Tko je glavni na Međunarodnoj svemirskoj postaji?

NASA
U projektu Međunarodne svemirske postaje sudjeluje 14 zemalja, ali tko i kako donosi odluke?

Međunarodna svemirska postaja (ISS) najskuplji je i najsloženiji projekt na svijetu. Tijekom više od dvadeset godina u njezinom su radu sudjelovale gotovo sve zemlje s razvijenom kozmonautikom, a na postaji je boravilo više desetaka ljudi. Pritom je Međunarodna svemirska postaja više puta bila predmet sporova. Najnovija sporenja tiču se pitanja: što učiniti s njom kada istekne rok njezine upotrebe?

Zasad je dogovoreno da će se koristiti do 2024. godine, ali planovi njezinih glavnih korisnika (Rusija i SAD) razlikuju se. Tko je nadležan da riješi ovo i druga pitanja?

Kome pripada postaja?

Kao što slijedi iz samog njenog naziva, radi se o zajedničkom međunarodnom projektu. Trenutno u njemu sudjeluje 14 zemalja: Rusija, SAD, Japan, Kanada i, kao članice Europske svemirske agencije, Belgija, Njemačka, Španjolska, Danska, Italija, Nizozemska, Francuska, Norveška, Švicarska i Švedska.

ISS čine dva segmenta: ruski i američki, koji su postepeno sastavljeni od modula. Obično ruski kozmonauti i američki astronauti rade u svojim nacionalnim segmentima (premda ne postoje ograničenja u kretanju).

U 23 godine postaja je dostigla veličinu od 15 osnovnih modula: šest ruskih, sedam američkih, jedan europski i jedan japanski.

S modulima je situacija otprilike ovakva: Rusija koristi svoje module, a preostali dio stanice prema dogovoru koriste SAD, Europljani i Japanci, pri čemu postoji precizna podela u postocima tko i koliko radnog vremena može provesti na postaji.

Ali čak i kod ovakve propisane podjele prava na korištenje postaje i njezine imovine, uvijek je bilo odstupanja od tih pravila. Na primjer, ruski modul "Zora" prvi je postavljen u orbitu, sagrađen je po narudžbi i od novca NASA-e, što ga do danas čini vlasništvom američke agencije, ali smatra se dijelom ruskog segmenta. S druge strane, poslije zatvaranja programa Space Shuttle 2011. godine Amerikanci i kozmonauti iz zemalja partnera NASA-e dolazili su na stanicu isključivo pomoću ruskih Sojuza. Devet godina Rusija je bila jedini operater lansiranja s posadom i osiguravala je pristup postaji koja ne može funkcionirati bez ljudskog prisustva.

Tko je odgovoran za ISS

Mehanizam donošenja odluka propisan je u sporazumima pod jednim zajedničkim nazivom "Memorandum o uzajamnom razumijevanju". U njemu se kao glavni princip donošenja odluka navodi konsenzus. Međutim, bilo bi problematično da se složenim projektom kao što je ISS upravlja tako što se svaki put saziva međunarodno vijeće. Upravo zato u Memorandumu stoji da je za upravljanje ISS-om zadužena NASA. To znači da među zamljama sudionicama ne postoje nikakvi sporazumi, nego se svi sporazumi sklapaju s NASA-om.

Upravljanje Međunarodnom svemirskom postajom (njezinim segmentima i modulima) raspodijeljeno je među partnerima, ali glavni "zapovjedni most", prostorija za upravljanje letom čitave postaje, nalazi se također u SAD-u, u Svemirskom centru "Lyndon Johnson" u Teksasu. S tog se mjest, u suradnji sa stručnjacima za balistiku iz Rusije, korigira, na primjer, trajektorija ISS-a, kako bi se izbjegli sudari sa svemirskim otpadom i drugim objektima. Tamo se nalazi "rukovoditelj leta", osoba koja upravlja ISS-om.

U orbiti također postoji jasna hijerarhija i stroga subordinacija. Na stanici se nalazi kapetan ISS-a (to je dužnost na kojoj se smjenjuju predstavnici partnerskih zemalja). "Kapetan odgovara za izvršenje zadataka i za sigurnost posade. Ova jednostavna fraza u potpunosti opisuje obim njegovih obaveza na ISS-u. Premda tu ima mnogo nijansi", objašnjava ruski kozmonaut Aleksandar Skvorcov, koji je bio na ovoj dužnosti. Uglavnom, u orbiti svako zna što mu je zadatak i svi imaju svoje programe. Kapetan je potreban za donošenje ključnih odluka u slučaju izvanrednih situacija ili kvarova, ali on je također podređen rukovoditelju leta na Zemlji.

Tko plaća ISS

ISS nema jedan proračun, u kojem bi bio propisan godišnji doprinos svake zemlje. Osim toga, dio ovog doprinosa ne realizira se u novčanom iznosu, nego u obliku usluga, lansiranja, zamjene opreme itd.

Ipak, približni troškovi svake zemlje mogu se izračunati i glavni financijski teret snosi SAD. Tijekom postojanja postaje ukupne investicije u nju iznosile su preko 150 milijardi dolara, a 100 milijardi uložila je Amerika. Svake godine, prema podacima NASA-e, to iznosi 3-4 milijarde dolara. Zemlje EU svake godine troše na ovaj projekt manje od milijardu dolara. Japan i Kanada još manje od toga. Dok Rusija za projekt godišnje izdvaja oko pola milijarde dolara.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće