Kako preživjeti u Moskvi ako počne nuklearni rat?

Zamislite da niste imali sreće i našli ste se u Moskvi u pogrešnom trenutku. Naprimjer, dugo ste planirali putovanje u glavni grad Rusije (koji se toliko izmijenio tokom proteklih godina) i napokon ste skupili novac, izdvojili vrijeme i doputovali – sami, s obitelji ili prijateljima. Ili druga varijanta: živite u ruskoj prijestolnici i samim tim vam zbog ekonomskih mogućnosti koje ona pruža zavide stanovnici svih ostalih dijelova Rusije. U svakom slučaju, zamislite da se šetate po nekom moskovskom parku, naprimjer “Gorki“ ili “Zarjadje“, ili možda vozite bicikl, ili ručate u modernom restoranu... I odjednom – počinje nuklearni rat.

Nije bitno tko je koga napao. Bar vama u tom trenutku svakako neće biti bitno kakvi problemi u međunarodnoj politici su dovele do toga da će se možda iznad vaše glave podići atomska "gljiva". Vama je bitno da bježite glavom bez obzira, ostavivši i bicikl, i ručak, i obitelj, i prijatelje (dobro, obitelj i prijatelji mogu bježati zajedno s vama). No, gdje pobjeći?

Poslušajte javno priopćenje

Suvremeni ruski sustavi za rano otkrivanje nuklearnog raketnog napada mogu na vrijeme reagirati, tako da će vlasti imati dovoljno vremena za vlastitu evakuaciju i obavještavanje stanovništva. Prema tome, prvo što bi čuli tog ne baš najsretnijeg dana u vašem životu bila bi zaglušujuća jeka sirena. 

Kako je objasnio predstavnik ministarstva za izvanredne situacije Ruske Federacije (MČS) u intervjuu za agenciju "RIA Novosti" 2008. godine, “signal se daje pomoću električnih sirena, poslije čega stanovnici ... moraju poslušati priopćenje preko radija, televizije ili kompleksnog sustava za upozoravanje i obavještavanje stanovništva“.

Drugim riječima, čim čujete sirene uključite radio i televizor, i čut ćete priopćenje ministarstva za izvanredne situacije (MČS), koje će vam javiti što se točno događa. Ukoliko je izvršen raketno-nuklearni napad čut ćete savjet kako što brže stići do najbližeg skloništa.

Saznajte gdje morate pobjeći

Ne zna se pouzdano koliko u Moskvi ima skloništa. “Moslenta“ ističe da se pominju brojke od pet do sedam tisuća (što nije ni čudno poslije Hladnog rata, kada je za sovjetske građane bilo uobičajeno da svakodnevno očekuju početak Trećeg svjetskog rata). Ona se najčešće nalaze u podrumima stambenih zgrada ili zasebnim podzemnim objektima.

MČS preporučuje adresu najbližeg skloništa saznati “u vježbovno-konzultacijskom odjelu svog rajona“. Spisak tih odjela istaknut je na stranici moskovske gradske vlade. Doduše, ako počne nuklearni rat teško da ćete imati vremena i želje razgovarati čak i s krajnje ljubaznim činovnicima, i zato možete iskoristiti “narodnu“ kartu atomskih skloništa.

Krećite se prema metrou

Moskovski metro je jedno od najpouzdanijih mjesta gdje možete pronaći spas u slučaju nuklearnog napada. Istina, ne može baš svaka postaja poslužiti kao sklonište. Naime, od 2012. godine se postaje metroa više ne prave kao “objekti civilne zaštite“. Prema riječima zamjenika gradonačelnika, Marata Husnulina, “novac se danas troši, a rata, nadam se, nikada neće biti“. I mi se nadamo da je Husnulin u pravu.

Što se tiče postaja starog tipa, izgrađenih prije 2012. godine, one zaista mogu zaštiti čovjeka od neposrednih posljedica eksplozije atomske bombe. Ukoliko počne nuklearni rat hermetična vrata će se zatvoriti i zaštititi od udarnog vala i radijacije sve one ljude koji su imali sreće da se nađu unutra. U postaju tako neće moći prodrijeti ni zrak zaražen kemijskim ili bakteriološkim oružjem.

Zauzmite bilo koje slobodno mjesto

Što je postaja dublja veće su šanse da uspješno preživite nuklearnu apokalipsu na površini zemlje. To znači da je idealna varijanta postaja “Park Pobjede“, jer je duboka 73 metra, mada odgovara i većina postaja Kružne linije (“Koljcevaja linija“), jer su sve na dubini većoj od 30 metara. Karta postaja metroa s obilježenom dubinom svake postoji postoji na stranici gradske vlade.

“Vjerovatno vas ni postaja metroa neće spasiti ako raketa s nuklearnom bojevom glavom padne direktno iznad nje. Detonacija će biti previše moćna i napravit će se ogromna jama“, kaže za časopis Furfur, Aleksandar Popov koji se bavi proučavanjem metroa. “Srećom, velike površine se najučinkovitije uništavaju pomoću eksplozije u zraku. Čovjek u metrou ne bi ništa vidio niti čuo, ne bi bio izložen zračenju i visokoj temperaturi“. Osim toga, postaje imaju rezerve pitke vode i namirnica koje su dovoljne da nekoliko tisuća ljudi preživi nekoliko dana.

Gdje je najbolje stajati na postaji u masi uplašenih ljudi?

Vjerojatno tamo gdje vas odnese ta ista masa (trudite se samo ne izgubiti svoje bližnje, ako su s vama, i ne paničarite). Ostaje samo da čekate uputstva policije koja mora rukovoditi razmještanjem ljudi u izvanrednoj situaciji. Instrukcija MČS-a podrazumijeva razmještanje i na peronima, i u vlakovima koji stoje na peronu, i u tunelima (ne bojte se, vlak neće naići – možda nikada više). Prema tome, stojte ili sjednite tamo gdje vam kažu.

Bolje je požuriti

Trčite prema skloništu ili najbližoj postaji metroa, jer nemate puno vremena. Na raspolaganju će vam biti od deset do petnaest minuta (upravo toliko će vremena proći od otkrivanja raketa do njihovog pristizanja na cilj, ovisno o mjestu gdje su lansirane). Prema normativima MČS-a i metroa, postaje se zatvaraju hermetičnim vratima deset minuta nakon što je stanovništvo obaviješteno. U pojedinim slučajevima je “dopušteno povećati definirano vrijeme na 15 minuta“, ali ne više od toga.

“Nikakve molbe onih koji zakasne neće pomoći da se vrata ponovo otvore“, upozoreno je u jednom optimistički nastrojenom novinskom sadržaju iz 1997. godine. Od tada su prošla dva desetljeća, ali pravila su i dalje isto toliko stroga. Možda se zbog toga najviše nadamo da ćemo preživjeti zato što takav rat nikada neće izbiti.