Po čemu se suvremeno ratovanje razlikuje od borbenih djelovanja u Drugom svjetskom ratu?

Vojnik postavlja bespilotnu letjelicu "Eleron" tijekom praktične akcije oslobađanja naselja od ilegalnih oružanih formacija na zajedničkoj vježbi Kolektivnih snaga operativnog reagiranja ODKB-a "Međudjelovanje-2019" na poligonu "Mulino" u Nižegorodskoj oblasti.

Vojnik postavlja bespilotnu letjelicu "Eleron" tijekom praktične akcije oslobađanja naselja od ilegalnih oružanih formacija na zajedničkoj vježbi Kolektivnih snaga operativnog reagiranja ODKB-a "Međudjelovanje-2019" na poligonu "Mulino" u Nižegorodskoj oblasti.

Aleksej Kudenko/Sputnik
U proteklih 70 godina drastično se promijenio način ratovanja, kao i obuka vojske i njezina oprema. Što bi mogao postići suvremeni specnaz kada bi se našao na ratištima Drugog svjetskog rata?

U Drugom svjetskom ratu, ako se izuzme početna faza koja je Sovjetskom Savezu bila najteža, borbena su djelovanja uglavnom bila pozicionog karaktera (slabijeg intenziteta na liniji fronta u rovovima gdje su vojnici zaštićeni od streljačkog oružja i artiljerije). Tada je za proboj duboko ešalonirane obrane bila potrebna masovna primjena artiljerije, tenkova i aviona. Za osvajanje obale Crnog i Baltičkog mora korišteni su pomorski desanti, dok su zračne desante izvodile snage koje nisu veće od jednog bataljuna, i to uglavnom u diverzantske svrhe ili radi kratkotrajnog kontroliranja važnih objekata u neprijateljskoj pozadini.

Dio vojne jedinice pukovnika Kanevskog. Kurska izbočina.

Glavni zadatak vojne konfrontacije bio je da se zauzme teritorij. Pri tome se nije mnogo vodilo računa o šteti koja se nanosi industrijskoj ili poljoprivrednoj infrastrukturi. Nije imao ozbiljnijeg značaja ni nivo gubitaka u ljudstvu ili broj žrtava u civilnom stanovništvu. Glavno je bilo pobijediti, a cijena te pobjede nije imala većeg značaja.

Ratovanje Sovjetskog Saveza bilo je karakteristično po partizanskim metodama vođenja borbenih djelovanja. To je, s jedne strane, ugrožavalo njemačke komunikacije i njihovu administraciju na okupiranim teritorijima SSSR-a, a s druge je dopriijnelo znatno većem broju žrtava sovjetskog civilnog stanovništva koje je uglavnom imalo negativan stav prema okupatoru.

U izviđanju su se primjenjivala kako zrakoplovna i mornarička sredstva, tako i kopneni sustavi za opažanje. Vršili su se intenzivni upadi u neprijateljsku pozadinu. Sovjetski Savez je za izviđanje koristio partizanske odrede.

Veliki domovinski rat 1941.-1945. Vezisti.

Kanali kojima su prenošene zapovijedi bili su prilično ranjivi. To je prije svega važilo za kopnene telefonske linije, a one su bile osnovni kanal veze na taktičkom nivou.

U razdoblju Velikog domovinskog rata obje strane su se suzdržale od primjene kemijskog oružja, iako su imale takvu mogućnost. Treba imati u vidu da se u Prvom svjetskom ratu takvo oružje primjenjivalo, između ostalog, i na rusko-njemačkom frontu.

Kako izgleda rat u 21. stoljeću

Lansiranje bespilotne letjelice

Iskustvo suvremenih ratova pokazuje da sada borbena djelovanja vode mobilne bataljunske taktičke grupe, što zahtijeva ozbiljnu interakciju i suradnju ne samo između rodova vojske (na primjer, između artiljerijskih i tenkovskih jedinica), nego i između vidova vojske, prije svega između kopnenih trupa s jedne strane i borbene avijacije i zonskog sustava protuzračne obrane s druge. Tu usklađenost danas u potpunosti imaju samo oružane snage Rusije i SAD-a. Upravo su one kadre ratovati u realnom vremenu, što je zasnovano na korištenju izuzetno širokih kanala kozmičke veze.

Danas se opažanje i izviđanje većim dijelom obavlja pomoću kozmičkih, zrakoplovnih, mornaričkih i kopnenih sredstava, prije svega uz korištenje radarskih sustava. U tu se svrhu široko primjenjuju bespilotne letjelice. One se sve intenzivnije koriste i za napade na kopnene ciljeve. Proširuje se praksa primjene raznovrsnih robotiziranih sustava, što omogućava da se bitno reduciraju gubici u ljudstvu.

Suvremeni se ratovi prilično brzo razbuktavaju, tako da je otežano korištenje resursa mobilizacije. Uslijed te okolnosti u Rusiji su se počele pojavljivati vojne jedinice visoke borbene spremnosti za koje je planirano da se angažiraju u borbenim djelovanjima bez prethodne mobilizacije.

Nuklearno oružje, pored RF, SAD-a, Kine, Velike Britanije i Francuske, potencijalno mogu primijeniti i Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja. Još je veći popis zemalja koje imaju rezerve kemijskog i bakteriološkog oružja ili ga mogu prilično brzo stvoriti.

Znatno je izmijenjena i ratna oprema vojnika na bojnom polju. To više nisu samo kacige koje su korištene u Velikom domovinskom ratu (danas je to zaštitna kaciga od polimera i tkanine), sada su tu i pancirni prsluci, i, na primjer, uređaji za noćno opažanje ugrađeni u naočale, a također sredstva za kozmičku vezu i druge suvremene komunikacije, kao i različite vrste streljačkog oružja. Sve to omogućava da se dosta lako osigura artiljerijska, ali i avijacijska podrška djelovanja na terenu. Udobna vojna uniforma i obuća osiguravaju vojniku u 2022. godini pouzdanu zaštitu od loših vremenskih uvjeta.

Što bi bilo kada bi se specnaz 21. stoljeća našao na poprištu Drugog svjetskog rata?

Vojnici na zajedničkim strateškim vježbama Bjelorusije i Rusije.

Kad bi se jedinica suvremenog specnaza našla na bojnom polju Drugog svjetskog rata, ona bi uspješnije rješavala taktičke zadatke zahvaljujući dobroj vojnoj obuci, dobrom naoružanju i opremi. Ali ona ne bi mogla u potpunosti iskoristiti svoj potencijal zbog odsustva kanala za kozmičku vezu i druge suvremene komunikacije. Raniji kanali za prenošenje zapovijedi prisilili bi suvremeni specnaz da koristi voki-tokije koji su krajnje nezgodni i teški (za današnje vrijeme). Ne bi bila toliko precizna ni podrška koja se borbenim djelovanjima na terenu pruža u vidu artiljerijske paljbe, napada jurišne avijacije ili bombardera. S druge strane, dobra zaštita omogućila bi da se smanje gubici u ljudstvu.

Sve u svemu, suvremeni ruski specnaz učinkovit je samo u sadašnjoj vojsci, koja posjeduje suvremena sredstva za uništavanje neprijateljske žive sile i tehnike, a također široke kanale satelitske veze i drugih komunikacija.

Vladimir Jevsejev šef je odjeljenja za euroazijsku integraciju i razvoj Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS) na Institutu za proučavanje Zajednice neovisnih država, doktor tehničkih znanosti.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće