Izbjeći nuklearni rat po svaku cijenu: Kako je SSSR htio postati član NATO-a

Ideja o pridruživanju Moskve NATO-u već je "bila u zraku" u glavnom gradu Rusije kada je 1949. godine formiran Sjevernoatlantski savez. Potaknule su je i rasprave u britanskom parlamentu o tome da Moskvu treba pozvati u novu sigurnosnu organizaciju. Tada je Hladni rat već bio u toku, ali je još uvijek bilo živo i sjećanje na zajedničku borbu protiv nacističke Njemačke.

U tom kontekstu je ministar vanjskih poslova SSSR-a Andrej Višinski uputio Londonu prijedlog da se razmotri mogućnost pridruživanja Moskve sigurnosnom klubu. Međutim, sovjetska ideja je ostala bez odgovora.

Zašto se Staljin smijao?

Službena ceremonija potpisivanja Sporazuma o formiranju Sjevernoatlantskog saveza (NATO) u Washingtonu 4. travanj1949. godine.

AFP

Ovo pitanje je u nekom smislu ponovo pokrenuto 1952. godine u susretu francuskog veleposlanika u Moskvi, Louisa Jeaoxa sa sovjetskim vođom Josifom Staljinom. Francuski diplomat je objasnio da je NATO, po riječima francuskog vođe, generala De Gaullea, mirovna organizacija čije postojanje nije u suprotnosti s Poveljom UN-a. Staljin se nasmijao i pitao treba li (kada je već tako) SSSR ući NATO.

Prema riječima povjesničarke Natalije Jegorove, vjerojatno je to bila Staljinova ironija. Međutim, mnogi znanstvenici su skloni vidjeti u tome i ozbiljnije motive. Povjesničar Nikolaj Kočkin je jedan od njih. On svoje mišljenje zasniva na činjenici da je 1951. godine SSSR u više navrata najavio kako će Moskva "ući u savez" ukoliko ova bude usmjerena protiv eventulne buduće njemačke agresije (sudbina podijeljene Njemačke bila je u tom razdoblju najaktualnije pitanje u Europi).

Sovjetske brige

S druge strane, Staljin je smatrao kako NATO "podriva UN" jer taj savez ima "agresivni karakter" budući da se radi o "zatvorenoj vojnoj formaciji država" u uvjetima kada ne postoji sporazum o sigurnosti u Europi.

Kada je 1954. godine skup Staljinovih nasljednika (Nikita Hruščov, Georgij Malenkov i Nikolaj Bulganjin) obnovio ideju o pridruživanju savezu, Moskva je postavila određene uvjete. Inzistirala je na principu suvereniteta polazeći od toga da nitko nema prava miješati se u unutarnje poslove drugih zemalja. Moskvi se također nije sviđalo američko vojno prisustvo u Europi, tako da je ona bila zainteresirana za uklanjanje američkih baza s kontinenta.

Sovjetski političari Nikita Hruščov, Nikolaj Bulganjin i Georgij Maksimilijanovič Malenkov.

AP

Kompromis Moskve

Kada je sovjetsko rukovodstvo 31. ožujka 1954. godine uputilo zapadu službeni prijedlog, u njemu ovi uvjeti nisu bili posebno naglašeni. Kočkin navodi bilješku tadašnjeg ministra vanjskih poslova u kojoj se kaže: "Pitanje naše zabrinutosti ... sada treba biti formulirano dosta uopćeno, kako se vlastima velikih sila (Velike Britanije, Francuske i SAD) ne bi pružao povod da ovaj prijedlog okarakteriziraju kao propagandni potez".

Prijedlog je dopunjen još jednom sovjetskom idejom – sklapanjem općeeuropskog sporazuma o kolektivnoj sigurnosti, što u nekom smislu podsjeća na današnje mehanizme sigurnosti u okviru OSCE-a.

U želji da otkloni eventualnu kritiku od strane Zapada, Moskva je dodatno ublažila svoje stavove, predloživši da se SAD pridruži predloženom europskom sporazumu. Prije toga je sovjetska vlast imala stav kako Washington nema nikakve veze s europskim pitanjima.

Prijetnja civilizaciji

Što je natjeralo sovjetsku vlast da predloži sklapanje sporazuma o europskoj sigurnosti i razmotri mogućnost članstva SSSR-a u NATO-u? Motivi Moskve se mogu naslutiti iz govora koji je sovjetski premijer, Georgij Malenkov održao 12. ožujka 1954. godine. On je ostavio po strani tradicionalni ideološki klišej i upozorio na opasnost od uništenja ljudske civilizacije u Trećem svjetskom ratu, koji će neizbježno biti nuklearni.

Zapad je u svibnju 1954. godine odbio prijedlog Moskve, izjavivši da je članstvo SSSR-a u savezu nespojivo s demokratskim i obrambenim ciljevima NATO-a. Ideja o sklapanju sporazuma također nije podržana.

Po mišljenju povjesničara Jeffreya Robertsa, Sovjeti su tada "bili otvoreni ... za ozbiljnu raspravu o stvaranju općeeuropskih sigurnosnih struktura i za pregovore koji bi mogli rezultirati završetkom Hladnog rata".

Britanski znanstvenik žali što Zapad nije "fleksibilnije reagirao" na sovjetski prijedlog.