Tri mita o Sibiru: zima, medvjedi i opasnost

Ulicama Sibira vladaju medvjedi i vječni led, i zato je to najopasniji dio svijeta. Je li to stvarnost ili mit?

Ulicama Sibira vladaju medvjedi i vječni led, i zato je to najopasniji dio svijeta. Je li to stvarnost ili mit?

Alamy/Legion-Media
Sudeći po stereotipnim vjerovanjima u Sibiru vlada vječita zima, a mrki medvjedi šetaju ulicama. Drugim riječima, radi se o vrlo opasnom dijelu svijeta. Međutim, stvarnost je sasvim drugačija. RBTH predstavlja tri najraširenija mita o Sibiru.

Ana Gruzdjeva je autorica brojnih tekstova o putovanjima na stranicama RBTH-a i porijeklom je iz Sibira. Obarala je tri najčešća stereotipa o Sibiru i sagledala ih iz ugla osobe koja pri spomenu riječi „Sibir“ odmah pomisli na zimu, medvjede i logore GULAG-a.

Sibir zauzima gotovo 10% svjetskog kopna i proteže se od mongolske granice na jugu do hladnih obala Sjevernog ledenog oceana na sjeveru. To je zemlja osuđenika i junaka, nalazišta plina, naftnih bušotina, kao i rudnika uglja i zlata. Osim toga, to je i teritorij s najvećim šumskim masivima na svijetu. U Sibir dolaze oni koji traže odmor u avanturističkom duhu, ljudi koji žele istražiti nepoznato, kao i ovisnici o adrenalinu koji uzbuđenja nalaze na visokim planinama i u zaboravljenim selima uzduž Transsibirske pruge.

 

1. Vječita zima

Izvor: TASS/Denis Koževnikov
 

„Sibir je vrlo hladan“. Ovo je najčešći stereotip o Sibiru i jednako je raširen u ostalom dijelu Rusije, kao i u inozemstvu. Nema svrhe raspravljati je li to tačno, budući da već u listopadu iz ormara vadim zimske čizme, toplu kapu i rukavice. Ali, sibirska zima ne traje vječno. Poljski fotograf Rafal Milač dolazio je u Sibir nekoliko puta dok je radio na svom projektu „7 soba“, a jednom prilikom mi je rekao: „Kada sam prvi put došao bilo je ljeto. U Novosibirsk sam ponio zimske cipele, a temperatura je bila 40°C. Mislio sam da će u Sibiru biti hladno, ali sam morao otići do trgovine i kupiti ljetnju garderobu.“

Mora se uzeti u obzir činjenica da Sibir zauzima ogroman dio Euroazije. Ukoliko u lipnju dođete u najsjeverniji dio Krasnojarskog kraja, na primjer u mjesto Dikson, vidjet ćete gomile snijega, ledeno Karsko more i ljude koji nose tople jakne, jer je to Arktik. Ali, ako isto u lipnju posjetite Krasnojarsk koji se nalazi mnogo južnije, srest ćete studente koji se sunčaju na obalama Eniseja, obitelji s djecom kako na otoku Tatišev, glavnom gradskom centru za rekreaciju, voze bicikl ili rolere. Ako ne pokrijete ramena, dobit ćete opekotine od sunca. Ako, pak, u lipnju odete na Altaj, bit će vam hladno kao i uvijek u proljeće, jer ste okruženi planinama.

Mnogi ljudi rođeni u Sibiru vole duge zime, bez obzira na temperature od -20 do -30°C, jer mogu se skijati, klizati i voziti snowboard. Prošle godine sudionici projekta „Ja sam iz Sibira“ organizirali su kampanju pod nazivom „Bijele sibirske plaže“, sa ciljem da pokažu kako su zimske zabave u Sibiru ljepše i zanimljivije od ljetnjih.

 

2. Medvjedi

Izvor: Shutterstock/Legion-Media
 

„Medvjedi šetaju ulicama“. To je sljedeći popularan mit o Sibiru. Naravno, tamo postoje ogromna nenaseljena prostranstva tajge gdje žive mrki medvjedi, pa ne možemo poricati da nam ovi krivonogi mesožderi nisu susjedi. Ipak, to se razlikuje od regija do regija.

Tako, ako se uputite na planinarenje po Zapadnom Sajanu, ili krenete u obilazak malih sela okruženih tajgom u regiji Tofalarija u Irkutskoj oblasti, ili dođete do Čarske pustinje, velika je vjerojatnost da ćete naići na medvjede. Međutim, u velikim gradovima poput Krasnojarska ili Novosibirska ovo je gotovo nemoguće. S druge strane, točno je da se ponekad ove životinje pojave u predgrađima. Najčešće su prisiljeni da se približe naseljima zbog šumskih požara ili ako u njihovom staništu nema dovoljno koštunjavog ili bobičastog voća kojim se hrane. Medvjedi inače izbjegavaju ljude, a ni čovjek nema želju da dolazi u kontakt s njima.

Medvjed se smatra jednim od simbola Sibira, ali riječ je prije svega o dugogodišnjoj težnji da se razvije lokalni turistički brend. Ukoliko posjetite južni dio Altaja, prvo ćete ugledati lešinare kako krstare nebom. U stepama Daurije na jugu Zabajkalskog kraja najpoznatije životinje su manul (Palasova mačka), srna i mongolska gazela (dzeren). Za brojne starosjedioce na sjeveru najvažnija životinja je irvas.

 

3. Opasan teritorij

Izvor: Alamy/Legion-Media
 

Ponekad od stranaca čujem da su ih rođaci odvraćali od putovanja jer je „Sibir opasan“. Pretpostavljam da je razlog tome što se u sovjetsko doba iza Uralskih planina nalazio veliki broj logora GULAG-a. Danas SSSR-a više nema, logori su odavno napušteni i zaboravljeni, a u Sibiru rado dočekuju turiste iz cijelog svijeta. Prema tome, potpuno je pogrešno smatrati da je ovo opasnije mjesto od bilo kojeg drugog u svijetu.

U našim krajevima, baš kao u Europi, SAD-u ili Australiji, možete naići i na toplu dobrodošlicu, ali i na neugodnosti. Jednog dana srest ćete otvorene i ljubazne ljude, a već sutradan nekog neuljudnog ili čak pijanog neznanca. Ali, to se može dogoditi i bilo gdje. Blogerka Pegi Lohse je na sjever Rusije stigla iz Njemačke i svoje iskustvo opisala sljedećim riječima: „Sibir nije nimalo opasniji od drugih krajeva svijeta. U početku se čini da su njegovi stanovnici pomalo grubi, ali su uglavnom iznimno dobri. Jednom sam putovala od Tomska do Krasnojarska preko Kemerova i trebala sam presjedati iz vlaka „Jurga-1“ u vlak „Jurga-2“. Mislila sam da neće biti problema, jer se radi o malom mjestu. Međutim, izgubila sam se. Došla sam do kraja grada noseći veliki ruksak na leđima i nisam znala kako da stignem gdje sam namjeravala. Bila je jesen i pirio je vjetar. Stajala sam na ulici i drhtala od hladnoće. Ali, naišli su neki ljudi koji su pratili drugog putnika do stanice i pitali me da li mi treba pomoć. Na kraju su me odveli do mjesta polaska vlaka i čak su me poveli i u obilazak grada.“ Zato odbacite uvriježena mišljenja i spremite se za nova iskustva i putovanje do Sibira.

Više