Čujski autoput – sibirski Put svile

Čujski autoput, ili „Čujski trakt“, pruža se duljinom oko 1 000 km. Počinje u Novosibirsku (2 812 km od Moskve) i prelazi preko teritorija Altajskog kraja i Republike Altaj, sve do granice Rusije s Mongolijom. Ovo je najljepši put u Sibiru i impresionira čak i one koji su mnogo proputovali: duž njega prizore lokalnih sela smjenjuju zadivljujući planinski krajolici. Kada se ugledaju snijegom prekriveni vrhovi planine Beluhe, već počinje prava stepa.

Rusko izdanje magazina National Geographic Traveler uvrstilo je prošle godine putovanje Čujskim traktom na listu 10 najljepših putovanja autoputem na svijetu. Autori liste smatraju da ovaj put stoji rame uz rame s autoputem Dalton u SAD-u i Nacionalnom rutom 40 u Argentini, i ističu da „tko prođe Čujskim putem, kao da je obišao cijelu Rusiju.“ 

Sibirski Put svile

Sibir: riznica divlje i netaknute prirode

Ovaj put je usko povezan s poviješću Altaja, jer je Čujski autoput glavna trgovačka trasa i najprometnija cesta u ovim krajevima. Još 3 000 godina prije naše ere trgovci stokom u južnom Sibiru putovali su sa štapovima u rukama, prateći karavane natovarene robom iz cijele Azije. Kasnije je ova ruta postala sjeverni krak Velikog puta svile.

Do samog početka 20. stoljeća Čujski trakt bio je opasna planinska staza kojom su trgovci mogli proći samo na konjima. Tek 1901. je počela izgradnja pravog puta. Od 1930. godine u izgradnji su pored mještana sudjelovali i osuđenici iz obližnjeg logora.

Naravno, danas je autoput M-52 (što je služben naziv ove ceste) asfaltiran. Svake godine njime prođe više tisuća trgovaca iz Azije i Sibira, ali i drugih putnika iz cijele Rusije i inozemstva. 

Avanture stranaca u Sibiru

Usprkos udaljenosti Altajskog kraja od ruskog glavnog grada, ovamo dolaze brojni stranci. Jedna od njih je fotograf Heidi Bradner, poznata po foto-esejima Sibira, Aljaske i Čečenije. Ona je sudjelovala u ruskom fotografskom istraživanju Čujskog autoputa pod nazivom Ljudi na granici.

Posebno je zanimljivo putovanje po Altajskom kraju na koje su krenuli Bryan Dupi i Zand B. Martin. Oni su Čujskim traktom putovali biciklima u svibnju 2014. i nastavili dalje prema Mongoliji, Kazahstanu i Kini. Na svom blogu su napisali sljedeće:

Šeregeš: Alpsko skijanje u srcu Sibira Potraga za Jetijem, snowboardanje u bikiniju i uzbudljivo freestyle skijanje čekaju vas na jednom od najzabavnijih skijališta u Rusiji.

„Put se naglo spušta naniže, s visoravni silazimo do doline i vraćamo se do rijeke Katunj i hladne suve stepske klime. Put je dobar i samo treba pratititi ispucali asfalt – ako skrenete s njega, možete se izgubiti. Ova trasa duga 500 km prolazi kroz središte planinskog vijenca. Idući njome prelazimo preko prevoja i putujemo kroz mala sela s drvenim kućicama, grupirana oko šljunkovitih riječnih obala. Stada ovaca i koza zajedno se kreću padinama na kojima se topi snijeg, a prate ih ovčarski psi i pastiri na motociklima. Krave i svinje lutaju po ograđenim pašnjacima blizu kuća, ali je broj svinja sve manji kako se približavamo naseljima gdje živi muslimanska manjina: etnička mapa Rusije, Altaja i Kazahstana nije jednolična. U pogledu religije ovaj dio Altaja je šarolik – zastupljeni su pravoslavlje, islam, tengrizam, tibetanska verzija budizma, kao i sistem vjerovanja bez čvrste organizacije poznat kao šamanizam, koji je zapravo prije mješavina animizma i kulta poštovanja predaka. Dok konačno napuštamo dolinu rijeke Katunj i počinjemo uspon do Čuje, prolazimo pored posljednje crkve u selu Aktaš i ulazimo u Čujsku stepu – suvu, pustu, travom obraslu visoravan okruženu planinama. Na ulasku u pogranični grad Koč-Agaš nailazimo na prvu džamiju, skromnu zelenu drvenu građevinu na čijem vrhu se nalazi limeni polumjesec.“

Poluotok Kola: ljudi, sobovi i polarni mrak Vlasnici stada sobova (sjevernih jelena) na poluotoku Koli, na krajnjem sjeverozapadu Rusije, provode veliki dio života u osamljenosti i borbi sa surovim i veličanstvenim okruženjem polarnih noći. Ipak, zanemarivo mali broj ljudi odlazi u grad.

Bez obzira da li putuju biciklima ili automobilima, turisti bi trebali bar jedan tjedan posvetiti putovanju Čujskim autoputem, jer ima mnogo toga da se vidi. U gradu Bijsku treba posjetiti „Muzej Čujskog trakta“, dok se u selu Srostki nalazi muzej smješten u tri zgrade, posvećen čuvenom ruskom filmskom redatelju, glumcu i piscu kratkih priča Vasiliju Šukšinu, koji je ovdje rođen i odrastao. Putujući ovom rutom, možete se zaustaviti i kod Tavdinskih pećina i Teleckog jezera, najvećeg na Altaju. Predivan pogled na put i planine pruža se sa Seminskog prijevoja, dok u selu Žana-Aul možete posjetiti muzej posvećen kazaškoj kulturi, smješten u autentičnoj jurti. Čujski autoput pomoći će vam razumjeti na koji način se ovdje prepliću ruska, kazaška i altajska kultura i osjetiti duh divljeg Sibira.

Video koji su Dupi i Martin načinili tijekom putovanja Čujskim autoputem možete pogledati ovdje.