Moskovske tajne: Strah i horor u velikom gradu

Hovrinska napuštena bolnica

Hovrinska napuštena bolnica ulazi u rejting „najstrašnijih mjesta planete“. Černobil je tek nekoliko mjesta ispred bolnice. Tu zgradu počeli su s velikim zanosom graditi 1981.: tisuću i pol mjesta, poliklinika, laboratoriji, heliodromi. No čini se da su mjesto izabrali neuspješno. Zemljište nije izdržalo, gotovo završena bolnica veličine grada počela se utapati u zemljišnim vodama. Na kraju je gradnja prekinuta. 

Stručnjaci na tragu odgonetke tajne Djatlovljevog prijevoja Anatolij Guščin, novinar iz Ekaterinburga, autor knjige Cijena Gasteina – devet života i Ubojstvo kod Planine mrtvaca, završio je redakciju svoje nove istrage kako je poginula na Sjevernom Uralu turistička grupa, koju je vodio Igor Djatlov u veljači 1959. godine.

Gradske vlasti ni danas ne mogu odlučiti što će s tim uraditi. Zato su se brzo snašli satanisti. Nekakva sekta preuzela je na sebe odgovornost za nestanak ljudi i životinja u Hovrinu. Kao da su sektaši koristili pse i prosjake za svoje krvave rituale. Po Moskvi kružila je legenda da je policija organizirala hajku na sektaše te da ih je prognala u tunel, gdje su pucali u sataniste. Potonji su bili neizrecivo zadovoljni time, jer su na taj način izravno dospjeli u zagrljal gospodara tame. U mračne, zimske večeri može se i dan-danas čuti kako svi zajedno pjevaju u tunelu. 

Svake godine tamo lome noge, ruke i vratove blesavi maloljetnici, koji radi pustolovina odlaze u bolnicu. To mjesto hodočaste gotičari, punkeri, emeri i ostali. Bolnica ima puno jama, provalija, praznih okana lifta... Policija ih redovno izvlači iz ventilacijskih kanala u podrumu ili s tavana gdje se skrivaju. 

Glavna prikaza bolnice je Aleksej Krajuškin koji je s krova skočio zbog nesretne ljubavi. Na jednom od katova stoji svojevrsno spomen-mjesto: čitav zid ispisan je grafitima, čija je glavna poruka: zauvijek ćeš nam ostati u sjećanju!

Ostankino

Izvor: Lori / Legion Media

Naziv četvrti dolazi od riječi „ostanki“ (truplo): zgrada televizijskog centra izgrađena je na mjestu starog groblja. Prije 500 godina ovdje se prvi put pojavila poznata Starica iz Ostankina. Došla je tadašnjem vlasniku sela Ostankino plemiću Satinu te mu je zabranila orati zemlju, budući da to smeta mrtvima. Staricu su protjerali, zemlju preorali, nakon čega je plemić upao u nemilost te bio kažnjen. 

Potom se Starica iz Ostankina pojavljivala:

caru Pavlu koji je došao u Ostankino. Rekla mu je da Pavel neće dočekati proljeće, i nije lagala. Nije dočekao;

Aleksandru II. koji je svratio u Ostankino. Rekla mu je da će ga ubiti nevjernik. I poginuo je od ruke člana stranke „Narodna volja“;

u listopadu 1993., nekoliko dana prije juriša na televizijski centar, Starica se ponovno pojavila u Ostankinu i rekla da ovdje miriše na krv. Uskoro je zaista zamirisalo.

Prije požara na televizijskom tornju „Ostankino“ također su vidjeli Staricu.

Ulica Mala Nikitska, 28., Berijeva vila

Izvor: Lori / Legion Media

Prema legendi ovamo je Staljinov ministar unutarnjih poslova dovozio lijepe djevojke koje je lovio noću po moskovskim ulicama. Nakon što bi ih obeščastio, ujutro ih je strijeljao. A tijela je pojeo ili ih je skladištio u podrumu. Sad se u toj nečistoj kući nalazi veleposlantvo Tunisa. Noću se čuju koraci po hodnicima, netko iz sefa uzima dokumente i baca ih po sobi. Govori se da su veleposlanici molbom tražili drugu zgradu, no nisu dobili pristanak.

Mala Ivanovska uličica. Manastir Ivana Krstitelja

Izvor: Lori / Legion Media

Tamo je više od 30 godina u zarobljeništvu provela Darija Saltikova, u narodu poznata kao i Saltičiha, koja je surovo ubila 74 kmeta (i to su samo evidentirani slučajevi!). Ekaterina II. rekla je da Saltičiha nema pravo nositi žensko ime te je se može zvati samo nakazom ljudskog roda.

Čak je i u zatvoru Saltičiha bila zla pa je, bez obzira što nije imala mogućnost da muči, spaljuje i ubija ljude, psovala i pljuvala ostale. Tamo je i umrla. Misli se da se sablast Saltičihe i danas pojavljuje u utvrdama manastira. Susret s njom predskazuje skorašnju smrt. 

Kazalište Puškin na Tverskom bulevaru

Izvor: Vladimir Fedorenko / RIA „Novosti"

Kazalište, koje je izgradio Tairov Kamerni, rekonstruirali su u 1950-im. Novi dio zgrade izgrađen je  na mjestu groblja crkve Ivana Evanđelista. Tairov to nije doživio, no njegova udovica, prima kazališta Alisa Koonen, proklela je u srcu, govori se, kazalište i umrla. I tad je sve krenulo nizbrdo: predstave su loše, publika ih izviždi, ili uopće ne dođe na predstavu. A uza sve to, i utvara Alise Koonen skita se po hodnicima. Zgrada je 1991. blagoslovljena i otad je nestala utvara. Govori se da se prije toga odjednom pojavio, tijekom jedne predstave, tropski leptir natprirodne ljepote, napravio par krugova nad scenom i odletio.

Klanac glasova u Kolomensku

Izvor: DyPeMaP / Wikipedia

Zagonetan incident sa zrakoplovom - provokacija tajnih službi? U noći na 1. rujan 1983. u nebu nad Sahalinom dogodio se incident s putničkim zrakoplovom Boeing 747 Korean Air. Službena verzija koje se pridržavaju u najmanju ruku četiri države (Koreja, Japan, Rusija i SAD) izgleda prilično jednostavna...

Postoji mišljenje da naziv klanac „glasova“ dolazi od Volosa (Velesa) – poganskog boga koji gospodari onostranim svijetom. Prema drugoj verziji, klanac glasova se naziva, jer se otamo čuju glasovi onih koji su dospjeli tamo i nikad se nisu vratili. Tijekom iskopavanja u okolici klanca otkriveni su tragovi starih naselja. Nakon toga klanac je postao još popularniji među ljubiteljima onostranog i tajanstvenog. Klanac se oduvijek smatrao kao mjesto nečiste sile. U XVII. st. otamo je, prema određenim legendama, izašao čitav niz tatarskih konjanika i krenuo prema vratima dvorca u Kolomensku. Konjanike su uhitili, a potom napravili istragu. Ispostavilo se da Tatari pripadaju kanu Devlet-Geraju. Tu je samo jedan problem: taj kan je prije sto godina, sredinom XVI. stoljeća, jurišao na Moskvu.

U XIX. stoljeću novine su pisale o mnogobrojnim tajanstvenim nestancima građana na području klanca. „Moskovske vedomosti“ pisale su 1832. o seljaku koji je na dnu klanca susreo ljude ogromnog rasta, odjevene u životinjsku kožu, koji su izašli iz guste magle i ubrzo nestali.

Ruski tekst na sajtu Mn.ru