Krasnojarsk, dijete oca Eniseja

Press photo.
Sibirski grad Krasnojarsk je prijestolnica jedne od najvećih regija Rusije - Krasnojarskog kraja. Osnovan je 1628. godine kao mala drvena vojna utvrda na granici Carstva. Danas je jedan od najvažnijih industrijskih centara Rusije.

Sibirski grad Krasnojarsk (oko 975 000 stanovnika) prijestolnica je jedne od najvećih administrativnih regija u Rusiji - Krasnojarskog kraja. Regija se prostire od Republike Tuva (koja graniči s Mongolijom) pa sve do Karskog i Laptevskog mora u Arktičkom oceanu. Osnovan je u 1628. godine kao granična postaja na južnom toku moćne rijeke Enisej. Tijekom prvih sto godina u Krasnojarsku su živjeli samo jedan odred kozaka i nekolicina naseljenika. Ime grada je prijevod na ruski jezik izvornog naziva mjesta koje na lokalnom hakaškom jeziku znači "crvena obala".

 

 

U prvom stoljeću postojanja naselja život lokalnih kozaka i seljaka svodio se na puko preživljavanje, prije svega zbog oštre sibirske klime. Ipak, obilje prirodnih resursa u okolici konačno je potaknulo industrijsku i obrtničku proizvodnju tijekom osamnaestog stoljeća, posebice poslije pokoravanja stepskih plemena s juga i otvaranja Moskovskog puta (1735.-1741.), prometnice koja je izmijenila pravac naseljavanja i transport u Sibiru.

 

Pogledajte fotogaleriju Krasnojarska:

 

 

Topionice bakra i željezare počele su s radom tijekom 1750-ih. U to vrijeme, prostranim teritorijem duž rijeke Enisej upravljalo se iz grada Enisejska, koji je od Krasnojarska udaljen nekih 300 kilometara u smjeru sjevera. Nakon požara koji je uništio veliki dio Krasnojarska 1773. godine, jedan vojni inženjer iz sibirske prijestolnice Tobolska izradio je plan grada s pravilnom mrežom ulica.

 

Kao i u drugim sibirskim gradovima, u Krasnojarsku su prvobitno podizane drvene građevine, a izgradnja nekoliko zidanih crkava na prelasku u 19. stoljeće bila je odraz napretka. Među njima je najimpresivnija bila crkva Pokrova Presvete Bogorodice, građena od 1785. do 1795. godine i bogato ukrašena u stilu sibirske arhitekture kasnog 18. stoljeća. Građevina je obnovljena sedamdesetih godina 20. stoljeća i tada je vraćena Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Sada služi kao saborna crkva Eparhije Krasnojarska i Enisejska. Značajna je također i Crkva Navještenja, građena između 1804. i 1812. kao glavna crkva istoimenog manastira.

 

Godine 1822. Krasnojarsk je postao administrativni centar Enisejske oblasti. Pošto mu je porastao značaj, gradu je darovan i nov izgled: za to se pobrinuo škotski arhitekt William Hastie, koji je služio na carskom dvoru u Sankt Peterburgu. Njegov projekt i dalje predstavlja osnovu centra Krasnojarska.

 

Pored nekoliko poslovnih zdanja izgrađenih od opeke, u Krasnojarsku je zidana gradnja tijekom najvećeg dijela 19. stoljeća bila ograničena prvenstveno na crkvenu arhitekturu. Najupečatljiviji primjer toga je kapela svete Petke u obliku osmerokutne kule, sagrađena na vrhu Karaulske gore između 1852. i 1855. godine. Svoju prepoznatljivost zadržala je do današnjih dana - ne samo u Krasnojarsku nego i u cijeloj zemlji - zahvaljujući tome što je predstavljena na ruskoj novčanici od 10 rubalja.

 

Kao što je slučaj i s Omskom na zapadu, Krasnojarsk je krajem 19. stoljeća prerastao iz provincijskog garnizonskog grada u važan prometni centar zahvaljujući Transsibirskoj željeznici, čija je izgradnja započela 1891. godine. Tako je već 1895. godine Krasnojarsk bio povezan željeznicom s europskim dijelom Rusije, a potom i s Irkutskom i ruskim Dalekim istokom. Povezanost sa željezničkim sustavom zemlje i blizina važne rijeke pružili su veliki potencijal za razvoj grada.

 

Gospodarski razvoj Krasnojarska iznjedrio je trgovačku elitu, u kojoj se posebno istaknuo Genadij Judin, bibliofil koji je prodao veliki dio svoje izuzetno dragocjene zbirke knjiga Kongresnoj knjižnici 1907. godine. Među drugim znamenitim ličnostima iz oblasti kulture s kraja 19. i početka 20. stoljeća treba spomenuti i slikara Vasilija Surikova (1848.-1916.), čija je kuća u centru grada pretvorena u muzej.

 

Početkom 20. stoljeća u Krasnojarsku su izgrađene mnoge poslovne i stambene zgrade. U gradu je 1914. godine otvoren novi muzej, impozantna građevina projektirana u neoegipatskom stilu. Od novih bogomolja izgrađene su luteranske crkve, kao i velika neogotska crkva Preobraženja Gospodnjega, građena od 1908. do 1910. godine za brojne rimokatolike u toj oblasti, od kojih su mnogi bili potomci poljskih emigranata. Lokalna židovska zajednica oformljena početkom 19. stoljeća tada dobiva i novi centar uz postojeću sinagogu.

Nakon Oktobarske revolucije uslijedila je snažna industrijalizacija cijele regije. Tijekom 1930-ih u Krasnojarsku je izgrađen niz važnih centara teške industrije. Novi impuls je došao tijekom Drugog svjetskog rata (1941.-1942.), kada su mnoge tvornice iz europskog dijela Sovjetskog Saveza prenijete u Sibir iz sigurnosnih razloga, dalje od dohvata agresora. Poslije toga, grad je dobio hidrocentralu i započeta je proizvodnja aluminija. Krasnojarsk je i u 20. stoljeću nastavio igrati svoju ulogu važnog vojnog centra: u blizini grada je napravljen zatvoreni grad "Krasnojarsk-26", jedan od stožera ruske nuklearne industrije. Razvoj grada tijekom sovjetskog razdoblja doveo je do izgradnje čitavog niza velikih javnih objekata. Ipak, razvoj Krasnojarska u ovo vrijeme djelomično se može pripisati i tome što je bio centar sustava gulaga.

 

Izvor: Lori/Legion Media

 

U prvim godinama postsovjetskog razdoblja broj stanovnika i ekonomska moć Krasnojarska su vidno opali, ali se tijekom posljednjih godina grad oporavio. Uskoro će biti otvorene prve stanice dugo očekivanog metroa, a očekuje se da će broj stanovnika do sredine ovog desetljeća doseći milijun. U Krasnojarsku se nalaze važne obrazovne institucije, među kojima je i Sibirsko federalno sveučilište, izuzetno velika ustanova nastala spajanjem četiri nekadašnja sveučilišta. Grad ima vrlo razvijenu kulturnu scenu, posebno u području klasične glazbe: najpoznatiji predstavnici iz ove oblasti su Simfonijski orkestar Krasnojarska i izvanredni operni bariton Dmitrij Hvorostovski.

 

Poput mnogih sibirskih industrijskih gradova, Krasnojarsk posjeduje bogato i višeslojno arhitektonsko nasljeđe. Očuvane cjeline drevne gradske arhitekture - svjetovne kao i crkvene - brižljivo se izučavaju i svjedoče o postojanju kulturnog kontinuiteta u vrtlogu dinamičnog razvoja.

 

Moskovske tajne: Strah i horor u velikom gradu

Više