako na njima zaraditi, među šamanima, posrednicima između ljudskog svijeta i svijeta duhova, povela se ozbiljna borba za vlast nad dušama smrtnika.

Dok na zemlju pada mrak, šaman počinje pripremu za obred. Lokot u obliku šarana čuva ulaz u drvenu jurtu, mjesto za održavanje šamanskih obreda.

Valentin Hagdajev je poznat kao najveći šaman na Bajkalskom jezeru. On sebe smatra istinskim vodičem u svijet duhova, dok se oko njega gomilaju šarlatani. Tajanstveni šamanski obred za koji se priprema trebao bi to i dokazati.

Kost viška

Sat vremena prije početka obreda prizivanja duhova vatre i predaka kako bi me štitili u sljedećoj godini Hagdajev sjedi u svojoj kuhinji i priča mi o suvremenom šamanizmu. "Ja ne vjerujem modernim šamanima. Oni su šoumeni", kaže on. "Pravi šaman mora imati kost viška, što je potvrda od neba."

Valentin Hagdajev

Na desnoj ruci ima šest prstiju. Po kuhinjskom stolu rasute su mrvice kruha, a među njima se dime zdjele s kuhanim rezancima. Hagdajev nema dobro mišljenje o svom kolegi: "Pravi šaman nikada ne traži novac. Koliko čovjek može, toliko će i dati. Može donijeti i namirnice."

On ne iznosi direktne optužbe i ne navodi imena, ali svatko tko je upućen u tematiku zna da Hagdajev ima u vidu poznatog otočnog šamana Mihaila Ogdonova i to da njega zanima samo profit.

Oljhon

Valentin tvrdi da može pasti u trans, komunicirati s duhovima, gledati u budućnost i jednim pogledom prozreti probleme ljudi. "Tradicionalni plemenski šaman istovremeno je i svećenik koji vrši obrede, prorok koji gleda u budućnost i vrač koji liječi od bolesti", kaže Hagdajev.

Govor ovog šamana starog kova mijenja se pred mojim očima. Čim počne pričati legende, konfuzan i nejasan govor mu postaje uravnotežen, a glas dubok i prigušen, kao kod hipnoze: "Kupola našeg hrama je nebo visoko, zemlja nam je dom, a priroda svemir."

Oljhon

On ne voli pravoslavnu crkvu i islam zbog širenja vjere, a "nove" šamane prezire zato što diskreditiraju istinske sljedbenike šamanizma: "Novi šamani koji žive u gradovima po cijeli dan primaju građane. Samo novac, novac, novac..."

Hagdajeva su, prema njegovim riječima, u šamanizam uvele starješine poslije smrti posljednjeg šamana u rodu: "Jer svi su znali da je moj djed bio šaman."

Tradicionalni šamani se biraju po rodoslovlju, po nekim karakteristikama koje ukazuju na božansku intervenciju i po nadnaravnim sposobnostima. "A novi šamani... Plati sto tisuća i postane šaman", kaže on.

Šamanska bolest

Šaman, a istovremeno vlasnik odmarališta na otoku Oljhon, 50-godišnji Mihail Ogdonov, kaže da je izabran zbog "šamanske bolesti".

"Događale su mi se strašne nezgode. U mene su pucali, napadali me nožem", kaže Ogdonov.

Kamp Mihaila Ogdonova

Prije nego što je s 38 godina postao šaman, Ogdonov je radio u policiji. Opasan posao mogao bi objasniti sve nesreće koje su mu se događale, ali on tvrdi da je to bila "šamanska bolest".

Prema vjerovanju ljudi na otoku, običan čovjek ne želi postati šaman. On to postaje, jer ga na to prisiljavaju duhovi, šaljući mu teške nedaće i bolesti sve dok budući šaman ne postane svjestan svoje istinske svrhe i dok je ne prihvati.

Mihail Ogdonov

"Šamanska bolest" je vrlo neodređen pojam o kojem na otoku ne postoji jedinstven stav, osim da ona zaista postoji.

"Nitko ne želi biti šaman, jer je to vrlo težak posao. Čovjek mora do toga biti doveden. Događa se, na primjer, da je čovjek stalno bolestan. A zatim počinje čuti glasove predaka", kaže Svetlana Šatajeva (46), voditeljica knjižnice na Oljhonu. "U medicini bi možda rekli da je to šizofrenija. Ali Burjati odlaze kod šamana i oni im kažu: preci poručuju da čovjek treba postati šaman kako bi u svom rodu imali posrednika s onim svijetom."

Ogdonov tvrdi da je on upravo to. On kaže da pada u trans, u sebe prima duhove predaka, uklanja zlo i prokletstvo, liječi bolesti, uključujući rak, i iz ljudi istjeruje zle sile. "Događa se da čovjek bude opsjednut. Tada mu se u dušu useljavaju svakakvi demoni: đavoli u obliku pasa, jelenova. I čovjek se muči", kaže šaman.

Ogdonov kaže da je on potomak poznatih šamana "ongona" (duhova predaka), posvećen u šamane poslije trodnevnog obreda u divljini nenaseljenog dijela otoka, gdje je padao u trans i žrtvovao ovna. On nema pozitivan odnos prema Hagdajevu i optužuje ga da zarađuje novac na turistima koji na otok dolaze ne toliko zbog nedirnute prirode, koliko u potrazi za mističnim doživljajima i nadnaravnim pojavama, kojih je ovo mjesto prepuno.

U svijetu duhova

"Uzmi kruh i baci psu, zatim idi u trgovinu. Kupi konzervirano meso, votku, mlijeko, cigarete, maslac, čaj", nalaže Hagdajev.

Prodavačica mi daje sve po popisu. "Treba vam za obred?" - pita ona. U seosku prodavaonicu pored kuće Hagdajeva mnogi dolaze s istim popisom namirnica.

Hagdajevljeva jurta

Doslovno svi koji žive na otoku i u njegovoj okolici vjeruju u nadnaravne moći šamana. Izuzetak je nekoliko mladića, ali mještani i to mogu objasniti.

"Danas mladi ne vjeruju u šamane. Oni su svi ateisti. Čak i ovi što su maločas izašli", prodavač Vladimir (46) mi pokazuje na trojicu mladića koji su upravo kupili pivo. "S druge strane, kakve probleme oni imaju? Oni još nisu ni okusili život i nisu imali ozbiljne probleme, a upravo s takvim problemima ljudi idu kod šamana."

Hagdajev kupljeno u trgovini očekuje na trijemu drvene jurte koju je podigao specijalno za održavanje šamanskih obreda. On je u kompletnoj šamanskoj opremi: crveno-plavi ogrtač, oko vrata talisman protiv loše energije i zlih sila, u rukama šamanske daire ukrašene likovima životinja, ptica, ljudi, drveća i nebeskih tijela. Poziva me da uđemo u jurtu.

Valentin Hagdajev

Duž zidova su poredane sofe, na zidu visi slika Džingis-kana s lukom, strijelama i svitkom u ruci. Jurta je prepuna starih stvari i očiglednog smeća: slike s mističnim motivima i životinjske kože leže izmiješane s kapama ukrašenim jelenjim rogovima, prašnjavim jastucima, starim krpama i novinama. Šaman traži da se naloži peć.

Obred počinje tek kada se vatra toliko razgori da nema opasnosti da će se ugasiti. Hagdajev vadi tri kamena veličine šake i postavlja ih na gornju ploču metalne peći tako da formiraju obrnuti trokut, a preko njih posipa neku suhu travu.

"Prvo ću se pomoliti duhovima vatre, zatim ću prizvati duhove predaka, a zatim ću pozvati božanskog tvorca", kaže on. "Kada na kraju kažem 'sok', sklopi dlanove, prinesi ih čelu i triput kaži: Ej huri! Ej huri! Ej huri!"

Lijevo od šamana na novinskom papiru leže kupljene namirnice. Tu su i dvije žlice sa stvrdnutim komadićima životinjske masti i dvije prljave čaše. "Uspi vodu u jednu čašu, a u drugu mlijeko." Pribojavam se da će šaman tražiti da to popijem.

Prije nego što se u čašu uspije voda, s grla boce treba skinuti metalni prsten, "inače će se pojaviti prepreke". Konzervu mesa također treba otvoriti tupim nožem koji se u tu svrhu nalazi na mjestu obreda. Šaman mi nalaže da sjednem pored njega i izgovara mantru uz zvuk daira: počelo je prizivanje duhova.

On priziva duhove vatre: "Ej herhan! Ej herhan! Ej herhan!" Vatra pucketa uz zvuke glazbe. Svaki put kada izgovori riječ "sok", ponavljam "ej huri", a na kamenje u smjeru kazaljke na satu u kapima se izlijeva najprije mlijeko, zatim votka, a na kraju masna tekućina iz mesne konzerve.

Cigarete, maslac i čaj lete u vatru zajedno s ambalažom. Komadići mesa, zahvaćeni prljavom žlicom, također završavaju u plamenu: tako duhovi primaju darove.

Dok cigarete gore u peći, šaman mi nalaže da se nagnem i udahnem dim od duhana i suhe trave koja je počela gorjeti na usijanom metalu. "Obiđi oko peći tri puta", kaže on.

Plamen se efektno uzdiže pod kupolu jurte dok šaman u vatru izlijeva votku. Hipnotička pjesma šamana, monotoni zvuk daira, opojan miris duhana i nepoznate trave otvaraju vrata u drugi svijet i tragaoca za istinom uvode u svijet duhova.

"Napravit ćemo jedan krug. Hodaj za mnom ovako", kaže Hagdajev i počinje ići oko peći u smjeru kazaljke na satu. Odjednom se naglo zaustavlja i kaže: "Trebaš dati tri tisuće."

Neočekivane riječi u svijesti tragaoca raspršuju tajnovitost svijeta duhova, a Hagdajev protresa novčanice nad vatrom i sklanja ih u svoj džep.

"Duhovi su primili tvoj dar", samouvjereno objavljuje on. Time je obred završen.

Dok čekaju kombi od sela Jelanci, gdje živi šaman Hagdajev, do otoka Oljhon, gdje je teritorij šamana Ogdonova, mještani stoje pod noćnim nebom posutim zvijezdama i razgovaraju o šamanizmu.

"Ja vjerujem u šamane. I sam sam se obraćao jednoj Burjatkinji. Imao sam problema u životu... neću o tome pričati. Došao sam kod nje, donio sam joj mlijeko i sol. Također je uzela novac. Ona je poslagala tarot karte i mnogo toga ispričala o meni i o mojim problemima. Spalila je neku travu. I problemi su nestali...", kaže jedan od njih.

"Sve je to cirkus za mlaćenje para", odgovara mu drugi.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće