Sa 60 godina propješačio svijetom

Ruslan Shamukov
Propješačio je svijet u dvije godine, izgubio 14 kilograma, potrošio milijun rubalja, našao se u pješčanoj oluji, bio opljačkan, morao na operaciju i svratio na Olimpijske igre – Sergej Lukjanov ispričao nam je svoju priču.

Sergej Lukjanov, 60-godišnji umirovljenik iz Sankt-Peterburga, potpuno je sam pješice obišao Zemlju u 22 mjeseca, prešavši 23 tisuće kilometara. Njegov je pješački pohod postao izazov za one koji su ga smatrali nemogućim – „prekompliciranim“, „preteškim“, „prilično skupim“. Sada Lukjanov ima svoj fan klub u kojem korisnici raspravljaju o tome je li normalno u dobi od šezdeset godina svaki dan jesti Snickers i Coca-Colu ili rezance s kondenziranim mlijekom, i proputovati neljudske udaljenosti.

Čim je Lukjanov završio sa svojom grandioznom avanturom, novinari su odmah povukli književne i filmske paralele te je Lukjanov postao „ruski Forrest Gump“. Samo što on ne trči, nego hoda: u trenutku kada se Lukjanov zaputio na svoj put oko svijeta, u životu je već propješačio 300 tisuća kilometara. Dodajući tome i njegova naknadna postignuća, možemo reći da je Lukjanov dohodao gotovo do Mjeseca.

Fotografija: Ruslan Šamukov/RBTH

„Zaobilaznica od 500 kilometara? Nema problema“

- Koliko dugo ste se pripremali?

- Cijeli svoj život. Prije samog početka nisam radio ništa. Bio sam siguran da ću uspjeti, to je sve, - Lukjanov pije kavu, vani je početak ožujka, pada snijeg.

Dom je napustio 1. travnja 2015., a s putovanja se vratio 4. veljače 2017. Tijekom tog vremena je obišao „vjerojatno“ dvadeset zemalja – teško je prisjetiti se točnog broja jer se sve odvijalo spontano, kaže Lukjanov. Spontano je rješavao čak i pitanje viza: „Došao sam, primjerice, na kinesku granicu. Na internetu sam provjerio postoji li kontrolna točka. Kad sam stigao, ispostavilo se da je prijelaz namijenjen samo za Kineze i Vijetnamce. Svi ostali su trebali otići na drugi prijelaz udaljen 500 kilometara. A meni je viza već istekla. Morao sam ići obilaznicom i platiti kaznu.“

Tempo je umnogome ovisio o vizama. Vijetnam je morao proći u dva tjedna, a Singapur u tri dana. „Nezgodne su to stvari. Za njihovo bi rješavanje trebali postojati posebni ljudi“, kaže Lukjanov.

U Sankt-Peterburgu su njegovi prijatelji organizirali koordinacijski centar. Prijatelj Mihail Sokolovski „živio“ je s njim svaki dan sva 22 mjeseca: slao mu je poruke kuda treba ići, tražio je ljude koji bi se susreli s Lukjanovim i dali mu da kod njih prespava. „Ne bih povjerovao da u Kini možete 24 sata ostati u luksuznoj kupelji za 300-350 rubalja (5-6 dolara) da me tamo nije odveo ruski poznanik. Tamo vam daju krevet, jednokratnu pidžamu i ručnik; imaju i televizor, računalo, povrće i masažu“, kaže Lukjanov.

Fotografija: Ruslan Šamukov/RBTH

Novac je bio temeljno pitanje. Sergej Lukjanov si nije mogao priuštiti da dvije godine živi bez rada i da pritom noći u hotelima i uživa u lokalnim delicijama. Prije umirovljenja je radio kao trener (on je sovjetski i ruski rekorder u hodanju na 100 kilometara). Dnevni mu je budžet iznosio 500 rubalja, a udaljenost koju je trebao prijeći za dan – 50-60 kilometara. Ukupno je na put oko svijeta potrošio oko milijun rubalja [17 tisuća dolara], i to je bio apsolutni minimum.

Rezanci s Coca-Colom

Lukjanov je noćio na autobusnim stanicama, u parkovima, zračnim lukama. „U Europi je mirno, no hoteli su problematični – noćenje košta 50 eura. Zato sam uzeo vreću za spavanje, otišao u gradski park oko 10 navečer, prije zatvaranja. Od policije sam se skrivao iza drveća. Bilo mi je ugodno i osjećao sam se sigurno. U hotelu sam noćio, primjerice, u Bjelorusiji, kada je bilo -40 stupnjeva Celzija“, kaže on.

Fotografija: Ruslan Šamukov/RBTHFotografija: Ruslan Šamukov/RBTH

Lukjanov je jeo lokalnu hranu, ponekad kikiriki, radi čega je uništio sve zube. No uglavnom se hranio sirom, dimljenim mesom, kruhom i maslacom, tamo gdje ih je mogao pronaći. Nije konzumirao kuhanu hranu niti pio vodu. „Svaki sam dan mijenjao grad, voda je svugdje drugačija, a tijelu treba tjedan dana da se privikne na nju. U suprotnom, odmah dobijete proljev. Stoga sam pio samo Coca-Colu koja je svugdje ista. Jedna limenka sadrži 8 žlica šećera, što je dovoljno za 5 kilometara. Da sam pojeo juhu, ona bi bila dovoljna za 1 kilometar u pogledu potrošnje energije“, rekavši ovo, Lukjanov je otvorio svoju torbicu oko struka i izvadio Coca-Colu.

- Uvijek je imam sa sobom. Ispostavilo se da se može koristiti čak i za pripremu Doširaka (instant rezanaca).

- Drugim riječima, jeli ste rezance s Coca-Colom?!

- Kad si gladan, jest ćeš. Okus je u redu. Doširak potopite u hladnoj Coca-Coli, no za pripremu treba sat vremena, a ne tri minute.

Sergej Lukjanov je tijekom putovanja izgubio 14 kilograma.

Što je bilo nateže

Čak i prije no što je Lukjanov propješačio čitavu Rusiju, negdje u blizini Kemerova je morao otići na operaciju – bruha. Rehabilitacija je trebala trajati godinu dana, no Lukjanov je bolnicu napustio nakon 45 dana, s ruksakom na leđima (teškim do 18 kilograma) i dva flastera.

U Južnoj Americi (u to je vrijeme na putovanju bio već više od godinu dana) su ga napali ljudi s pištoljima i noževima. Uzeli su mu torbu, platne kartice, mobilni telefon sa svim fotografijama. „Morao sam otići do prijatelja u Buenos Aires i pričekati da mi stigne sve što mi treba. Tamo sam ostao tri tjedna“, kaže Lukjanov.

Tijekom putovanja se našao u brojnim teškim situacijama. No svaki put bi ih savladao i nastavio svoj put. U Rio je stigao na vrijeme za Olimpijske igre. „Ispalo je da sam tamo bio jedini sovjetski sportaš [zbog skandala s dopingom je jedina predstavnica Rusije bila skakačica u dalj Darija Klišina - RBTH], jer naših nije bilo. No otišao sam puno ranije“, smije se Lukjanov.

„Psihološki je najteže bilo... izaći iz kuće. Sam si, sasvim sam dvije godine. Ne znaš niti jedan jezik osim ruskog, komuniciraš gestama. Na ruksaku sam imao napisano da sam na putu oko svijeta i nosio sam papir na sedam jezika koji sam pokazivao u kafićima kada bih došao napuniti svoje uređaje.“

U kojoj Vam se zemlji najviše svidjelo i zašto? A gdje je bilo najteže?

Azija je na najvišoj razini. Najprijateljski nastrojene zemlje su Indonezija i Singapur.

Ljudi su tamo jako ljubazni, obrazovani, puni razumijevanja. Europljanima ništa ne treba, oni su svi mirni, uravnoteženi. Europljane ne zanima tko to ide, što piše na papiru – oni su već vidjeli toliko toga. Ne možete ih iznenaditi. A tamo vas pozdravljaju na ulici, trube vam s odobravanjem, nose vam vode – samo izvolite. Nudili su mi da me povezu, ali to sam odbio, zbog čistoće eksperimenta. A u Europi i SAD-u su svi u strahu, nitko vam neće stati.

Jesu li Vam ljudi pomagali? Davali Vam besplatnu hranu?

Santiago – bio mi je san posjetiti drevne puteve Inka. Kroz prijevoj, preko Anda na visini od 4 kilometara, a to je samo prijevoj, planine su visoke preko 7 tisuća metara. Otišao sam iz Santiaga i odmah se uputio u Argentinu, okomitim putem. Na tom je prijevodu granica Čilea i Argentine i tu se nalaze hotel i jezero. Tamo je, čini se, najbolja baza na svijetu. Po tom se hotelu može shvatiti kakav je to hotel. Ima 53 restorana. Stigao sam, nisam imao kuda, morao sam tamo provesti noć. Kroz tunel se može samo autobusom, koji je dugačak 2 kilometra (granični je prijelaz moguće proći samo tim tunelom – op.). Ušao sam u hotel, porazgovarao s osobljem, izašao je direktor i rekao: „Želite se smjestiti? Pogledajte cijene.“ Jedan dan je koštao kao moja godišnja plaća. Pokazao sam mu svoju torbu i komad papira i on me prvo besplatno nahranio, a zatim i smjestio u hotel. Pokazao sam mu fotografije, naveo imena najboljih skijaša. Zatim me još nahranio i ujutro mi dao mi zanimljivu hranu za skijaše za dva dana puta.

8 savjeta Sergeja Lukjanova za put oko svijeta1) Nađite sponzoraPut oko svijeta je skup. Najbolje je naći nekoga tko je voljan preuzeti na sebe dio troškova. Primjerice, tenisice. Lukjanovu je tenisice slao prijatelj iz kompanije Mizuno. Potrošio je oko 10 pari, jedan za svakih 3000 kilometara i mjesec puta.2) Nabavite navigaciju koja radi bez internetaInternetske veze nema svugdje, a papirnate karte nisu uvijek od pomoći. Ako ne želite ići zaobilaznicom od 500 kilometara, razmislite o navigaciji.3) U Europi spavajte u parkovima i zračnim lukama, a u Kini u kupeljimaAko ne želite noćiti u kupeljima, možete otići u hotel – oni u Aziji, za razliku od Europe, nisu skupi, no nema neke velike razlike između hotela i kupelji, kaže Lukjanov.4) Gledajte češće u pod, tamo možete pronaći mnogo toga zanimljivogLukjanov je po putu nalazio pametne telefone, novac, pa čak i jedno prijenosno računalo. Otprilike nakon svakih tisuću kilometara. U Rusiji nije pronašao ništa: „Samo sitniš u Burjatiji gdje ga bacaju za sreću. Ako niste Burjat, možete ga pokupiti.“5) Nemojte inzistirati na vodiPijte ono što je svugdje isto. Lukjanov, na primjer, voli Coca-Colu.6) Imajte koordinatore kod kućeNe možeš sve znati sam. Bolje je „u bazi“ imati nekoliko ljudi koji vam uz pristup internetu uvijek mogu reći adresu, trgovinu ili gdje možete nekoga pronaći.7) Nemojte se skidati, ne hodajte u kratkim hlačamaHodajte pri brzini na kojoj se nećete znojiti – od 5 do 6 kilometara na sat – i pokrijte se kako biste izbjegli izravno sunce. „Možete hodati u kratkim hlačama, no vaše će tijelo morati raditi dvostruko da bi se ohladilo.“8) Neka put oko svijeta ne bude vaš prvi pothvatDa biste uspjeli propješačiti svijet, morate biti u odličnoj formi. Lukjanov je takvoj fizičkoj spremi da u 6 dana može prepješačiti od Moskve do Sankt-Peterburga – 700 kilometara. No, ako to stvarno jako želite, razmislite o pomagalima poput longboarda s motorom.

 

Više